"Dani molitve i nade", naziv je trodnevnog obilježavanja 20. godišnjice izgnanstva Hrvata iz Bosanske Posavine koje je u organizaciji svećenika Derventskog dekanata večeras započelo križnim putem u Velikoj Brusnici. Unatoč velikoj vrućini, tristotinjak vjernika iz svih petnaest župa derventske i bosanskobrodske općine okupilo se kod velikog betonskog zvonika u novome župnom pastoralnom centru.
Odatle su krenuli prema ruševinama brusničke crkve, koja simbolizira kalvariju Hrvata ovog kraja. Pod geslom "S križem za Isusom", predstavnici svih župa nosili su velike križeve te zastave s ispisanim nazivima župa, zastajući na svakoj od 14 postaja kako bi pročitali tekstove posvećene stradanju njihovih gradova i sela. - Ovdje sam kako bih zajedno s drugim vjernicima i svećenicima iz cijele Posavine molio za povratak. Nadam se da će ova manifestacija donijeti nove riječi ohrabrenja i nadu u svjetliju budućnost, jer to je ono što nam je svima potrebno – rekao je Ivo Mijić, hodočasnik iz župe Presvetog Srca Isusovog iz Novog Sela.
Po povratku u pastoralni centar svetu je misu predvodio derventski župnik Filip Maršić, a vjernici su simbolično upalili svijeće i položili ih kraj Gospina kipa, vodeći se kršćanskim načelom da ni u najtežim trenucima ne treba proklinjati tamu nego upaliti svjetlo. Dekan Derventskog dekanata i brusnički župnik vlč. Marko Hrskanović rekao je kako je normalno da svećenici propovijedaju nadu, ali smisao ovoga križnog puta bila je da pokažu svojim vjernicima kako njihova nada nije tek propovijedanje u prazno, nego ima svoju opravdanost i utemeljenost. - Osobno taj smisao temeljim na činjenici da mnoge mogućnosti za povratak nisu iskorištene. Nikada nije napravljen ozbiljan plan povratka, niti su ljudima date neke smjernice kako se treba ponašati. Uvijek su bili prepušteni sami sebi i normalno da se u takvim okolnostima svatko snalazio kako je znao i umio. Dakle, mi vjerujemo da mogućnosti postoje, samo ih treba iskoristiti – rekao je Hrskanović.
Po završetku svete mise izgnanim je župljanima pročitano zajedničko pismo svih svećenika Derventskog dekanata. Uz podsjećanje na tužnu istinu da od prijeratnih 48.481 danas na tom prostoru žive samo 1072 katolika, u pismu se ističe njihova vjera da još uvijek ima smisla moliti, nadati se i stvarati mogućnost za povratak i novi život na prostorima Bosanske Posavine. - Zavičaj nije blato ni bezvrijedna prašina, on ima svoju dušu i srce. On je poput stare majke, koju djeca sve više vole i paze što je starija. Ne ostavljajmo je samu, ne prepuštajmo je drugome, ne trgujmo i ne prodajimo majku – grudu svoju – ističe se u pismu.
5.08.2012. u 10:09h Bjelobrk je napisao/la: Što se puškom uzme puškom se i vraća. XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX Samo naprijed Puske u ruke i naprijed a ja cu za vama akd bude povlacenje ja cu biti pred vama. Jednom ste me zahebali drugi put nema sanse.