"Istražitelj paranormalnog" Dominik Creazzi naćulio je uši među zapuštenim nadgrobnim spomenicima središnjeg bečkog groblja, posljednjeg počivališta triju milijuna smrtnika, od Beethovena do pjevača Falca.
Opremljen nizom visokotehnoloških spravica za detekciju duhova, taj 26-godišnjak u kožnoj jakni doziva u maglu: "Ima li koga osim nas? Želite li razgovarati?".
Ništa se ne čuje osim kišnih kapi i vrana, ali Creazzi će svoje mjerne instrumente provjeriti kasnije.
"U posljednjih 15 godina prikupili smo veliku količinu materijala na kojima stvarno možete vidjeti duhove", kaže Willi Gabler, osnivač i šef bečkih lovaca na duhove.
"Među našim su klijentima ljudi koji su osamljeni ili samo žele s nekim razgovarati.. ali ima i onih koji imaju ozbiljne probleme. Preplašeni su, čuju zvukove, korake, vide sjene. Onda nas zovu da to istražimo", nastavlja Gabler.
Grad carice Sissi, Straussa i šnicla ima ispod površine svoju sablasnu stranu koja oduševljava poklonike rastućeg fenomena koji zovu "mračnim turizmom". I to ne samo u vrijeme Noći vještica.
Po Peteru Hohenhausu, tvorcu internetskog portala specijaliziranog baš za tu namjenu, građani Beča "imaju nešto" s duhovima. "Beč ima reputaciju posebnog odnosa s temom smrti. Ovdje ima izreka 'Der Tod muss ein Wiener sein' - Smrt mora biti Bečanka", objašnjava Hohenhaus, odjeven u majicu s natpisom 'dark-tourism.com'.
"Siguran sam da se Bečani boje smrti kao i svi. Ali pokušaji da to prevladaju vjerojatno stvaraju sve te rituale. Imamo dugu tradiciju u tome", rekao je Hohenhaus.
Morbidne atrakcije
I stvarno, Bečani su na glasu po tome što žele 'scohene leich' (lijep sprovod), a u tome su ih stoljećima predvodili članovi carske obitelji Habsburg.
Njih 149, uključujući 12 careva i 19 carica, pokopani su u carskoj kripti (Kaisergruft) u centru Beča. Njihovi raskošni sarkofazi ukrašeni su kerubinima i lubanjama s krunama. Kriptu godišnje posjeti 200 tisuća ljudi.
Još jezivije, od 1654. do 1878. bila je tradicija da se njihova srca i unutarnji organi pokapaju odvojeno u Augustinskoj crkvi i u katedrali svetog Stjepana.
U bečkom muzeju kriminala nalazi se mumificirana glava pogubljenog kriminalca i drugi grozomorni izlošci. U muzeju pogrebnih običaja mogu se vidjeti posmrtne maske i lijesovi u koje posjetitelji mogu čak i leći. Katakombe ispod crkve svetog Mihaela sadrže mumuficirane leševe.
U Narrentumu (Tornju luđaka), nekoć psihijatrijskoj bolnici, čuvaju se medicinski kurioziteti poput želuca pacijenta koji je pojeo sastojke svoje ćelije ili mrtvoročenđe nazvano "Vrag". Neki od izložaka mogu se vidjeti samo uz posebno dopuštenje.
Bečki turistički ured naviknut je na gradske morbidne atrakcije i upućuje turiste na najpoznatija mjesta. Ali koliko ljudi dolazi u grad samo zbog sablasnog turizma nije poznato.
Atrakcija ima iz izvan 'utabanih staza', poput labirinta podruma ispod bečkog prvog okruga. Mnogi od njih su četiri ili pet katova ispod zemlje, odnosno dublji su nego što su zgrade iznad njih visoke, i stari su stotinama godinama.
Čak ni mnogi Bečani ne znaju što im se nalazi pod nogama, kaže Gabriele Lukacs, koja radi kao turistički vodič, a sablasni Beč joj je specijalnost. Pokazuje pritom jedan podrum iz 13. stoljeća koji je nekoć bio dio samostana.
U Srednjem vijeku su tamo zatvarali časne setre koje su zatrudnjele, a pronađene su čak i dječje kosti, govori Lukacs koja s još nekoliko entuzijasta istražuje podzemni Beč.
Mnogi će Bečani reći da ne vjeruju u paranormalno, ali će smisliti svakakva opravdanja da se ne spuštaju u podzemne hodnike.
"U tisuću godina, koliko postoje neki podrumi, naravno da su svjedočili mnogim gnusnim pričama. U mnogima od njih postoje duše koje nisu oslobođene, duše ljudi koji su tamo zatočeni, ubijeni su ili umrli.. Znam podrume u koje nitko ne želi ući. Kažu mi da su 'stube prestrme'", kaže Lukacs.
>> Ovo izgleda kao potpuno normalan selfie, ali pozadina je uznemirujuća
>> Šokirala se kad je vidjela što je snimila ispred ukletog dvorca u kojem je ubijen svećenik
