Skupina od desetak mladića godinama terorizira građane Slatine, a neke od njihovih žrtava ispričale su svoja neugodna i bolna iskustva za Potragu RTL-a.
Mještani kažu da se teror uvijek provodi prema istome modelu: vikendom između dva i pet ujutro i uvijek u jednom od klubova koji rade noću, prenose Vijesti.hr.
– Te sam večeri radio svoj konobarski posao dok iz jedne grupe koja je slavila rođendan dotični dečko nije počeo fućkati za mnom. Odgovorio sam mu da sam konobar, a ne pas i da se ne odazivam na fućkanje, nakon čega mi je doletjela pepeljara s udaljenosti od dva-tri metra u glavu. Nakon toga krenuo sam na šank nazvati policiju, vidi se na snimci da me ekipa nije pustila unutra i počeli su me mlatiti čime su stigli. Bocama, pepeljarama, čašama, čak su neki krenuli i stolcima – ispričao je teško pretučeni konobar u narodnjačkom klubu Danijel Relatić (22) koji je dobio frakturu očne šupljine, potres mozga, sedam šavova na glavi i modrice po cijelom tijelu. Vlasnik je sve samo promatrao, redara u klubu nije bilo.
Slične priče iznijeli su i drugi, poput Matije Kordića, kojeg su iz njemu nepoznatog razloga napala šestorica-sedmorica.
– Kada su me počeli udarati, ja sam jednog uspio udariti, branio sam se. Onda su me srušili na pod i svi su me cipelarili, razbili mi usnicu, nekoliko dana sam jeo i pio na slamku, glava mi je bila razbijena. Pao sam na neko staklo – kaže Kordić.
Alen Pavić, koji živi samo dvadeset metara od kluba u kojem se dogodio posljednji napad, iskreno kaže: "Strah me je hodati po gradu."
– Napadaju me, već tri puta sam se potukao, lupaju po ogradi, gađaju mi psa bocama, pišaju, povraćaju, ma odvratno – kaže.
Kako pišu Vijesti.hr, mladići koji prave probleme u Slatini žive u obližnjem selu Ćeralije. U to i još nekoliko sela nakon rata doselili su se Hrvati s Kosova, a većina njih danas živi u skladu sa starosjediocima. Međutim, ovi koji rade probleme ne dijele sudbinu s ostalim stanovništvom jer već godinama rade u inozemstvu, a teror počinje vikendom kad dolaze kući. Mnogi Slatinčani za probleme krive policiju koja se tih mladića, kažu, boji pa ne reagiraju.
– Eto, oni se i sada sakriju iza zgrade. Kad ja nemam pojas, kazne me s 500 kuna, a kada oni prebiju dečka namrtvo, nikome ništa. I to je tako 20 godina – kaže Boris Tepeš.
Svatko te terorizira onoliko koliko mu dozvoliš.