Velečasni Marko Bubalo 40 je godina bio župnik župe Presvetog Trojstva u Tordincima pokraj Vinkovaca, sve do kolovoza prošle godine od kada je u mirovini i umirovljeničke dane provodi u crkvi Ćirila i Metoda u Vinkovcima, ali ni tu ne miruje, već pomaže župniku koliko može. Ne odvaja se od svog kombija starog 13 godina u kojemu prevozi sve što treba – od pomoći siromašnima do građevinskog materijala onima koji grade kuću. Oduvijek je bio skroman, a tu skromnost je upijao kroz život koji ga često nije mazio, posebice u dječaštvu i mladosti, za vrijeme školovanja kada ponekad, prisjeća se, nije imao novca za pismo da bi se javio bolesnoj majci u Slavonskom Brodu. Ne skriva da su majka i njen život nadahnjivali i njegov pa je skromnost za njega nešto što je urođeno, što je iskusio i što je odredilo njegov život i svećenički poziv.
– Siromaštvo nije kada nešto nemaš, već kada nisi ovisan o onome što posjeduješ. Naučio sam u životu da bez svega materijalnog mogu. Kada sam otišao u progonstvo s mojim vjernicima u Mađarsku, nismo imali ništa, imao sam samo aktovku s nekim papirima, ali smo bili sretni što smo izvukli živu glavu. Siromaštvo me nije nikada opterećivalo pa iz toga valjda i izvire moja skromnost. Prvo odijelo kupio sam si kada sam imao 26 godina. Pa i ljetos kada sam odlazio iz župnog stana u Tordincima, sve sam ostavio svom nasljedniku. Ponio sam nešto odjeće i stotinjak knjiga, a ostale knjige i arhiva, sve je ostalo. Nikada se nisam vezao za materijalne stvari – kaže umirovljeni svećenik Marko Bubalo.
Kaže da je u četiri kombija, koliko ih je “poderao” do sada, prevalio milijun kilometara, 60 do 70 tisuća kilometara godišnje i iako ima i osobni automobil, najdraži mu je kombi jer može prevoziti i veći teret i pomoći nekome kome treba prijevoz. Posebice je dobro došao kada je sedam godina proveo u progonstvu u Mađarskoj sa svojim župljanima iz Tordinaca, Antina, Korođa i Ćelija kada je prikupljao pomoć za njih. Nakon povratka iz progonstva 1997. krenuo je u obnovu razorenih crkvi u svojoj župi, a prije 13 godina pokrenuo je križni put “Putem masovnih grobnica” na kojemu hodočasnici uoči Cvjetnice prolaze put od 22 kilometra i mole se na 14 postaja križnog puta. Ove godine prvi put nije predvodio hodočasnike, ali je bio blizu, pratio ih je u svom kombiju i djelomično pješačio. Nije se štedio u životu, kaže, pa to sada kao 67-godišnjak osjeti u zdravstvenim tegobama zbog kojih je i zatražio umirovljenje.
– Presretan sam zbog izbora pape Franje iako za njega prije nisam čuo, ali već u ovih nekoliko dana shvatio sam da je, što bismo rekli, duša od čovjeka. Tako je primljen i među vjernicima jer ljudi odmah prepoznaju dobrog čovjeka. Ovaj je papa osvježenje i vjerujem da će unijeti novine u Crkvu Božju. On je isusovac (redovnik) i njega prožima samodisciplina, visoka naobrazba, pobožnost i duhovnost. On je osjetio siromaštvo i sigurno je i to utjecalo na njegove stavove o skromnosti koje smo prepoznali i u odnosu prema kardinalima za inauguracije. Papa je na Veliki četvrtak slavio misu u zatvoru i prao noge zatvorenicima, što je prvi put da papa to čini izvan crkve svetog Petra – objašnjava Bubalo.
--Skupio milijune kuna kojima je sagradio kuće za desetak obitelji