Kad sam kao mlada ambiciozna liječnica počela raditi u praksi moj stav prema pušenju i pušačima bio je jednostavan i jasan: „Pušenje je štetno za zdravlje! Moraš prestati pušiti!“ U godinama koje su slijedile ostala sam razočarana shvativši da me mnogi pacijenti nisu poslušali.
Pokazalo se da naizgled jednostavan recept ”Neka svi koji puše prestanu i svima će biti bolje” nažalost nije životan. Ljudi puše iz bezbroj razloga i mnogima je teško prestati s tom navikom. Neki to ni ne žele. Iako sam to s godinama kao liječnica počela shvaćati, moj službeni stav i pristup se nije mijenjao jer za neki efikasniji i bolji nisam znala.
Ove godine sam prvi put čula za još uvijek relativno novi koncept smanjenja štete (harm reduction) kao alternativan pristup pušenju i pomoći pušačima. Iako potpuno svjesna da s tvrdim stavom o prestanku pušenja nisam uspjela pomoći mnogim mojim pacijentima, prva reakcija na taj koncept je bila: Pušenje je pušenje, i to ne smijemo poticati! No, nerv medicinara nije dao mira i počela sam istraživati.
I sama sam se iznenadila koliko malo znam o tom konceptu, posebno o njegovoj učinkovitosti što se tiče broja korisnika koji su bez aktivne pomoći liječnika ili nekog sustavnog javno zdravstvenog pristupa, već sami ostavili cigarete i prešli na nove kategorije bilo grijanih duhanskih proizvoda ili novih nikotinskih proizvoda za koje postoji niz dokaza i zaključaka o njihovoj manjoj štetnosti u odnosu na pušenje cigareta koje izgaraju. A upravo je to cilj koncepta smanjenja štete (harm reduction) – prelazak pušača s najštetnijeg proizvoda, cigareta koje izgaraju, na manje štetne proizvode bez izgaranja koji zadovoljavaju njihovu potrebu, a ne donose sve probleme povezane s pušenjem.
Kroz razgovore s ostalim kolegicama i kolegama primijetila sam da oni koji su nepušači malo znaju o svemu tome. Nešto više su znali tek oni koji su i sami pušači.
A taj alternativan pristup pušačima utemeljen je na čitavom nizu znanstvenih dokaza objavljenih na PubMedu, a prihvaćen je od strane američkih CDC-a i FDA-a, britanskih NHS-a, Public Health Englanda i NICE-a, Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, Novog Zelanda i drugih.
Da bih objektivizirala koliko se u Hrvatskoj zna o konceptu smanjenja štete od pušenja, u suradnji sa Portalom Zdravlje, a u sklopu projekta Zdravstvena pismenost, osmislila sam anketu. Postavljeno je pet pitanja obiteljskim liječnicima i u svega par dana dobili smo 260 odgovora. To je više od deset posto obiteljskih liječnika iz svih dijelova Hrvatske. Što je pokazala anketa?
Polovica ispitanih obiteljskih liječnika smatra da broj pušača među njihovim pacijentima stagnira, a tri četvrtine da postojeći alati za prestanak pušenja poput nikotinskih flastera i škola nepušenja nisu učinkoviti. Pritom ih je dvije trećine odgovorilo da nemaju dovoljno kvalitetnih informacija o novim kategorijama duhanskih i nikotinskih proizvoda, a jednako toliko njih smatra da njihovi pacijenti pušači imaju pravo na kvalitetne i provjerene informacije o tim proizvodima ako na taj način mogu poboljšati svoje zdravlje.
Te podatke iz ankete, ali i sažetak postojećih znanstvenih istraživanja i iskustva zemalja koje su prihvatile koncept smanjenja štete i na taj način uhvatile u koštac sa problematikom smanjenja pušenja, iznijela sam na predavanju održanom na najvećem kongresu obiteljskih liječnika u Hrvatskoj, KoHOM kongresu.
Reakcije su bile očekivane, poput moje u samom početku. Iako je koncept smanjenja štete prepoznat od nas liječnika kad su opijati u pitanju, on je u Hrvatskoj potpuno nepoznat u kontekstu smanjenja oboljenja i smrti povezanih sa pušenjem. Ne raspolažemo s dovoljno informacija o njemu kao ni o novim nikotinskim i duhanskim proizvodima, njihovoj štetnosti u odnosu na pušenje klasičnih cigareta.
Što nije ni čudo jer su ti proizvodi relativno novi, pojavili su se unazad par godina. E-cigarete nešto ranije pa zato ima i više istraživanja o količini štetnih tvari u aerosolu koji se udiše, a kojih je prema postojećim istraživanjima daleko manje nego u dimu koji nastaje izgaranjem klasičnih cigareta. Time se smanjuje izloženost samog pušača toksičnim tvarima, ali i osoba u njegovoj blizini.
Pasivno pušenje kod pušenja novih duhanskih proizvoda praktički ne postoji u obliku kakav je kod pušenja klasičnih cigareta. Pa zašto onda ne govorimo o prednostima tih proizvodima naspram cigareta svojim pacijentima za koje vidimo da ne uspijevaju prestati pušiti?
Ono što zabrinjava javnozdravstvene djelatnike je rast popularnosti tih novih proizvoda među mladima. I taj izazov itekako zaslužuje da ga se posebno adresira.
No, u rješavanju tog izazova ne treba zanemariti ogromnu pušačku populaciju koja zaslužuje mnogo bolji i učinkovitiji liječnički savjet od onog s početka teksta. U Hrvatskoj puši trećina odraslih osoba, a procjenjuje se da od bolesti vezanih uz pušenje godišnje umire više od 9 tisuća ljudi.
To je gotovo svaka peta umrla osoba. A mi kao prvi liječnici kojima dolaze pušači po savjet trenutno nemamo pouzdanih podataka o osobama koje koriste nove duhanske i nikotinske proizvode. Ne znamo koliko ih je prestalo pušiti nakon što su prešli na ove proizvode, a nemamo ni upute što možemo kao kliničari ponuditi pušačima da bi im pomogli prestati pušiti.
Naši zakoni strogo zabranjuju svako reklamiranje novih duhanskih i nikotinskih proizvoda kao i klasičnih duhanskih proizvoda. Hrvatska je tu među najstrožima u EU. Jedna od posljedica toga je da je i nama zdravstvenim radnicima teško doći do bilo kakvih podataka o njima.
Izostanak komunikacije o problemu koji je realan i svakodnevan nije rješenje. Naravno da je potreban neprekidan rad na prevenciji kako bi se spriječio porast broja novih pušača (bilo klasičnih ili novih duhanskih i nikotinskih proizvoda). Naravno da je prestanak pušenja najzdravija odluka za pušače. No, za one koji ne mogu ili ne žele prestati pušiti potrebne su nam manje štetne alternative. Kao struci potrebni su nam kvalitetni neovisni podaci o njima i jasne smjernice za postupanje, iz provjerenih izvora. Zdravstvena administracija bi nam to trebala omogućiti i u tome nas poduprijeti, a ne postavljati prepreke.
Kao obiteljska liječnica želim pomagati svojim pacijentima - želim im dati provjerene i najbolje informacije koje će poboljšati njihovo zdravlje i kvalitetu života. Tabu teme ne smiju postojati i na njih ne smijemo kao društvo pristati.
