Niz zabluda koje u hrvatskoj javnosti postoje o operaciji Oluja motivirale su generala Markača da se prihvati pisanja knjige na kojoj je počeo raditi još uoči odlaska u Haag. Sada na slobodi nastavlja svoju misiju da bi promicao istinu o Domovinskom ratu
Pet je zima u pritvorskoj jedinici u Den Haagu sanjao o Božiću u krugu obitelji, a evo, neki je dan to i dosanjao. Nakon 2060 dana i noći koje je nevin proveo iza rešetaka, general Mladen Markač opet diše punim plućima, još uvijek istražujući granice svoje novopronađene slobode. Možda i češće nego što bi to želio, misli mu lete prema zatvorskim danima. U svemu traži nešto dobro, pa se prisjeća trenutaka koji su mu ulijevali nadljudsku snagu, poput onih kada su, osobito u blagdansko vrijeme, pristizale desetine tisuća pisama i čestitaka sa svih kontinenata.
– Ta potpora, te tople riječi: “Ljudi, držite se!” od znanih i neznanih koji su vjerovali u mene i generala Gotovinu, pa kad još čujete da svako selo u Hrvatskoj moli za nas... to je neopisivo. Pomislio sam tada: “Pa dobro, valjda vrijedi zbog svih ljudi izdržati, pa neka budem osuđen!” Osjećao sam da ipak netko stoji uz mene, da netko vjeruje u mene, pa sam se povukao u tišinu, u crkvi sam nalazio svoj mir vođen nadom koja tinja i govori da će biti bolje, da će se dogoditi nešto veliko, neko čudo. I dogodilo se – prisjeća se general možda i najsnažnijih slika u mozaiku svog života. Pomogli su mu je sklopiti drugi ljudi, prijatelji i suborci, kojima se želi odužiti na sve načine kojima se može domisliti, promovirajući i šireći istinu o Domovinskom ratu. Iz njegova pera stoga će uskoro izaći i knjiga o “Oluji”, s posebnim naglaskom na ulogu specijalne policije u toj akciji, kojoj je general Markač bio jedan od najvažnijih protagonista.
Specijalci prvi na granici
– Ideju o toj knjizi nosim još od vremena prije odlaska u Haag, već sam napravio okvir knjige, održali smo i okrugli stol na kojem su govorili zapovjednici koji su izvodili akciju Oluja i koji su dali osnovne naznake toj knjizi. No, tada je sve stalo, morao sam u Haag, ali taj materijal koji smo prikupili poslije nam je itekako dobro poslužio u našoj obrani. Sada, kad je sve gotovo, vraćam se knjizi – priča general Markač.
Što ga je, zapravo, motiviralo na pisanje? U hrvatskoj javnosti postoji, kaže, niz zabluda u vezi s operacijom Oluja. Evo jedne od njih. Plan Glavnog stožera tijekom akcije oslobađanja okupiranog teritorija bio je da se generali Gotovina i Norac sa svojim snagama spoje na granici, dok je specijalna policija, koja je spram sebe imala 9. gračačku motoriziranu brigadu, jednu od najelitnijih postrojbi krajinske vojske, te jednu bojnu obrovačke brigade, imala zadatak spustiti se s vrhova Velebita.
– Prelazeći najsuroviji teren, mi specijalci trebali smo samo osvojiti čvor Ćelavac i tako neutralizirati vezu na čitavom području da Srbi ne bi mogli komunicirati u vojnom smislu. Međutim, snage generala Norca zapele su u Udbini, mi smo im jednim dijelom pomogli, a drugi dio specijalaca je krenuo prema Donjem Lapcu i stigao na državnu granicu. To nije bilo predviđeno prvotnim planom glavnog stožera, ali redoslijed napredovanja snaga u hodu je promijenjen i mi smo u Kulen Vakuf stigli prvi – priča general Markač, pa dodaje da su prema svjedočenju Mile Mrkšića, uz dolazak generala Gotovine iz Bosne, upravo specijalci bili najveće iznenađenje Oluje, najveća podvala načelnika glavnog stožera srpskim snagama.
- Oni su unaprijed predvidjeli sve moguće pravce, a mi smo im srušili ta predviđanja. Specijalna policija odigrala je vrlo značajnu ulogu u Oluji. Međutim, rijetko tko u javnosti spominje naš doprinos i tako nam se nanosi nepravda jer se Oluja ne sagledava činjenično kakva je operativno bila. Sada pokušam utjecati na to da se to pomalo ispravi – kaže general, dodajući da se njegovi specijalci nerijetko izostavljaju s liste zaslužnih u ratnim operacijama jer nisu pripadali zbornim područjima nego su djelovali pod zapovjedništvom glavnog stožera.
– Javnost pomalo zaboravlja da je upravo policija na početku stvaranja hrvatske države bila naša stožerna oružana snaga i da je specijalna policija bila prvi nositelj borbenih djelovanja. No, knjiga će također sadržavati i pravna poglavlja u kojima ću pisati kako se moj odvjetnički tim suprotstavljao činjenicama tužiteljstva – kaže general, otkrivajući da mu u procesu nastanka knjige pomažu i suradnici, mahom zapovjednici iz operacije Oluja “koji imaju nešto za reći\".
- Iza Oluje ostalo je u jednom dijelu dosta nepoznanica pa smatram da ćemo ih riješiti tom knjigom te da će konačno borbeni put specijalne policije biti čist, pravedno prezentiran i takav ostati za povijest – kaže general Markač, pred kojim je mnogo posla jer, kako kaže, još uvijek nismo temeljito istražili gotovo nijednu operaciju Hrvatske vojske.
“Kauboj” je sklapao ugovore
Promatrajući ga kako s mnogo strasti na papiru skicira kretanje naših postrojbi tijekom Oluje, spreman za pokoljenja rasvijetliti manje poznate detalje ove, za Hrvatsku povijesne akcije, teško se oteti pitanju što bi s njim bilo da presuda haaškog suda nije bila oslobađajuća.
– Osobno sam očekivao da je realno da će optužba o zločinačkom pothvatu pasti. Možda zbog toga što se međunarodna pravna javnost digla i rekla da postavke o zločinačkom pothvatu ne mogu opstati. Mislio sam da će ostati neka zapovjedna odgovornost iako je tužiteljstvo nije nama stavljalo na teret, nego je dokazivalo zločinački pothvat pa sam očekivao da će možda pojedinačno smanjiti kaznu. Bilo mi je teško uopće suočiti se s time, poslije toliko želje da se od prvog dana stvarno istinski i sa srcem borim za obranu i oslobađanje Hrvatske, da je moguće da cijela ta priča na kraju završi tako da ja budem proglašen ratnim zločincem, a svi oko mene budu amnestirani. To ne bih mogao prihvatiti – kaže general Markač. Potom priznaje da je sloboda u kojoj trenutačno zasluženo uživa za njega još uvijek posve nova kategorija na koju se sporo i teško navikava.
– Sjećate se onog “sloboda za sve”? Naime, 8. listopada 1991. godine Hrvatski sabor donio je na svojoj sjednici odluku da je na Hrvatsku izvršena oružana agresija i da je JNA agresorska vojska. Tada je naše vodstvo shvatilo da će Hrvatsku moći imati slobodnu samo uz istinu i oružje, i to se dogodilo 1995. godine kada su svi doživjeli tu slobodu. I mi smo se toj slobodi veselili jer ćemo živjeti bolje i imati bolji život. Onda su nas zatvorili i ustvari smo nas dvojica, general Gotovina i ja, slast te slobode doživjeli posljednji u Hrvatskoj – reći će general Markač.
No, stavljajući sudbinu domovine iznad svoje vlastite, on će reći da je ipak najsretniji što je, izricanjem oslobađajuće presude, međunarodna zajednica poslala poruku cijelom svijetu da je rat na teritoriju Hrvatske bio pravedan, obramben i oslobodilački. Častan i bez najmanje mrlje koja nam je stavljana na teret, častan kao što su časni i naši generali.
<span style="\"color:" #800000;\"="">>> Markač posjetio Zadar: Gotovina i Čermak uvijek su sa mnom u srcu
