Zoranu Milanoviću, čovjeku koji bi trebao upravljati zemljom, ništa ne ide od ruke, pa tako nije uspio napraviti ni uvjerljivu rekonstrukciju Vlade. Premijer, kojeg je ozbiljno uzdrmao niz osobnih afera i raskol u stranci, nije uspio pronaći potpredsjednika Vlade za gospodarstvo; osobu koja bi novom energijom, znanjem i inicijativama pokušala koordinirati oživljavanje nacionalne ekonomije. Pri tome je tako milanovićevski uspio lojalnog Branka Grčića dovesti u situaciju da već tjednima uopće ne zna hoće li zadržati svoju poziciju ili će mu Milanović, čovjek kojem suradnici sve manje vjeruju, jednog dana samo pokazati vrata. Podsjetimo da je za državnu agenciju Hinu Grčić već dao izjavu iz koje je bilo vidljivo da je uvjeren kako neće ostati potpredsjednik Vlade. Dakle, premijer je potpuni antitalent za građenje timskih odnosa i upravljanje ljudima. Svakom gestom pokazuje da nisu važne ni reforme ni ljudi koji ga okružuju nego On, Zoran Milanović.
Imenovanjem Siniše Varge umjesto Rajka Ostojića poručio je pak svima u državi da se isplati rovariti protiv svog resornog ministra te da vam se ništa neće dogoditi, naprotiv, možete postani ministar. Iako Varga nije izradio uvjerljivu studiju izdvajanja HZZO-a iz Ministarstva zdravlja, bilo je dovoljno da direktno ili indirektno denuncira Ostojića na kavama i u medijima. A nije odmoglo ni to što je u prijateljskim odnosima s Milanovićem. Ni to što je Milanović eliminacijom Ostojića iz ministarstva zapravo maknuo jednog od ključnih stranački neprijatelja. Sad će, valjda, sve biti uredu – zdravstvene usluge će procvjetati, a troškovi će padati.Jedan visokopozicionirani SDP-ovac upozorio nas je jučer da ga je doslovno sram ponašanja Milanovićevih ministara. Više je njih istrčavalo s izjavama kako smatraju da imaju povjerenje premijera. “Pa ti ministri uopće ne shvaćaju da ih potvrđuje parlament, da su odgovorni cijelom narodu, imaju li oni uopće koji cilj osim da se svide Milanoviću”, gunđao je SDP-ov doajen uz napomenu da se posebno treba sramiti Jakovina. Njegov modus operandi je ulizivanje premijeru. Dojam je da je Milanović možda i pokušao privući neke pametne ljude na mjesto potpredsjednika, ali nitko s ozbiljnom reputacijom u ekonomskim i poduzetničkim krugovima ne želi ući u politikantsku vladu koja više nema namjeru napraviti ništa ozbiljno. Uostalom, jučer je i sam premijer indirektno priznao da su ih slomili preveliki otpori, potpuno nesvjestan činjenice da zapravo nisu znali upravljati procesom promjena.
Jedino što treba pozdraviti jest ulazak Vedrana Mornara u Vladu. Bivši dekan zagrebačkog FER-a odličan je kadar, ali je samo pitanje u kojem će trenutku biti ostavljen na cjedilu. Možda je sada već bivši ministar Jovanović prečesto bio krut i preagresivan u komunikaciji ili premalo poduzetan, ali je nevjerojatno koliko mu je medijskih klipova bačeno pod noge iz vlastite vlade dok je trebao voditi neke ključne bitke. I kako je završio? Drugarski, može se čak reći vojnički odano, podržao je Milanovića u sukobu s Linićem te su ga njegovi Riječani prozvali izdajicom, a pomahnitali kolumnisti nekad uglednih novina počeli su ga vrijeđati. Književnik Miljenko Jergović, ciljajući Jovanovića, upotrijebio je riječi kao što su budaletina, desničarski huligan, potencijalni batinaš, moralno insuficijentni mamlaz... Sve zbog ideje da se posao čišćenja škola outsourca. Zašto se Jergović tako divlje pustio s lanca da je čak ustvrdio kako “...Jovanović baš mora da je bez pameti ako ne shvaća da bi autsorsanjem školskih čistačica, pretvaranjem tih žena u roblje, bio na korak tome da i sam završi u Jasenovcu. U Jasenovcu ledenih i bešćutnih dječjih srca.” Čini se da bi trebala tri psihologa da proniknemo što se to krije iza morbidnosti te zastrašujuće poruke.
Bilo kako bilo, je li Mornar baš siguran da mu uz takve medijske divljake leđa treba čuvati netko kao što je premijer Zoran Milanović? Milanović je u pravu u jednom: otpori su strašni, nisu samo duboko iracionalni već i degutantni. Misli li Jergović da bi naši stari u 18. ili 19. stoljeću na seoskom vijeću glasali protiv outsourcinga ako bi im on omogućio jeftinije održavanje škole i plaćanje boljih učitelja? Misli li zaista da je institut socijalističke čistačice zasada svete balkanske tradicije koja djecu čini boljom? Nije zapravo bitno što je i je li Jergović uopće mislio dok je strašno vrijeđao Jovanovića ili se, ne misleći književnički, samo igrao riječima. Međutim, strašno je da vas netko tko se naziva književnikom primitivnim ispadima navodi na to da kao dijete iz obitelji s dubokim i tvrdim seljačkim korijenima te odgojeno s dubokim poštovanjem prema radništvu morate javno boriti protiv nove masovne histerije – idolopoklonstva čistačicama. Zar je intelektualna rasprava u Hrvatskoj spala na tu razinu? Jergovića bi ponovno netko trebao zaliti vodom, baš kao što je sam priznao da ga je davno zalila čistačica Fata u rodnom Sarajevu. Žena je vjerojatno dobro ošacala o kakvom je tu “književnom talentu” riječ.
Što se tiče Jovanovića, valja reći da sigurno nije bio previše sposoban ministar obrazovanja. Mnogima su smetali njegovi primitivni ali nužni obračuni sa sportskom mafijom infiltriranom u klupski establišment, ali on je uz sve to uspio dokazati da je tip čovjeka uz kojega bi mnogi željeli hodati na prvoj crti bilo koje bojišnice. Na prvoj crti, na kojoj se Jovanović nije dokazivao samo u prenesenom nego i doslovnom smislu riječi, nije vam baš bitno tko sluša Dukate, a tko Floyde, priča li dobre šale ili loše, je li za ili protiv outsourcinga. Tamo se na sasvim poseban način vidi tko je kakvog kova. Drugim riječima, ako vam se, ne daj Bože, dogodi prometna nesreća, možete računati da bi taj Jovanović stao i pokušao pomoći, pa makar brzopleto i nestručno. Milanović bi ostao sjediti u autu te bi kasnije pustio informaciju u javnost da nije baš zadovoljan Jovanovićevom intervencijom, a književnik Jergović bi o svemu zapisao ganutljivu noticu za čitanje na književnim večerima, koju će pak, po potrebi, kako vjetar puše, za koju godinu pretvoriti u neku do gadljivosti uvredljivu kolumnicu. Mornaru, drž’ se.
>> 5 razloga zašto je Milanovićev kredit prvorazredno političko pitanje
