Državu državom ne čine granice, ni prazna zemlja, ni postojanje državnog i javnog sektora, zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, osobito ako egzistiraju same radi sebe, nego njezini stanovnici.
Budućnost male Hrvatske koja se ubraja u najstarije europske nacije ne ovisi samo o potezima političkih i drugih upravljačkih elita nego, sada više no ikad, i o broju djece i mladih u ovoj državi. I njih bi trebali držati kao kap vode na dlanu i poslodavci i političari inače će od ove države ostati samo simboli.
Ne žele biti jeftina radna snaga
Zemlja bez mladih nema perspektivu da ostane suverenom u pravom smislu te riječi, osim ako se ne dogodi radikalan zaokret političkih elita koji će brigu za djecu i mlade staviti na prvo mjesto. Sama činjenica da danas imamo manje od 30 tisuća mladih bez staža na burzi, kao daleke 1975., i to ne zbog rasta zapošljavanja, nego zbog iseljavanja, pokazuje katastrofičnost demografske situacije u koju su nas nečinjenjem dovele upravljačke elite.
Mladi nisu i ne žele biti jeftina radna snaga koja će se zadovoljiti mjerama za stručno osposobljavanje, mizernim plaćama i radom na određeno, koji im onemogućuje da planiraju život u ovoj zemlji. Ako ih se stisne uza zid, kao što im je to napravila vlastita domovina, buntovna mladost neće još više sagnuti glavu pred poslodavcima i raditi još više za manje novca kad znaju da mogu otići u zemlje EU u kojima će pristojno živjeti od svog rada, koliko god napuštanje domovine nije lagan izbor.
Ako su ugostitelji na Jadranu računali na to da će u sezoni zgrtati profit na mladim Slavoncima plaćajući ih da crnče bez slobodnog dana za 4000, 5000 kuna, mladi su im poručili da je dosta. I da će radije birati rad u tuđini. Ako poslodavci misle da će se naći uvijek dovoljno sirotinje iz susjednih zemlja koja će pristati raditi za niske plaće, odgovorna vlast mora i tome reći stop jer će nas sve odvesti u propast. Ni jedna se zemlja ne može razvijati na uvozu jeftine radne snage, niti je moguć pristojan standard i održivi mirovinski i zdravstveni sustav u zemlji bez mladih.
Bježi se žestoko. Bježi se od pogane vlasti, od lažljivaca po parlamentima, od obijača budžetskih trezora, od potkupljivih sudaca, od korumpiranih doktora, od odvjetničkih derikoža, od namještatelja tendera, od profesionalnih zapošljivača, od besprizornih državnih službenika, od prodanih novinara, od lažnih pisaca, od „poduzetnih“ političkih stranaka, od narcisoidne akademske zajednice, od licemjernih profesora, od političkih lupeža, od neiskrenih Popova i poniznih Hodža, od tri predsjednika, 12 premijera, 150 ministara, 600 savjetnika i od tisuću poslanika i odbornika, od dodika, izetbegovića, čovića, Ivanica, radončića, Vucica, šešelja, Grabar-kitarovića, plenkovića, đukanovića, Ivanova, zukorlića, tačija, i oD SVIH koji su čovjekovu domovinu pretvorili u kokosinjce u Kojima se kokodače od zore do sumraka, i sumraka do praskozorja, bez prestanka, desetljećima. pa i sutra ... Pobjegoše ljudi, gospodo, od vlasti i vas !!!. Džaba vam sva Prica ...... i treba vam tako od Zupanje do Dubrovnika, cijenili ste ih kao radnu bezvrijednu Stoku, Pa za par godina da vidimo Koga Cete guliti ...A oni ce ponovo zivjeti...... Pljuc .