Opet smo krivi za sve! Neka napokon netko iz ministarstva dođe na tjedan dana u neki centar za socijalnu skrb i vidi kako sustav zapravo funkcionira u praksi, komentirala je socijalna radnica s dugogodišnjim stažem nakon što je pročitala dijelove plana unapređenja sustava socijalne skrbi što su ga jučer novinarima predstavili ministri Josip Aladrović i Ivan Malenica.
Kaže da su i ona i kolegice razočarane jer ono što su čule ne vide kao rješenje problema. A ministri su kao probleme prepoznali nedostatak djelatnika pa će u sljedeća tri mjeseca zaposliti 200 stručnjaka, lošu povezanost velikog broja ustanova, koje će sada povezati te nedostatak jačeg stručnog nadzora nad socijalnim radnicima, pa će sad povećati broj inspekcijskih i upravnih kontrola, i to trostruko.
Nadalje, treba povećati i broj udomiteljskih obitelji, ali ne trostruko, nego deset posto. Naravno, ne ide ništa bez nekakve komisije pa će se osnovati Nacionalno vijeće za razvoj socijalnih politika. Osnovat će se i Zavod za socijalnu zaštitu te obiteljski centri, kao i posebna Akademija za stručnjake u sustavu socijalne skrbi. Osnovat će se i obiteljski odjeli na sudovima, oformiti očevidnik kaznenih i prekršajnih djela obiteljskog nasilja itd.
Svaki pomak naprijed je dobar (ako nisi pred provalijom), no čini se da predstavljeni prijedlog mjera neće naići na odobravanje ljudi na terenu koji najavljeno vide kao još jednu propuštenu priliku. Već se pišu reakcije.
Upozorit će opet na nedostaje domova za djecu i odrasle, da je premalo socijalnih radnika, koji često ne mogu računati na pomoć policije, sudova i liječnika. Brojka od 200 novozaposlenih zvuči dobro, no kad se podijeli na Zagreb i 20 županija, ispada da će svaka podružnica zapravo dobiti malo. Osim toga, nakon nedavne hajke, hoće li uopće biti interesa za taj posao?
Socijalna radnica kaže da ispada da je glavni problem njihova nedovoljna edukacija, a ne, recimo, pretjerana administracija. Ima i konkretan prijedlog. Kad bi se, kaže, samo poslovi oko doplataka za pomoć i njegu te osobnih invalidnina prebacili na HZMO ili županije koje su asimilirale urede državne uprave, socijalnim radnicima ostalo bi i do 40 posto više vremena za rad s obiteljima.
Umjesto da se bave papirima, bavili bi se ljudima.
Još jednom su soc radnice CZSS pokazale svoje licemjerje. Sada one ispadaju žrtve i jadne, a ne djeca koja nažalist više nisu živa jer CZSS nije ništa napravio i jer je netko napravio propust u radu. Sramota.