I opet ista priča. Nakon što je bez ikakva razloga, barem kad je riječ o jedinstvenoj medijskoj pa i političkoj osudi nasilja nad Srbima kod Knina, očito promišljeno i s važnim političkim razlozima, kako je to zaključio i povjesničar Tvrtko Jakovina, Milorad Pupovac na sebe navukao bijes dijela javnosti, poput kakvog političkog piromana po svom običaju povukao se iza scene kako bi promatrao kako će oni koji ga simpatiziraju i oni koji ga mrze, prionuti kako bi nas provozali kroz spiralu mržnje.
Već je palo teških riječi i gesti, ali iz toga jedino Pupovac može izaći kao pobjednik, to veći, a što njegovim mrziteljima nikako da uđe u glavu, što se više gnjevno obrušavaju na njega. Najgora kazna Pupovcu bila bi potpuna ignorancija njegovih riječi, a ovo čemu sada svjedočimo njemu je najveća nagrada. Naivni su i zahtjevi za Pupovčevom isprikom.Je li se on ikad ispričao za neku svoju skandaloznu reakciju ili propust?! Kad je trebao postupiti državnički, pa reći nešto na ružne uvrede srbijanskog vrha na račun njegove domovine, Pupovac bi prvo danima šutio pa bi onda ustvrdio kako nije zadužen za crne kronike srpsko-hrvatskih odnosa. Pupovac je po tko zna koji put prokockao još jednu priliku pokazati zajedništvo sa svima onima koji su javno osuđivali sramotan zločin iz mržnje kod Knina, te hrvatsko-srpske odnose uzdići na višu, civiliziraniju razinu.
Umjesto da pruži šansu razumu, on je odlučio “crnu kroniku” iskoristiti za sramoćenje Hrvatske. U čijem interesu? Je li to u interesu Srba, Hrvata i svih ostalih građana Hrvatske? Mogao je žestoko kritizirati Vladu na čelu s Andrejom Plenkovićem zbog navodno državnički mlake reakcije, ili još više suzdržanu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Mogao je s argumentima napasti institucije koje Srbe ne tretiraju jednako kao sve druge građane. Ali umjesto toga Pupovac je odabrao dirnuti u Hrvatsku, u cjelokupno društvo, a ne u one koji su ga, uključujući i njega, napravili navodno “takvim” - opasno bliskim duhu NDH. Iskusan i pametan političar, koji svim svojim sugrađanima i svojoj zemlji želi dobro, trebao bi znati kako postupiti u datim okolnostima. I mediji i politika iz posljednjih bi incidenata trebali izvući pouku. Kad pogledamo unatrag, tragikomično je u što se pretvorio jedan sukob oko parkirnog mjesta kakvima svakodnevno svjedočimo. Što bi bilo da nije riječ o pripadniku HGSS-a nego o nekome tko ne uživa takvu podršku i povjerenje. S druge strane, s obzirom na prilično poljuljanu vjerodostojnost Srbina povratnika i zbog njegovih kontradiktornih izjava i tumačenja, te suprotstavljenih iskaza očevidaca, ispostavlja se da Srpskom narodnom vijeću baš i nije trebao taj slučaj. I njihova je vjerodostojnost poljuljana.
Što politika treba tražiti u običnom sukobu pa makar i kad se kroz psovku neki od sudionika sjeti nacionalnosti nečije majke?
SNV poput kakvog pasioniranog skupljača bilježi svaki grafit, psovku i sličan izgred na račun Srba, odnosno politički kapitalizira svaki takav primjer. Pa, makar im se obratio, kao u slučaju iz Viškova član HDZ-a. Urnebesno je što i taj slučaj za SNV predstavlja primjer obespravljenosti Srba, premda kad se sve očisti proizlazi da je posve nebitno to što je navodna žrtva Srbin povratnik, već to što je riječ o uzurpatoru javnog prostora koji maltretira susjedstvo. Još jedan slučaj je u sjeni Viškova i Uzdolja prošao ispod radara medija, jer je o njemu pisao jedino Novi list. Premda bi se i taj slučaj mogao naći na popisu napada nad Srbima jer su saborski zastupnici Milorad Pupovac i Furio Radin posjetili jednog od sudionika sukoba na parkiralištu, po nacionalnosti Srbina.
I taj 72-godišnjak navodno je vrijeđan po nacionalnoj osnovi, a prijetnje mu je uputio valbandonski vlasnik restorana. Isprovociran slučajem, dugogodišnji gost tog restorana, Srbin iz Beograda, ugostitelju je poslao e-mail u kojem mu je, među ostalim, opsovao “sjeme ustaško” jer je “ceo svet objavio na portalima šta si uradio starim Srbima... smrduljo istarska ustaška...”. Međutim, ugostitelj je dobio na stotine poruka podrške pa i od ljudi iz Srbije, koji su za njega radili ili s njim surađivali, a kojima je nespojivo da bi taj ugostitelj dijelio ljude po nacionalnosti. Na koncu se i Srbin iz Beograda ispričao svim Hrvatima, Talijanima, Muslimanima, ugostitelju i njegovoj obitelji, što je u afektu pogriješio, jer se ispostavilo da je u sukobu s uzurpatorom parkirnog mjesta bilo samo naguravanja.
No, SDSS i SNV zabilježili su još jednu crticu u dosjeu o napadima na Srbe koji je u interpretaciji povjesničara Jakovine za N1 u samo jednoj godini dosegao brojku od 1300 napada, iako je riječ o ukupnoj brojci grafita, verbalnih uvreda, uništenja i krađe imovine te nekoliko desetaka fizičkih napada na Srbe ukupno od 2014. godine.
Pupovca je vrlo lako neutralizirati - svaka hrv. pol. stranka u RH mora potpisati izjavu da neće koalirati s njegovom strankom - i gotovo, nek ide provoditi Memorandum 2.0 tamo gdje su ga i osmislili.