Mladen Bajić bit će prvi glavni državni odvjetnik u samostalnoj
Hrvatskoj koji će, to je sada sigurno, u istoj fotelji dočekati i drugu
smjenu vlasti, dakle treću ekipu u Banskim dvorima. Za hrvatske prilike
to je značajan signal političkog napretka i rasta standarda, prema
kojima više nije moguće tek tako udarati po pravosuđu i na
konferencijama za novinare najavljivati smjenu na vrhu tužiteljstva i
sudstva, kako je to sebi, ne tako davno, dopuštao Tuđmanov
HDZ. No, trajnost položaja pokazuje i koliko je Bajić vješt
u plovidbi u političkim vodama i u vrijeme Račana, čija ga je vlast
dovela, pa i sada, u vrijeme Sanadera, za kojega ga vežu splitske veze.
Vješto se koristi i medijima, gdje je vrlo često i
više moći nego na Markovu trgu.
Kako bilo, kad ga je u veljači 2002. preuzeo Bajić, hrvatsko je
tužiteljstvo bilo na prilično niskim granama, možda nalik na Rusiju kad
joj je na čelo došao Putin. Državno je
odvjetništvo u međuvremenu ojačalo, tužitelji
više ne izazivaju podsmijeh. Preostaje još, kao
što je Putin nedavno pokazao mišiće na ribolovu,
da i državno odvjetništvo servira krunski dokaz da se
tužitelji više ne konzultiraju s vlašću:
optužnica koja će dostići i nekoga u vladajućim redovima. Dosad, naime,
među optuženima nema nekog takvog, iako je za naše prilike
važan doseg i početi progon osječkoga ratnog gospodara Branimira
Glavaša ili nekadašnjeg
“oružara”, poznatog po crvenim plahtama u uredu,
Vladimira Zagorca.
No, sve afere koje se dotiču vlasti završile su, barem
dosad, lišo za najviše pozicionirane aktere, od
Miomira Žužula do Branka Vukelića, barem kad je riječ o pravosuđu.
Hoće li Bajiću napokon uspjeti do suda dovesti neku krupniju ribu od
donedavno anonimnih potpredsjednika Fonda za privatizaciju, kao
što mu je uspjela potraga za Gotovinom? Boljeg vremena za to
od sadašnjeg, uoči izbora, nema, a moguće je da negdje
visoko puca i posljednja Bajićeva akcija u kojoj se traži popis
zemljišta što je protupravno završilo
u rukama kupaca hrvatskih poduzeća.
Pomalo nervozno, Damir Polančec je naveo kako su tužitelji mogli i
prije reagirati na dokument državne revizije. Međutim, na trag
poluotuđenim nekretninama tužitelje i nije baš odvela samo
Šima Krasić i njezini izvještaji nego i tragovi
iz afere Maestro. No, upravo na toj aferi Vlada se, čini se, opekla,
jer su nakon nje ostala neodgovorena pitanja o sposobnosti ministara
kraj kojih su tenori mirno izvodili svoje arije.
Bajićev tim, u kojem su važni igrači šef USKOK-a Dinko
Cvitan, akvizicija iz Splita Josip Čule, zatim Lazo Pajić, Petar
Pulišelić, Antun Kvakan i drugi, u međuvremenu igra sve
bolje na različitim stranama, od ratnih zločina do potrage za novcem na
inozemnim računima. U njihovim je rukama sve veća moć, praktično bez
ikakve kontrole. Naime, optužnice se provjeravaju na sudovima, no nitko
nema pravi uvid u ostatak priče: zašto su neke prijave
odbačene, zašto se neke aktiviraju u određenom trenutku,
koje i zašto čekaju... Zanimljivo je da svi govore o
dodatnom nadzoru nad sudovima, koji već sad imaju i nadzor sudske
uprave i Državno sudbeno vijeće. Zasad samo bivša ministrica
Ingrid Antičević-Marinović najavljuje uvođenje kontrole i nad državnim
odvjetništvom.
Osoba tjedna
