Uoči svetkovine Svih Svetih, u petak 31. listopada, u varaždinskoj katedrali održat će se događaj pod nazivom Holywin.
- Holywin je bdijenje mladih uoči blagdana Svih svetih, koje je prvi put održano 2003. godine u župi bl. Augustina Kažotića na zagrebačkoj Peščenici, a od 2006. godine u Zagrebačkoj nadbiskupiji održava se svake godine. Projekt se širi i na druge biskupije - pojašnjavaju u Uredu za pastoral mladih Varaždinske biskupije, koja će ove godina prvi put organizirati Holywin.
Kako pojašnjavaju u Uredu za pastoral, cilj Holywina je obnoviti običaj okupljanja na molitvu i bdijenje uoči velikih svetkovina, a pritom i kontrirati poganskom običaju koji se sa zapada polako infiltrira i u naše društvo. Naravno, radi se o Noći vještica, poznatijoj kao Haloween.
- Holywinom se želi mlade pozvati na radosno zajedništvo, bdijenje i molitvu te im kroz duhovno-zabavni program pokazati da i oni mogu biti sveti - ističu u Uredu za pastoral.
U programu Holywina, koji će početi u 21 sat, sudjelovat će ujedinjeni zbor mladih, sastavljen od članova više od 15-tak župa Varaždinske biskupije, nakon čega slijedi misa uz prigodnu katehezu velečasnog Tihomira Koseca.
Blagdan Svisvetih vrijeme je koje ljudi u Hrvatskoj posvećuju sjećanjima na svoje preminule, odlaze na groblja i uređuju im grobove i u principu makar kroz te dane razmišljaju o njavećoj od svih misterija života - smrti. Tuđoj smrti, ali i vlastitoj smrtnosti i vlastitoj smrti. A to je nešto čemu se svi mi približavamo. Povezano s tom neumitnom činjenicom i razmišljanje je o tome kako smo proveli život koji stoji izmđu onog trenutka kad smo začeti pa do trenutka kad ćemo umrijeti. Jesmo li ispunili svoje želje i nadanja, koliko smo dobra učinili svijetu i ljudima koji nas okružuju, jesmo li ostavili nešto vrijedno iza nas, nešto po čemu će nas pamtiti u dobru? Ili smo, ne daj Bože, naškodili nečemu ili nekomu? Ako jesmo, možda je vrijeme da promislimo možemo li to popraviti, ukoliko je to uopće moguće. Jer vrijeme ide, svakome od nas otkucava, i nitko od nas ne zna kada će nam stati. Može već danas, može sutra, može za 10. 20 ili više godina. No onaj grob svakoga od nas čeka. I možemo se samo nadati da smo iza sebe ostavili nekoga tko će nam na njega dolaziti kroz godine koje će nastaviti teći, makar za Svisvete, i urediti ga. Te stati i sjetiti nas se. Kažu, naime da čovjek dva puta umire. Prvi put kad umre tijelom. A drugi put kad umre zadnja osoba koja ga je poznavala. Tako u meni i korz mene još uvijek živi moja prabaka, žena rođena u pretprošlom stoljeću, davno umrla, a za mene kao da je još jučer bila tu i osmjehivala mi se dok sam nam kuhao kavu. To su Svisveti. A što je Haloween? Ništa. Tek način na koji su trgovci uspješno komercijalizirali još jedan dan u godini, agresivno naturajući ispraznost koja karakterizira cijeli suvremeni svijet čak i ovom jednom jedinom danu u godini kad su ljudi pozvani makar na taj dan zastati, sjetiti se i svojih mrtvih i vlastite prolaznosti...