Je li Branimir Glavaš osumnjičen da je počinio osobito teško djelo? Jest, ali pritvor zbog te okolnosti glavni državni odvjetnik Mladen Bajić zatražio je tek pet mjeseci nakon početka istrage! Velika nervoza očito je zahvatila glavnog hrvatskog tužitelja, koji posljednjih dana pokušava igrati tako da izbjegne optužbe da je riječ o politički iniciranom procesu. I taman je ovih dana možda imao izgleda da opisi stravičnih zločina nad civilima u Osijeku posve bace u zaborav tezu da do procesa ne bi ni došlo da je Glavaš još u HDZ-u.
Baš u tom trenutku premijer Sanader nije odolio da ne poentira nad nekadašnjim pouzdanikom u bici protiv Pašalića i da kao građanin ne izrazi svoju zabrinutost ponašanjem pravosuđa. Naravno, riječi predsjednika Vlade teško i u kojem trenutku mogu biti shvaćene kao riječi običnog građanina, a na to je odmah reagirala, doduše malkice uvijeno, i Udruga hrvatskih sudaca, napominjući kako takve izjave stvaraju dojam da se odluke sudova donose pod političkim patronatom.
Tako je ponovo politika u ovom slučaju došla u prvi plan, no kad je riječ o vrlo teškim optužbama na račun dugo godina najmoćnijeg čovjeka Slavonije i utjecajnog člana HDZ-a, vjerojatno je politiku nemoguće izostaviti iz priče. Ipak, kalkuliranje i oklijevanje, u prvom redu u uredu glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića u zagrebačkoj Gajevoj ulici, dovelo je do toga da se proces skidanja imuniteta i Glavaševa pritvaranja pretvorio u pravu sapunicu s nevjerojatnim obratima. Vrući krumpir potpisivanja odluke o pritvaranju prebacivao se s jedne instance na drugu, iz Osijeka u Zagreb i natrag. Kao da pravosuđe po instinktu preživljavanja traži rupe u zakonu umjesto samih osumnjičenih, ako su oni vrlo moćni, i takvim postupanjem se svjetlosnim miljama udaljava od ideala prema kojem je zakon za sve jednak, a pravda slijepa i ne mari tko je pred njom.
Iako je nedavno ministrica pravosuđa Ana Lovrin rekla kako Bajićev položaj ne ovisi o slučaju Glavaš, na kraju će ipak itekako ovisiti. No, prema mnogim informacijama koje kolaju medijskim prostorom i izvorima bliskim istrazi, slučaj je prilično čvrst, svjedoci navodno vrlo uvjerljivi, a detalji priča o likvidacijama u Osijeku 1991. godine više nego potresni. No, istraga u slučaju selotejp tek počinje, sve je još na početku i do kraja trebat će još mnogo uvjerljivosti i odlučnosti. Vjerojatno će biti ipak nepravedno ako, čak i ako uspješno dovrši ovaj postupak, na Bajiću ostane sjena političkih pokrovitelja koji su se razišli s Glavašem. Tu bi sjenu mogao izbjeći da, primjerice, nešto brže odradi slučaj Brodosplit u kojem su milijuni dolara opasno blizu vladajućoj stranci. Ili pak da otvori i drugi slučaj ratnih zločina, onih u Sisku, gdje su također, prema brojnim svjedočenjima, odvođeni i likvidirani civili. No, ni tu bez pomoći politike Bajić neće moći ništa. Valja podsjetiti, naime, da ni otvaranja slučaja Osijek zacijelo ne bi bilo da policija, kojom rukovodi HDZ-ov ministar, tamo nije uputila na rad Vladimira Fabera. Slično upućivanje na rad vjerojatno je nužno i za ostale slučajeve.
