Nepostojanje povijesnih vrela o našoj pretkršćanskoj vjeri i vjerovanjima – bogovima, božanstvima, njihovu međusobnom odnosu, herojima, podrijetlu svijeta, nagnala je znanstvenike da hrvatsku mitologiju rekonstruiraju na temelju predaje i poredbenom metodom uspoređujući praslavensku i baltoslavensku mitologiju s onom na hrvatskom prostoru.
Komparativnom metodom najprije su filolozi iz Rusije, Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i Vladimir Toporov, „posložili“, odnosno rekonstruirali staroslavenske mitove, koji su zapravo indoeuropskog podrijetla. Okosnicu fabule tih mitova čine bog gromovnik koji ubija zmiju, zmaja, a u slavenskoj (starohrvatskoj) mitologiji gromovnik je Perun, a zmija Veles.
Vladar zemlje i oblaka
Bog kojeg su Slaveni, pa tako i Hrvati, najviše štovali je Perun.
Povijesna vrela koja govore o slavenskim bogovima najbrojnija su o Perunu. U Kijevu je ispred palače Vladimira Velikog 980. postojalo šest-sedam poganskih bogova, a glavni je bio Perun.
Kod Rusa i Bjelorusa ostala je živa predaja o Perunu, sudeći prema ruskoj leksikografiji narodnih govora, a ta je predaja kod nas došla usmenom tradicijom.
Kod Slavena, s obzirom na to da je svijet prikazan kao sveti hrast, svijet živih su stablo i grane, dakle nebo i zemlja, a korijenje je svijet mrtvih.
Prema dr. Nikoli Sučiću, autoru kultne knjige Hrvatska narodna mitologija iz 1943., Perun je gospodar groma i munje. On vlada i na zemlji i u oblacima: gospodari kišom , olujom, vjetrom i vremenom. Perun je najstrašniji kad razgoni crne olujne oblake. On je krotitelj oluja na moru, on je plodonosac koji natapa polja. Perun je čuvar seljaka, prijatelj radnika i mornara. On je ljutit na vukodlake i aždaje koje napadaju domove pa je zato zaštitnik domova. On je bog reda i pravde, pod njegovim se okriljem sudovalo.
Perun je jamac mira i međunarodnog prava. Pokraj njegova svetišta blizu Kijeva sastajale su se ugovorene strane plemena i naroda. Ugovori su se prisezali i potvrđivali pred Perunovim hramom.
– Mi od staroslavnog plemena kunemo se svetom zadanom riječi od Peruna neka rušitelji mira i kršitelji budu ukleti za sva vremena sve dok sunce sije i dok je svijeta. Njihovi štitovi neka budu probodeni od njihovih vlastitih mačeva, strijela i ostalog oružja. Neka postanu robovi na ovome i na drugom svijetu. To neka bude na ugled našim i ostalim narodima – tako je glasila kletva ugovorenih strana u Perunovu svetištu pokraj Kijeva u današnjoj Ukrajini. U panteonu bogova u kijevskom gaju bili su, osim Peruna, Veles i Tur. Tur je zapravo skandinavski Thor ili germanski Donnara.
Perunov je kip u kijevskom gaju bio od zlata. On u jednoj ruci drži ognjeni kremen. To je drevni pralik Peruna. Poslije je kremen zamijenjen snopom strijela. Perunovi nadimci bili još Pluvnik, Žmok, Daždbog, Deždbog, Gromovnik, Strilibog. Bili su mu posvećeni hrast i orah.
Gromovnik je katkad prikazivan i kao orao na vrhu stabla koji promatra svijet, nebo i zemlju. On iz svojega grada izlazi na kočiji, tjera oblake i gađa Velesa munjama. Baltoslavenska predaja govori da se gromovnik Perun vozi po nebesima u bojnim kolima, u kočiji. U Bjelorusiji postoji kletva: Kad bi te grom Perun tresnuo! Ali i kletva u vinodolskim Grižanima: Strelica te božja ubila!
Perun je snažan muškarac, koji, vozeći se po nebu kolima, iz tobolca vadi strijele ognjene, „strile nebeske“, kojima gađa zmaja iliti veliku zmiju.
Ponavljani mit
No je li Perunov lik u hrvatskoj predaji tek preslika proroka Ilije?! Akademik Radislav Katičić tvrdi da nema govora o tome da je slika Peruna u bojnim kolima odbljesak starozavjetnog proroka.
– Tu je jasno da se radi o pravim indoeuropskim bojnim kolima na kakvima se voze bogovi u rgvedskim himnima, indijski epski i Homerovi junaci, kakvima su hetitski kraljevi ozbiljno ugrozili Egipat. Arijci su na bojnim kolima zavladali prostranstvima...– piše Katičić upozoravajući da su bojna kola na kojima se vozi gromovnik Perun zajedničko svim Indoeuropljanima.
Bogu Perunu su prinošene žrtve, primjerice, pijetao, koza ili janje, a prinosnici, vjernici, nakon žrtvovanja morali su pojesti meso. Prema Perunovu imenu biljka iris prozvana je perunikom koju na našoj obali, posebno u okolici Dubrovnika, zovu još i „bogiša“, božja biljka.
Protivnik gromovniku Perunu, koji je vladar svijeta živih, jest Veles koji živi u korijenu.
Veles je bio „skotji“, „stočji bog“, bog pastira, dakle zaštitnik stoke među Slavenima. Njegovi su atributi rogovi, on prebiva na zelenoj travi, pašnjaku, livadi, zelenom lugu. Voda je Velesovo mjesto obitavanja. On daje vodu ili je uskraćuje. Vodom ne škrtari samo onda kad ga Perun bije i tuče munjama. A kad Veles ponovno oživljava, ima ambiciju opet napasti Peruna. Kad Perun munjama protjera Velesa, ponovno se uspostavlja red.
Mit o božanskom boju ponavljao se tako iz godine u godinu. •
Koji su razlozi bitke dvojice bogova?!
U indoeuropskoj je mitologiji čest motiv krađe stoke u vlasništvu bogova. Je li stoka metafora za kišu, nebesku vodu?! Katkad Veles krade Perunu kišu, a ovaj uzvraća krađom vode kako bi stvorio kišu. Drugi razlog neprijateljstva je krađa žene. Sunce je smatrano Perunovom ženom, a ono svaki dan zalazi i tone u podzemlje gdje provede noć. Prema slavenskoj, hrvatskoj predaji, Veles krade Perunovu ženu koju bi ujutro Perun vratio. Iako su Perun i Veles suprotstavljeni, nije riječ o dualističkim vjerovanjima. Stari Slaveni Velesa nisu smatrali zlim. Osim Peruna i Velesa važno slavensko božanstvo bila je Mokoš. Ona je bila Majka vlažna zemlja koja se katkad prikazuje i kao Sunce.
Poredbenom metodom rekonstruiran je i mit o starohrvatskom (slavenskom) bogu plodnosti i vegetacije Jarilu i njegovoj sestri Morani, božanstvu prirode i smrti. Njih su dvoje Perunova i Mokošina djeca, rođeni u noći početka nove godine. No iste je noći Veles ukrao Jarila iz kolijevke i odnio u svoj svijet podzemlja gdje ga je odgajao kao sina. Jarilo se za Jurjevo vraća iz svijeta mrtvih i donosi proljeće. Susreće Moranu, udvara joj se i ženi je početkom ljeta. Njihovo božansko vjenčanje simbol je izobilja, plodnosti i bogate žetve. To je vrijeme mira između Peruna i Velesa jer se žene Perunova kći i Velesov posinak. Vjenčanje Jarila i Morane obećava da neće biti nevremena, tuče ili oluje koje bi mogle naštetiti žetvi. Međutim, poslije žetve Jarilo je nevjeran Morani. Osvećujući se, Morana „ubija“ Jarila, odnosno protjeruje ga u podzemni svijet. Morana se bez Jarila, boga plodnosti i vegetacije, smrzava u nadolazećoj zimi – pretvara se u božicu leda, zime i hladonoće i umire. Taj se mit kod starih Hrvata (i Slavena općenito) ponavljao svake godine.
Odavno su mu Hrvati okrenuli leđa a i redu,radu i pravdi