Član predsjedništva SDP-a Siniša Hajdaš Dončić u intervju za Obzor govori zašto se u unutarstranačkim izborima svrstao na stranu Zorana Milanovića, komentira sastavljanje nove vlade te što je učinio i što još treba učiniti u resoru pomorstva, prometa i infrastrukture koji je vodio u vladi Kukuriku koalicije.
Je li SDP izgubio parlamentarne izbore 2015.?
SDP nije uspio sastaviti vladu. Ako promatramo broj mandata dosadašnje koalicije, Hrvatska raste plus IDS, onda imamo isti broj mandata kao Domoljubna koalicija. No s istim brojem mandata HDZ je sastavio vladu pa smo time mi izgubili izbore.
Je li stoga predsjednik stranke Zoran Milanović trebao dati mandat na raspolaganje, odnosno ostavku?
On ne može po statutu SDP-a dati mandat na raspolaganje. No govorio sam i prije da je Milanović državnik i da će ponuditi mandat na raspolaganje ako izgubi izbore. Njegov ulazak u bitku za predsjednika stranke doživljavam zapravo kao davanje mandata na raspolaganje. Postoji i protukandidat, a svi članovi po načelu jedan član – jedan glas imaju priliku potvrditi i ponovno izabrati Milanovića ili pak izabrati Zlatka Komadinu.
Dva su kandidata, koliko je zasad poznato, za predsjednika stranke – Komadina i Milanović, a vi ste se svrstali uz sadašnjeg predsjednika. Zašto?
Naprosto zato što je bolji i kompetentniji kandidat za to mjesto. Žao mi je što se nije javilo više kandidata, možda se još netko stigne kandidirati. Bilo bi to dobro za SDP. Zasad imamo kandidata koji je državnik, koji je energičan i drugog kandidata koji nema tu vrstu energije i iza kojeg zapravo stoje neke druge grupacije u SDP-u koje guranjem Komadine žele zadovoljiti neke svoje interese.
Zašto Komadina nije kompetentan?
Milanović je naprosto bolji izbor. Komadina je suprotnost Milanoviću, nije državnik kakvog smo imali dosad i nema iskustvo iz prakse u upravljanju državom i poznavanjem aktualnog stanja, a nema ni takvu vrstu energije. U trenutku formiranja nove vlade i početka njezina rada moramo imati oporbenog prvaka upravo s tim osobinama, s tim iskustvom i znanjem. Milanović će biti i u Saboru, a to je ključno mjesto za preispitivanje rada nove vlade. Komadina je dobar regionalni političar, dobro obavlja svoj posao župana.
Koje su to grupacije koje stoje iza njega i koji su to njihovi interesi?
Jasno je koje su to grupacije jer one su same izašle u javnost u potpori njegovoj kandidaturi, ne trebamo to ponavljati.
To su Davor Bernardić i Rajko Ostojić iz zagrebačke gradske organizacije. Koji su ti njihovi interesi koje spominjete?
Onako kako oni upravljaju gradskom organizacijom SDP-a u Zagrebu, tako misle upravljati strankom na razini države. Tu im je Komadina vrlo pogodan kandidat jer je jedan od starosjedilaca SDP-a koji može okupiti širi krug ljudi nego što mogu Bernardić i Ostojić.
A kako oni to upravljaju zagrebačkom organizacijom?
To treba pitati članove zagrebačke organizacije SDP-a, ja nisam njen član. Upravljaju na način koji meni nije prihvatljiv kao članu SDP-a.
Koji je to način?
Neke stvari moraju ostati u proširenoj obitelji.
Ni Milanović nije bio državnik kad je postao predsjednik SDP-a, nije imao to državničko iskustvo.
Govorim o njegovim potezima. Ili si lider ili nisi. Milanović ima mane kao i svi. Nekad u šali kažem da mi je od nekih njegovih mana otpala kosa.
Koje su to mane?
Opet kažem, o obitelji se ne priča okolo. Bez obzira na sve, pokazao je da se zna nositi s izbjegličkom krizom u kojoj je imao vrlo otvoren pristup, to je možda najveća odlika državnika. Suvereno komunicira s predsjednicima vlada drugih zemalja u Europskoj uniji, ima osobna prijateljstva s britanskim premijerom Davidom Cameronom i njemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Potez prema bankama zbog kredita u francima bio je u službi građana. Sve to pokazuje da razumije posao prvog čovjeka države i da nije dao da se Hrvatska zeza, da ne upotrijebim drugu riječ. On je državu usmjerio na dobar način. Možda je to za Hrvatsku bilo preprogresivno jer njegov je stil vladanja britanski, što je meni simpatično. Hrvatska još uvijek treba vremena da prihvati taj kabinetski način upravljanja i vođenja države gdje ministri imaju veliku slobodu i odgovornost, ali i obvezu da stvari koje su zacrtali i provedu.
Milanović je, otkako je predsjednik SDP-a, izgubio izbore 2007., dobio one 2011. koje bi dobio bilo tko zbog stanja u HDZ-u tada, a nakon toga je izgubio sve izbore.
Nije on izgubio te izbore, nego stranka. Sad se govori o 150.000 glasova manje koje smo dobili na ovim izborima u odnosu na one 2011., ali moje je pitanje koliko smo dobili glasova manje, recimo, u Zagrebu? To je pitanje koje otvaram. Potrebna je rasprava u svim organizacijama SDP-a da se utvrde uzroci pada broja glasova. To se ne odnosi samo na državnu politiku. Kao predsjednik županijske organizacije mogu reći da sam regionalno dobio dvaput izbore, ali to nije točno. Te izbore dobili smo svi kao što smo ih mogli svi i izgubiti. Nadam se da ćemo nakon unutarstranačkih izbora izaći jači, stabilniji i da ćemo nakon toga odmah sastaviti vladu u sjeni u kojoj će 15-ak ljudi pratiti resore sa suradnicima i u svakom trenutku pokazati da smo spremni da nastavimo upravljati državom. Bilo to nakon izbora ili nakon pada ove vlade koja je za mene apsolutno nereprezentativna.
Je li Milanović upoznat s tom idejom o vladi u sjeni?
Razgovarao sam s njim o tome prije nekoliko dana. Smatram da je nužno da SDP ima svoju vladu u sjeni. On se u načelu slaže s time. To ne znači da će ti ljudi koji su u vladi u sjeni i biti ministri, ali moramo imati tim ljudi koji će pratiti sektore. Nadam se da će to biti prihvaćeno.
Komadina predlaže demokratizaciju stranke kroz uvođenje modela jedan – čovjek jedan glas za sve funkcije, predlaže stranačke predizbore za funkcije u vlasti... koliko je to vama prihvatljivo?
To me podsjeća na vladu Mosta i HDZ-a i njihovo usuglašavanje. Stranke moraju biti organizirane, neću reći kao tvrtke gdje je proces odlučivanja malo drugačiji, ali u organizacijskom smislu struktura mora imati glavu i rep kao bilo koja tvrtka. Načelo jedan čovjek – jedan glas može se proširiti i na članove Predsjedništva, no pritom treba sačuvati regionalnu zastupljenost. Članove Glavnog odbora trebaju birati svi članovi županijske organizacije iz koje taj kandidat dolazi. Dosad su za članove GO-a glasali i članovi drugih županijskih organizacija koji se međusobno ne poznaju. Mojim prijedlogom spriječila bi se takozvana šalabahter-demokracija kojom veće organizacije dogovorima nameću neke svoje kandidate. Predizbori nisu dobri jer bi doveli do blokade stranačkih tijela.
Koje su Komadinine šanse?
Mislim da Milanović ima velike šanse pobijediti.
Ako pobijedi Komadina i ostvari najave da će u stranku vratiti Slavka Linića, neki su SDP-ovci najavili da će izaći iz stranke. Postoji li mogućnost rascjepa u SDP-u?
Ja ću se kandidirati za člana Predsjedništva i u drugom krugu za potpredsjednika SDP-a i takve ću stvari sprečavati kao član Predsjedništva. Vjerujem da do rascjepa neće doći jer zna se kako završavaju sve stranke koje su osnovali disidenti. SDP će i nakon ovih izbora ostati jaka stranka.
Zašto vi nemate ambiciju biti predsjednik SDP-a?
Mislim da sam još uvijek premlad.
Božo Petrov, primjerice, mlađi je od vas.
Imam svoje mišljenje o ljudima koji dolaze iz različitih društvenih i socijalnih okolnosti i koji smatraju da mogu biti sve u životu. Njih se treba bojati, osobno se bojim ambicija Bože Petrova i određenih ljudi iz Mosta. Smatram da su apsolutno nekompetentni za upravljanje državom. Ako ne znaš gdje ti je granica, to nije dobro. Znam gdje su moje granice, znam da trebam raditi još na sebi. Znam na kojim stvarima trebam poraditi i gdje je prostor za moj osobni razvoj. A važna mi je i kolegijalnost pa ne bih išao protiv prijatelja.
Što ćete sad raditi?
Prijavio sam se za dva saborska odbora, pomorstvo i promet te regionalnu politiku i fondove EU. Želim aktivno sudjelovati u radu tih odbora, želim budućem ministru aktivno ukazivati na to kako stvari trebaju biti riješene. Vidim se u Saboru i smatram da je saborski rad važan.
Što kažete na ideju da Tihomir Orešković, koji nije sudjelovao na izborima i koji je nestranačka osoba, bude premijer?
Meni to apsolutno neprihvatljivo i čudno. To mi sliči na eksperiment. HDZ-ovac Ante Ćorušić kazao je da su mu trebala tri sata da nađe premijera. Pa što je to? Cirkus? Izvlačenje zeca iz šešira. Ne možete biti premijer ako nemate podršku najjače stranke ili stranke koja stoji iza vas. Zašto bi se ministar HDZ-a ili Mosta odmah javio Oreškoviću na telefon? Prije će se javiti svom stranačkom šefu. Trenutačno mislim da će ova vlada biti dosta nefunkcionalna. Za Hrvatsku bi bilo bolje, ako je već takva situacija, da je predsjednik HDZ-a premijer. Svaka je odluka ideološka, ministar financija ideološki odlučuje o raspodjeli novca. Tko će sad o tome odlučivati? Bojim se da Orešković ima dobar poslovni životopis i da će njemu ovo biti samo dobra odskočnica u korporativnoj karijeri jer osoba koja je bila direktor financija u Tevi s premijerskim stažom od šest do devet mjeseci ima izvrstan životopis za konkuriranje za puno bolje poslove u multinacionalnim korporacijama. Osobno o njemu nemam loše mišljenje, ali poslovno-politički ne razumijem zašto je pristao na to. Nadam se da nećemo biti eksperiment bankara iz Kitzbühela. Krajnje je neprimjereno i neozbiljno da mandatar prije nego što se obrati hrvatskom parlamentu ode predstaviti svoj program bankarima koje sluša i kima im glavom. Zamislite situaciju da Sabor ne izglasa povjerenje mandataru i ne potvrdi program Vlade. Nije li ovime umanjio vrijednost Sabora? Pa mi smo parlamentarna republika. E, tu se razlikuju državnici i nedržavnici. Milanović nikad ne bi išao u Kitzbühel kimati glavom činovnicima europskih banaka.
Koliko će Orešković izdržati na mjestu premijera?
Trenutačno mislim šest do devet mjeseci. Moguće je preslagivanje pa da Karamarko postane premijer bez izbora. A Božo Petrov će otići kući u Metković i onda će ispasti totalni lažov. Karamarko će osigurati većinu pretrčavanjem zastupnika u njegov tabor.
Pregovarali ste s Mostom, kako su izgledali ti pregovori?
Pregovori su bili naporni, iscrpili su me. Most je Hrvatska u malom, to su ljudi desnog centra, lijevog centra, ljudi s raznolikim ekonomskim idejama... No nisu upućeni u funkcioniranje države, ali to se može naučiti. Lakše bi to radili uz nas, ali oni su izabrali druge. To im ne zamjeram, ali trebali su to odmah reći da ne trošimo energiju i vrijeme. Oni su u biti aktivisti u politici, a politika i vođenje države nisu dvije-tri kartice teksta na razini razrade neke ideje. To sam prošao u nevladinim organizacijama prije 16 godina. Ja sam u njima vidio sebe prije 16 godina. Tim aktivizmom ne može se upravljati. Neki od njih su bili skloni koaliciji s nama, bili su toliko sretni nakon što je Domoljubna koalicija ispala iz igre da su otvorili rakiju da nazdrave. Ali cijenim što su ispali pošteni prema svojoj organizaciji jer su pristali poštovati odluku većine, što je vrijednost i to poštujem kao čovjek.
Vaš resor nije bio predmet pregovora, je li vas to začudilo?
Da, jer je promet 50-ak ustanova i tvrtki s prihodima u milijardama kuna. No Most nije pokazao interes za taj resor. Samom sam sebi objasnio da sam dobro radio posao pa nisu vidjeli potrebu za promjenama. Uostalom, ja sam u te tvrtke postavio stručne ljude.
Sad će biti raspisan javni natječaj za te funkcije, hoće li ti ljudi proći, odnosno ostati ako su stručni?
Volio bih da neki ostanu. No nekako mislim da neće jer će to biti farsa, kao i sve dosad. Bit će izabrani ljudi koji trebaju biti izabrani, iz Domoljubne koalicije i Mosta.
Što mislite o Olegu Butkoviću, svojemu nasljedniku? Koje će goruće probleme morati rješavati odmah?
S obzirom na to da je bio predsjednik HDZ-ova odbora za promet, pratio je sve i vjerojatno ima najbolji uvid u resor. U tom smislu izbor je opravdan. Problemi su jasni, pitanje financija autocesta, nastavak projekata EU, liberalizacija pomorskog prometa, restrukturiranja tvrtki, pronalazak partnera za avioprijevoznika, razvoj i ulaganje u agregacijsku i pristupnu mrežu. Mislim da gospodin Butković zna što je sve pred njim. Pratit ću detaljno njegov rad.
Kad se došli na vlast, već su bili započeti projekti poput Zračne luke Zagreb, tunela Sveti Ilija, autocesta do Ploča i Siska, riječke obilaznice... a vi ste ih dovršili. Što vi ostavljate ovoj vladi da dovrši?
Mi smo završili sve projekte koji su bili u kaosu i nismo se reklamirali zbog toga. Bio je manji trošak završiti ih nego ih ostaviti nedovršene. Mi ostavljamo pruge, Gradec – Žabno za koju je natječaj završen, za Dugo Selo – Križevci treba izabrati izvođača radova, Zabok – Zaprešić ima spremnu projektnu dokumentaciju, nabavili smo četiri broda za Jadroliniju, tu je projekt vlakova, ostavljamo sređen Croatia Airlines, ostavljamo most Čiovo, Pelješki most je spreman za aplikaciju za fondove EU i nova vlada može odmah raspisati natječaj za izvođače radova... Ostavljam puno projekata, za četiri godine ministar prometa može biti glavna faca u Hrvatskoj. Otvarat će i lučke terminale u Pločama, vanjski vezovi u Splitu bit će gotovi, zgrada u luci Gaženica, Zračna luka Dubrovnik bit će gotova, splitski aerodrom spreman je za radove... Bit će puno rezanja vrpci. Možda ostavljam previše. Budući ministar neka se drži prometne strategije koja je gotova, neka razgovara s EK i neka ne sanja o bušenju nove cijevi tunela Učka ili gradnji autoceste Rijeka – Žuta Lokva jer to ne samo da nisu isplativi projekti nego nisu ni mogući zbog stanja financija u državi.
Žalite li zato što nešto niste napravili?
Žao mi je što smo odustali od modela monetizacije duga autocesta kroz koncesiju jer smo mogli doći do 2,8 ili 2,9 milijardi eura čime bismo riješili velik dio obveza autocesta. Žao mi je što Croatia Airlines nije još našao strateškog partnera, a to će i dalje biti problem. •
>> Pozivam USKOK da ispita Dončića jer je državu oštetio za 300 milijuna eura
Pravi mandatar nebi uzeo ovakvog "bedaka" za ministra