Sigurno je da se branitelji generala Ante Gotovine i Mladena Markača nisu htjeli naći na suprotnoj strani Vlade RH, no kako je Hrvatska počela uhićivati Gotovinine istražitelje i odvjetnike, u sudnici se odigrala apsurdna situacija, a sud je naložio RH da prekine istrage.
Zašto su obrane Gotovine i Markača tako oštro reagirale na istragu RH?
Ovim su potezom Vlada RH i Serge Brammertz prekršili temeljna prava generala Gotovine, kao i presedane Haaškog suda. Tajnost komunikacije između optuženika i članova njegove obrane je svetinja, i ovdje to pravo proizlazi iz Statuta Haaškog suda, a ne iz propisa RH. Dakle, za pretragu ureda, kompjutora i članova obrane bio je potreban nalog Haaškog suda, a ne hrvatskog. Takav nalog Tribunal nije izdao jer Brammertz ne može dokazati da su “topnički dnevnici” u našem posjedu, jednostavno zato što ih mi ne posjedujemo. Brammertz je, vršeći politički pritisak na Vladu RH, ilegalno zaobišao haaško sudsko vijeće, kako bi nasiljem dobio ono što ne može dobiti zakonski. Ne radi se o “topničkim dnevnicima”, za koje sve strane znaju da ih mi ne posjedujemo jer bismo ih, kao oslobađajuće dokaze, sigurno već bili uveli u predmet. Uostalom, zamislite kada bi MUP priveo istražitelja haaškog tužiteljstva, kad bi mu oduzeli računalo u kojem se nalaze analize, strategija i planovi ispitivanja svjedoka obrane, kako bi Brammertz reagirao?!
Vlada RH tvrdi da su ti dokumenti vlasništvo RH i ima pravo istraživati svakoga, pa i odvjetnike?
Prije 12 godina Republika Hrvatska uspjela je pobijediti u slučaju tzv. Šuškove sub poene. U toj presudi žalbeno vijeće Haaškog tribunala naredilo je da zemlje bivše Jugoslavije moraju dopustiti tužiteljstvu i obrani da prikupljaju dokaze na terenu, a da ih potom ne moraju predati službenim organima tih zemalja. Dakle, Vlada RH nije u pravu kada tvrdi da je RH “vlasnik” dokumenata. Sigurno ne bi nikome u Vladi ili DORH-u palo na pamet optuživati istražitelje haaškog tužiteljstva zato što su došli u posjed cijelog niza dokumenata mimo Vlade RH, uključujući famozni Brijunski transkript te službeni dnevnik Mate Laušića. Smatram da je ironično da je ministar Ivan Šimonović najzaslužniji što se tada uspjelo srušiti “Šuškovu sub poenu”, a danas krši presudu koju je sam izborio.
Vlada RH je između čekića i nakovnja; mora, po nalogu Tribunala, tražiti dokumente, a kada to čini, zaustavi je - Tribunal?
Nije točno. Nalog sudskog vijeća od 16. 9. 2008. jasno je naložio Hrvatskoj da preda dokumente koje su u posjedu RH ili da objasni tijek kolanja dokumenata. Tribunal nije naredio upade u stanove i urede odvjetnika haaških obrana.
Zašto su uopće topnički dnevnici postali toliko važni tužiteljstvu?
U procesnom smislu uopće nisu važni, sjetite se da je prije početka suđenja Carla del Ponte uporno ponavljala kako ima sve potrebne dokaze. Brammerzu su važni, jer želi stvoriti alibi za neuspjeh optužnice. Duboko sam uvjeren da Brammertz ne želi da se pronađu famozni dnevnici, a sve dokumente i planove iz Oluje koji su mu dostavljeni ne prihvaća zato što želi nakon presude reći kako je bio spriječen da dokaže “krivnju” Gotovine jer, eto, ključni dokazi su skriveni ili uništeni. Šokira, pak, što su određeni krugovi u RH sada spremni, samo da se deblokiraju pregovori s EU, prihvatiti tu tezu da su Gotovina i obrana osobno uništili ili skrili dokumente. Zamislite pod kolikim je Vlada RH pritiskom kada hrvatski general mora tražiti i dobiti zaštitu Haaškog suda od institucija zemlje koju je oslobodio.
Hoće li se, u nastavku suđenja u ponedjeljak, u sudnicu vratiti generali Gotovina i Markač?
Hoće, ova odluka sudskog vijeća ih je zadovoljila.
Mislim da nije svako zlo za zlo jer nam ovaj primjer otvara oči i pokazuje,na kakva je poniženja spremna vlada RH,samo da udovolji tuđim interesima,a koji su u potpunosti štetni i protivni interesima velikoj većini građana RH.