“On je vampir. Isisava iz mene život.” “Ona je luđakinja opsjednuta horoskopima. Svatko tko s njom izdrži tri tjedna zaslužuje spomenik.”
Zatočena u manastiru
Tako su se, prema pisanju njemačkog Spiegela, “častili” sad već bivši supružnici Ljudmila i Vladimir Putin. Uvid u djeliće njihova zajedničkog života dala je Ljudmilina prijateljica Irene Pietsch, supruga njemačkog bankara iz Hamburga. Prijateljstvo datira iz 1995., kad je Putin, tada zamjenik gradonačelnika St. Petersburga, redovito putovao u Hamburg s namjerom da oživi i ojača trgovinske veze između dvaju gradova. Obitelji Pietsch i Putin postale su bliske, a sad će prijateljica izdati i knjigu o Ljudmili.
– Pravi je muškarac za mene. Barem ne pije i ne tuče me – govorila bi Ljudmila. O nadrealnim glasinama da je drži zatočenu u podzemnom manastiru na estonskoj granici dok vrijeme provodi s Alinom Kabajevom, bivšom gimnastičarkom “izuzetne fleksibilnosti” ili pak fotografkinjom Janom Lapikovom ili bivšom špijunkom Kremlja, modelom za donje rublje Annom Chapman, ili već s tamo nekom ženom, prijateljica Pietsch nije govorila.
Ljudmila je rođena u Kalinjingradu na baltičkoj obali, a dar i poznavanje stranih jezika otvorili su joj put u visine. Točnije, među stjuardese Aeroflota. Navodno je iz kompanije izletjela kad su protiv nje pokrenuli internu istragu zbog ilegalne prodaje sendviča s crnog tržišta putnicima krajem osamdesetih. Ljudmila se spakirala i otišla u Španjolsku učiti jezik. Na okupljanju ljudi iz starog kraja – na predstavi jednog ruskog komičara – upoznala je Vladimira. Vjenčali su se 1983. te preselili u Dresden zbog njegova posla u KGB-u. Život nije bio lak. Putin je, kažu neki njegovi biografi, smatrao da žena mora znati svoje mjesto u kući i da je samo kuća njezino pravo mjesto. Sve mora raditi sama, tegliti, prati, bila trudna ili ne, kazao bi. Prijateljica Irene pak otkriva kako je, po povratku obitelji u Sovjetski Savez, Ljudmila stradala u prometnoj nesreći, ali Vladimir nije imao vremena obići je u bolnici jer je američki tajkun Ted Turner baš bio u St. Peterburgu (Lenjingradu). Cvijeće je dobila od Putinova pomoćnika. No, dodaje Pietsch, nije on bio sasvim loš suprug. Tako bi ga Ljudmila branila.
Zelene oči
– Prevelika je razlika u karakterima – objašnjavala je.
Irene Pietsch i Ljudmila Putin bile su u stalnom kontaktu telefonom i faksom. Razgovarale bi o svemu – od seksa i vjere do prozaičnih pitanja poput koliku napojnicu ostaviti konobaru. Kontakt im je bio prekinut 1998. kad je Boris Jeljcin postavio Putina na čelo ruske obavještajne agencije. Ljudmila je plakala.
– Izolacija, osamljenost, bit će strašno. A tek sam počela živjeti – kazala je prijateljici. Prije razilaska dva su para bila na večeri. Teme su bile teške – život, smrt, istina. Istinu je Ljudmila apostrofirala kao najveću ljudsku vrlinu.
– Koga briga za istinu? – poklopio ju je Vladimir i okrenuo pogled prema Ireni. Taj pogled neće zaboraviti: njegove zelene oči vrebale su poput gladnih grabežljivaca spremnih za napad.
>> Je li Putinovu braku presudila atraktivna gimnastičarka?
