"Grančica mi je ubio sve čemu sam se klanjao, što sam volio i u što sam vjerovao. S poda, iz lokve krvi, podigao sam i poljubio krvavu glavu svoje Marije, čvrsto je, grčevito stisnuo, zauvijek se oprostio od najmilije i našeg nerođenog djeteta."
Tako je, sav u šoku, kazao Večernjem listu 27. travnja 2006. godine o prvim trenucima nakon dvostrukog ubojstva Josip Ljubičić, momak ubijene Marije koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće.
Hici ravno u glave
A Grančica je bio Ljuban Zorić (1955.), koji se do sredine devedesetih zvao Mirko Marjanović. On je dan prije, 26. travnja, u Banskom Grabovcu ubio svoju 47-godišnju nevjenčanu suprugu Mirjanu Lukačević te njezinu kćer Mariju Lukačević (23) koja je bila trudna.
Obje je ubio dvama hicima u glavu iz neposredne blizine, što je vratilo sjećanje na priče iz Domovinskog rata kada se Grančicu spominjalo kao egzekutora sisačkih Srba 1991. godine. Njegova uloga u tome nikad nije rasvijetljena, i to, kako se govorilo, zbog podrške bivšeg župana Đure Brodarca.
I na suđenju za ratne zločine pokojnom županu u Osijeku Marjanovićevo ime spominjali su svjedoci u istom kontekstu.
Grančica u Sisak dolazi početkom Domovinskog rata, a već je prije u Bosni imao problema sa zakonom. Uključio se u lokalne braniteljske jedinice te postao pripadnik specijalne jedinice MUP-a Vukovi. Mirko Marjanović u policiji se zaposlio upravo kad je načelnik Policijske uprave bio Đuro Brodarac, a u policiji je dobio posao s krivotvorenom diplomom jer je, saznalo se kasnije, pohađao specijalno odjeljenje osnovne škole u Prijedoru koju je teškom mukom završio s dvojkom, no zanat nikad nije završio. Nakon što je 2001. umirovljen iz policije, zaposlio se kao portir u Hrvatskom centru za razminiranje, gdje je također djelovao Đuro Brodarac u funkciji savjetnika predsjednika Vlade za razminiranje.
2003. godine Mirko Marjanović promijenio je ime u Ljuban Zorić, govorilo se zbog zaštite od istraga događaja iz Domovinskog rata, te se preselio u Banski Grabovac kod Petrinje.
Tamo je upoznao Mirjanu Lukačević, koja je od 1997. godine živjela u zaselku Jekići pokraj B. Grabovca. Tamo se Mirjana sa suprugom i troje djece doselila 1997. iz Vojvodine. Suprug joj je umro 2001. godine, a nekoliko godina zatim s Marjanovićem, koji se tada zvao Ljuban Zorić, stupila je u ljubavnu vezu.
Majčinu vezu s Grančicom djeca nisu baš podržavala, a to je trudnu Mariju koštalo života.
Liječen u Popovači
Oko 11 sati 26. travnja 2006. godine u dvorištu obiteljske kuće Mirjana Lukačević rekla je Ljubanu da ne želi više živjeti s njim jer se opija i ne priznaje njezinu djecu iz prijašnjeg braka.
I do tada je njihova izvanbračna veza bila obilježena prekidima, mirenjima i Zorićevim alkoholiziranjem. Grančica ju je nakon tih njenih riječi ubio dvama hicima iz pištolja. I nije stao na tome, nego je dvama hicima u glavu iz neposredne blizine ubio i Mirjaninu kćer Mariju, koja se protivila izvanbračnoj vezi svoje majke i Grančice.
Marija je vidjela likvidaciju majke, pokušala se sakriti u kuću, no Zorić ju je sustigao i bešćutno ubio.
Krajem listopada 2010. godine Ljuban Zorić na sudu u Sisku osuđen je na jedinstvenu kaznu od 35 godina zatvora, a Vrhovni sud poslije mu je kaznu smanjio na 32 godine.
Tijekom suđenja isplivalo je mnogo toga na površinu, između ostalog i to da je Grančica, iako mu je dijagnosticiran PTSP i liječen je u Neuropsihijatrijskoj bolnici u Popovači, imao urednu dozvolu za nošenje oružja. Ukupno je posjedovao 68 komada oružja, no za neka od njih je tvrdio da su ukradena.
>> Srđan Mlađan je troje ljudi ubio prije 21. rođendana
>> Tijela nikada nisu nađena, ali Baraba je osuđen za dvostruko ubojstvo i otmicu
>> Davor Celčić je ubio trudnu djevojku i odrezao joj šake
>> 'Jesi li živ?' bez imalo sućuti pitao je policajca koji je ležao u lokvi krvi
>> Zbog kocke i duga mirni čovjek postao je ubojica
>> Jedan od rijetkih koji je na suđenjima sjedio u lancima
>> Usmrtio 45 godina mlađu nevjenčanu suprugu sjekirom dok je spavala
Da monstrum i više od toga da razni bolesnici komentiraju isto tako