Sramim se koliko nemam, zavapio je sad već bivši šef državnog APN-a koji je uhvaćen s papučama u stanu koji je kupio za sebe i sina. Ne sramim se koliko imam, mogao bi reći Mladen Kešer, 44-godišnji načelnik općine Kalnik na sjeverozapadu Hrvatske, vlasnik čak 279 nekretnina.
Općina s tek 1500 stanovnika u osam naselja ima površinu od svega 25 četvornih kilometara pa ispada da je načelnik nešto poput nekadašnjeg feudalca koji sve drži u svojim rukama. Grof Kešer, ne zvuči loše... Zvuči “hoch”, onako habsburški. – Ma, kad čuju za 279 nekretnina, ljudi odmah pomisle da su to sve kuće i da sam vlasnik cijelog sela. Kad bih išao sad nabrajati sve što imam, zvučalo bi kao da se hvalim, ali puno je tu malih parcela. Kad je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa izašlo sa zakonom, popisao sam sve nekretnine. Rekli su da moram zapisati svaki detalj i na kraju je ispalo toliko koliko je ispalo. Gledajte, ljudi su generacijama nasljeđivali zemlju i jedna parcela cjepkala se na pet i više dijelova, koliko je već bilo braće. Kad se svi ti dijelovi spoje, imam deset hektara šume, pet hektara vinograda, četiri ili pet hektara oranica... – počeo je nabrajati Kešer koji, osim što je načelnik i predsjednik SDP-a Koprivničko-križevačke županije, pliva i poduzetničkim vodama. Ima mljekaru, vinariju, počeo je graditi hotel u Kalniku, na popisu imovine je i obiteljska kuća, pa nekoliko kuća u derutnom stanju, nekoliko klijeti...
– Naslijediš klijet, ali to nije neka vrijednost. Nečija vrata na klijeti možda vrijedi više nego cijela moja jedna klijet. Za neke nekretnine, iskreno, ni ne znam, nikad nisam bio na njima – kaže taj inženjer agronomije. Tridesetak vinograda, dvadesetak voćnjaka, na desetke šuma, oranica i livada, upisane su kao njegovo vlasništvo ili im je suvlasnik. To su nekretnine, a među pokretnine je, zanimljivo, upisao i Gibsonovu gitaru vrijednu oko 40.000 kuna.
– Bavio sam se glazbom deset godina, imam završenu glazbenu školu i preko glazbe upoznao sam mnogo ljudi. Svirao sam u pop-rock bandu Hot spot, nastupali smo po disko-klubovima, na svadbama, u domovima kulture po Međimurju, Podravini i Zagorju. Što je zapravo čovjek? Može biti ono što nije ili ono što jest, a putem glazbe upoznaš čovjeka kakav on jest, njegovu srž. Normalan sam čovjek koji se odmalena nečim bavi, uvijek sam živio s ljudima, s radnicima iz tatine firme. Gotovo sve od imovine sam naslijedio. Građevinu sam naslijedio od tate, mljekaru od mame, a od djeda vinarstvo. Imamo 25.000 čokota vinove loze. Poljoprivredna zadruga nekad je proizvodila oko milijun litara vina, a mi danas oko 100.000 litara. Proizvodimo naše kalničko vino, poznato kao i kalnički zaštićeni sir s recepturom koju čuvamo više od 30 godina. Mama je pokrenula proizvodnju sira, a mi smo kao obitelj nastavili. Sestra sad vodi taj projekt. Dnevno 1500 litara mlijeka prerađujemo u kalnički sir. Nije to puno, ali mi smo zadovoljni. Kad se uništilo proizvođače mlijeka koji su nestali, mi smo ih ponovno podigli i danas otkupljujemo mlijeko od onih koji imaju jednu, dvije ili tri krave. Ne otkupljujemo od velikih jer se veliki mogu sami snaći. Mali su trebali nestati iz ovog brdsko-planinskog područja. Radije bio sjeo pod kravu i pio mlijeko krave neke bakice jer je ona dio njezina života – pojašnjava svoju životnu filozofiju.
Biznise naslijedio
Nakon očeve smrti, on i sestra naslijedili su biznis i nastavili ga razvijati. Građevinska tvrtka ima 15 zaposlenih, a vlasnik je i tvrtke koja se bavi projektiranjem i nadzorom. Prema imovinskoj kartici, Kešer je jedan od suvlasnika kuće s okućnicom u Potoku Kalničkom površine 3000 četvornih metara procijenjene na šest milijuna kuna. Sam je vlasnik gospodarskog objekta s trgovinom i budućim hotelom u Kalniku površine 1800 četvornih metara, vrijednog sedam milijuna kuna, i kuće površine 700 kvadrata procijenjene na 500.000 kuna. S trećim osobama suvlasnik je 100.000 četvornih metara zemljišta vrijednog tri milijuna kuna. Slijedi zatim niz šuma, oranica, livada i vinograda uglavnom u suvlasništvu, pa je teško izračunati koliki je njegov financijski udjel u tim sitnim parcelama. On, onako od oka, računa da bi to moglo biti oko tri milijuna kuna. Na popisu je, primjerice, i sedam kvadrata livade procijenjene na nekih 100 kuna. U imovinskoj kartici iz 2017. prijavio je i 896.000 eura štednje koju je, kako piše, naslijedio, te oko 2,8 milijuna kuna potraživanja. Onako na prvu, Kešer bi mogao biti “težak” oko 20 milijuna kuna, što ga svrstava među najimućnije političare.
Vozni park, barem prema prijavi iz 2017., nije baš impresivan. Tu su traktor IMT i kamion Zastava 508 iz 1980., te Ford Escort iz 1997. Poslovne udjele u tvrtkama prenio je na odvjetnički ured. Kad je objavljen podatak o 279 nekretnina, Kešer se odlučio na svojevrsni performans kojim je želio skrenuti pozornost na katastrofalno stanje u zemljišnim knjigama i katastru u kojima ima podataka iz vremena carice Marije Terezije (1717. – 1780.) Pozvao je građane da mu se jave ako žele da im daruje jednu od pedesetak čestica.
– Želim skrenuti pozornost na to kako sustav ne funkcionira. Sudovi su neučinkoviti, Državna geodetska uprava slabo radi. Pa oni traže deset milijuna kuna da izmjere jednu općinu kao što je Kalnik. A gdje da taj novac nađemo? Hrvatska je, kad je Vesna Škare-Ožbolt bila ministrica, dobila novac za digitalizaciju knjiga, ali ostali su veliki problemi. Mogu ja sad odmah prepisati nekretninu na vas, odemo lijepo do javne bilježnice i darovat ću vam zemlju. Nakon toga Porezna uprava će razrezati porez i procijeniti da šuma koju ću vam dati vrijedi recimo 2000 ili 3000 kuna. Vi još ništa nemate. Tada pozovete geodeta koji će vas stajati 3000 kuna, pa odete na sud. I još uvijek ništa nemate. Tabularna tužba stajat će vas između 5000 i 10.000 kuna, i tada dolazite u poziciju da morate dokazivati da je to vaše. Onda se javi neki Marko Marković i kaže da ima dosjelost na toj nekretnini i da je šuma njegova. Ljudi moji! Pa kako dovesti investitore u našu zemlju? Radi zemlje su se vodili ratovi. I zbog žena. Nisu se vodili zbog zraka. Na istup me ponukalo i to što neki ministri nisu uspjeli ispuniti svoje imovinske kartice. Sad bi trebalo napraviti istraživanje i provjeriti koliko je promjena u posljednje vrijeme bilo. Kladim se da je svaki načelnik promijenio svoju imovinsku karticu! Ja nisam. Ispunio sam je 2017. godine i to je to – kaže. Lako s njegovim nekretninama, dodaje, na pomolu je puno ozbiljniji problem koji će pogoditi velik broj građana. U pripremi je, napominje, zakon prema kojem će se državni poticaji dobivati isključivo na vlasništvo u zemljišno-knjižnom izvatku, a ne posjedovnom listu. – Što će se dogoditi ako se uvedu poticaji samo ako si vlasnik zemljišta 1:1? Natjerat će poljoprivrednike da riješe vlasništvo, a malo prije sam vam objasnio koliko to košta. Meni bi, da riješim papire za 270 nekretnina, trebalo 270.000 kuna. Ljudi si sami rade komasaciju, pa spajaju parcele, ali to nije ništa papirnato riješeno jer je zemlja upisana na Marka, Maricu, Ružicu, Štefa... Treba doći geodet, napraviti snimku i riješiti zemljišne knjige. To su meritumi stvari – podiže glas i samo čekamo da lupi šakom o stol. Suzdržao se.
– Ispričavam se, jako me to uznemiri. Mogao bih o tome govoriti satima. Hrvati su došli u velik problem. Generacijama se kupovala i nasljeđivala zemlja. To je bio i oblik štednje. Dok je selo jako, tada je građanin bezbrižan jer selo proizvodi hranu. Zemlja je bila život. Ti si na zemlji proizvodio hranu koja daje život. Što si imao više zemlje, mogao si davati više života. Drugo, bilo je nesigurno držati novac u bankama. Došli smo nekoliko puta u situaciju da su ljudi držali novac u bankama, a banke su propale. Onda se novac držao u mirovinskim fondovima, pa je Vlada rekla da će te mirovinske fondove transformirati u neki drugi fond ili neku investiciju koja je propala. Ako si čuvao novac u zemlji, on je bio trajno siguran. Ljudi nisu gomilali zemlju da bi išli u nekretninski biznis, nego u nekretninsku zaštitu sebe i obitelji. U bivšoj Jugoslaviji sa sela se odlazilo u gradove radi zaposlenja. Zemlja se napuštala. Sad treba napraviti kompletni zaokret i vratiti zemlji život! Pozivam mlade ljude da dođu. Predložio sam Vladi da država svakome tko dođe na selo osigura mirovinsko i zdravstveno osiguranje. On će zauzvrat davati određenu količinu mlijeka, pšenice, kukuruza... Osim toga, država mora uvesti kontrolu i naplaćivati porez na zapuštenu zemlju. Dosta se ljudi iselilo, a ostali su i dalje vlasnici zemlje koju ne žele prodati pa stoji pusta. Plati porez na zemlju ako je nisi iskoristio. Da, država je nama načelnicima dala da naplaćujemo taj porez, a ona si je lijepo uzela fini porez na dodanu vrijednost – kaže i duboko uzdahne. Opet je uznemiren. Kad govori, prelazi s teme na temu, pa smo s katastra prešli na policiju i alkohol.
Kešer se u siječnju na Facebooku pojadao da je policija zaustavljala i uzimala vozačke vozačima koji su se vraćali s kulinarske manifestacije “Vincekovo na Kalniku”. To je, napisao je, nedopustivo i neprijateljski prema ljudima tog mirnog pitomog kraja! Objava je izazvala oprečne reakcije. – Dok se u gradovima poput Zagreba, Splita i Osijeka ljudi ubijaju po ulicama, policija u isto vrijeme provodi represiju nad mirnim narodom našeg Prigorja, a i Podravine – kaže. Je li požalio?
Načelnik s 24 godine
– Gledajte, cilj bi trebao smanjiti brzinu. Hajdemo staviti ograničenje brzine u Kalniku na 30 kilometara na sat u te dane kad su manifestacije. Danas smo se prestali baviti čovjekom. Koprivničko-križevačka županija uzela je tri milijuna kuna od kazni. Je li to normalno? Ja poštujem policiju, cijenim njihov rad. U križevačkoj policiji imate četiri policajca na 25.000 ljudi. Policajac ima 3500 kuna plaću i na cestu ide s tečajem od šest mjeseci. U Njemačkoj tehnički za auto treba obaviti svake dvije godine, a kod nas svake. Zašto? Ne vidim druge svrhe nego punjenje proračuna. Navikli smo se na parafiskalne namete. Od 1000 kuna, 700 ide za porez. Razgovarao sam s bankama, kod nas kamate između pet i sedam posto, u Njemačkoj ili Austriji kamata je ispod jedan posto. Što to znači? Da smo građani drugog reda u Europi? Na koji način možemo biti konkurentni? S pet traktora koje su nam dali kroz mjere ruralnog razvoja. Mislim, sorry... – ponovno se malo uznemirio, pa brzo mijenjamo temu.
Načelnik Kalnika postao je s 24 godine. Prvi mandat odradio je od 2001. do 2005., pa je dva mandata pauzirao, da bi se 2013. vratio. Iz HSS-a je prešao u DC, a potom u SDP. – Na ulazak u politiku potaknulo me to što su ljudi počeli odlaziti iz ovog kraja. Kalnik je bio najveće središte u kotaru Bjelovar, a 90-ih godina postao je jedno od najslabijih. Napravio sam zaokret i htio pokazati da mladi čovjek mora ući u politiku i suočiti se sa stvarnošću, da na njemu ostaje briga o cestama, infrastrukturi i okolišu. Ja sam 2001. napravio prvu mrtvačnicu. Pokojnik se do tada dva dana držao u kući. Dovodio sam civilizaciju u ovaj kraj. Možda to sad zvuči prepotentno, ali je tako. Smijali su mi se jer sam organizirao svečano otvorenje mrtvačnice. Smijali su se oni koji je nisu imali. Smijali su se i kad sam krenuo u gradnju vrtića, jer što će nam vrtić kad nemamo petero djece u Kalniku. Danas imamo 40 djece i razmišljamo o dogradnji vrtića. Političar mora gledati u budućnost. Želim napraviti nešto iz ovog kraja. Idemo u gradnju deset zgrada s po deset stanova, i to stanova za 500 eura po kvadratu. Kako si mladi čovjek može priuštiti stan od 1500 do 2000 eura po kvadratu? S kreditom na 30 godina? Pa onda si 30 godina rob bankama koje u Austriji daju kredit po 0,3 posto kamata, a u Hrvatskoj šest posto! – ogorčen je. Nekim, njemu logičnim prečacem, prelazi na temu o poljoprivredi. – Znate što najviše uvozimo? Mi smo najveći uvoznici kruha i pekarskih proizvoda! Mogli smo cijelu Europu nahraniti! Meso... Farme prazne, a mi uvozimo. Na uvoz mesa potrošili smo 185 milijuna eura, 127 za mlijeko i mliječne proizvode. To su frapantni podaci. Koji poticaji? Što će meni poticaj? Evo slikovito: ja proizvodim mlijeko ili sir, daš mi poticaj za sir, ja ga proizvedem, i što onda? Nema prodaje. Talijan neće tvoj sir, Francuz neće tvoje vino...
Ušli smo u podrum u kojem uz bačve od inoksa dominira drvena zapremnine 8000 litara, dar posljednjeg hrvatskog bana kalničkom podrumu. Nedaleko od vinarije je i općinska uprava. Ima tri zaposlena, a on volontira. Kao načelnik, čest je gost na dnevnom redu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Dobio je kaznu za poslovanje općine s tvrtkama povezanima s njime i obitelji. Prije godinu dana odredili su mu čak 30.000 kuna kazne jer je u ime općine s trgovačkim društvima u kojima ima više od pola posto udjela sklapao ugovore, pa je tako, na primjer, sklopio ugovor o korištenju velike dvorane u Domu hrvatskih branitelja s tvrtkom Kalničanka proizvodi, ugovor o najmu vozila i izradi drvenog stropa u kapeli sv. Andrije s tvrtkom Velkom, odobrio je isplatu tvrtki Consulting plus projekt i Kalničkoj poljoprivrednoj zadruzi. Prošlog ljeta stigla mu je i kazna na 8000 kuna, opet zbog poslovanja općine s njime povezanom tvrtkom. Branio se da je izabirao najjeftinije ponude, da tvrtka Kalničanka proizvodi jedina ima restoran u kojem se mogu organizirati zakuske za općinske goste na svečanostima, da ta tvrtka jedina legalno može općini isporučiti sireve koji su se dijelili uzvanicima, da je zadruga jedina mogla isporučiti vino koje se darovalo gostima jer je jedina na tom području certificirana, itd. Mogao bi netko reći: čovjek toliko toga ima da mora poslovati sam sa sobom.
GALERIJA Mladen Kešer - bogati načelnik Kalnika s 279 nekretnina
Mislio čovjek, EU dolazi, cijene rastu malo bogastvo kao Trump Tower. Kad ono sasvim suprotno cijene padaju, može za kunu kupiti još više. Ali zapitajmo se koliko je njegov mjesečni porez za sve te nekretnine i budaleštine koje se ne koriste? E sad je država na redu... Porez je možda veći nego njegovo primanje.