Zar jedan hrvatski branitelj može biti barbar? Zar može biti terorist, militant i fašist? Ova je pitanja u vrlo službenoj prigodi i na najslužbenijem mogućem mjestu, u Vladi Republike Hrvatske, sjedeći sučelice hrvatskom premijeru i dvojici ministara, odjeven u svečanu odoru visokog policijskog časnika, izrekao Josip Klemm. Ni na jedno od tih pitanja Josip Klemm prošlog ponedjeljka nije dobio odgovor. Pitanje je izrečeno javno, u izravnom televizijskom prijenosu, pa su odgovori uskraćeni i čitavoj javnosti.
Prema tonu i načinu na koji ih je izrekao, može se zaključiti da Josip Klemm na ta pitanja nije ni očekivao odgovor. Postavio ih je onako kako se postavljaju retorička pitanja kojima se samo želi pojačati i utvrditi neka općeprihvaćena istina. Na jednak je način Josip Klemm premijera i ministre mogao pitati zar sunce sutra neće izaći, ili, zar ijedan od nas za ovim stolom neće jednog dana umrijeti. Na takva pitanja upitani može samo šutjeti i tako potvrditi da se slaže s istinom sadržanom u jedinom mogućem razumnom odgovoru.
Već u tom trenutku, na samom početku razgovora Zorana Milanovića i njegovih ministara s vođama braniteljskog prosvjeda pod šatorom u Savskoj, postalo je vidljivo da stol među njima sakriva duboku provaliju nerazumijevanja i različitih pogleda na svijet i na Hrvatsku. Mnogi će pomisliti i opet reći kako ta pitanja nisu važna u odnosu na stvarne probleme s kojima su svakodnevno suočeni hrvatski građani i hrvatska država. Međutim, ovaj put, a osobito s obzirom na mjesto, okolnosti i aktere razgovora, ova su pitanja bila od sudbinske važnosti za daljnji razvoj hrvatskog društva, države i demokracije.
Redarstvenici s pijetetom
Zoran Milanović do sada se već mnogo puta kao čovjek i političar pokazao kao svadljiva prznica, kao onaj čija mora biti zadnja, kao čovjek koji tjera mak na konac čak i onda kada očigledno nije u pravu. Ovaj put je bio vrlo pomirljiv i prema svojim sugovornicima odnosio se s pijetetom. Namjerno koristim baš tu riječ s koje je pretjeranom, prečestom i nerijetko pogrešnom upotrebom već oderano značenje. A upravo tako, s pijetetom, a to znači krajnje obazrivo i sa strahopoštovanjem, odnosili su se četiri dana prije tog razgovora i hrvatski redarstvenici prema prosvjednicima koji su na mnoge načine kršili hrvatske zakone na Markovu trgu. Dakako da pozdravljam političku i ljudsku mudrost koja je policajcima naredila da se tog dana upravo tako ponašaju. Ali, priznat ćete, bio je to uistinu rijedak primjer gandijevske strpljivosti policajaca prema prosvjednicima koji ih udaraju, dave, probijaju njihove redove i silom im otimaju uhićenike. Bio je to pijetet kakav se inače iskazuje prema mrtvima, ili, božemiprosti, prema maolumnima koji ne odgovaraju za svoje postupke.
Pa ipak, predsjednik HDZ-a rekao je da bi volio da je policija bila još nježnija. Još je nešto vrlo važno u istoj prilici riječima i grimasama rekao predsjednik HDZ-a. Novinari su ga nekoliko puta pitali jesu li branitelji-prosvjednici prekršili zakon. I svaki put on je to pitanje odbacio kao nedostojno. Za njega je pitanje može li hrvatski branitelj prekršiti zakon također bilo retoričko, baš kao i pitanje Josipa Klemma premijeru Milanoviću može li jedan hrvatski branitelj biti barbar, terorist, militant ili fašist.
Utoliko je više šteta što premijer Milanović nije odgovorio Josipu Klemmu onako kako bi mu odgovorili mnogi razumni hrvatski građani, a među njima i mnogi od onih koji su u trenutku agresije na hrvatsku državu bili njeni branitelji.
Da, gospodine Klemm, jedan hrvatski branitelj može biti sve to što jeste i niste spomenuli. Hrvatski je branitelj, baš kao i vojnik bilo koje vojske, mogao i može biti i barbar, i terorist, i militant, i fašist. Upravo zato, slijedom najjednostavnije logike, svaka civilizirana grupa ljudi koja uistinu drži do svoje časti i dostojanstva takve pojedince ili skupine među sobom sama prokazuje, odriče ih se i poduzima protiv njih mjere propisane zakonom.
Hrvatsko je društvo uložilo velik napor i potrošilo silnu energiju da dođe do pravog i jedinog mogućeg razumskog odgovora na pitanje mogu li država, narod ili vojska koji se opravdano brane od nepravedne agresije počiniti i ratne zločine. Da, mogla je ta silna energija biti utrošena i u nešto konstruktivnije, ali ništa se trajno i vrijedno ne može i ne smije graditi na temeljima ukopanima u živo blato zabluda i laži.
Zar vam primjer komunističke Jugoslavije nije bio dovoljno poučan? Zar nije do krvavog urušavanja te države dovela i laž koju je ona ugradila u svoje temelje, laž koju je silom, zakonima i ritualima prepunim pijeteta desetljećima utvrđivala? Gospoda Klemm i Karamarko tvrde da se bore protiv komunističke laži. Jedna od njih bila je i ta da antifašistički borci, partizani, revolucionari i komunisti nisu mogli biti barbari, teroristi, militanti, fašisti i ratni zločinci. A dobro znamo da su mogli, i da su neki među njima to i bili.
Jedna od fraza i floskula koja se proteklih dana uz veliku pomoć novinara također pošteno izlizala glasi: Hrvatska to nije zaslužila. I nije. Baš kao što ni hrvatski branitelji nisu zaslužili da se ne samo policija, nego i čitava javnost i društvo, prema njima odnose kao da su, nedajbože, mrtvi, ili, božemiprosti, maloumni. Izlizalo se već preko svake mjere i braniteljsko dostojanstvo dok se pod jezikom Josipa Klemma i Đure Glogoškog kotrlja skupa s lažima.
Dijalog poput opanka
Zar nije laž da su prosvjednici u Savskoj od prvog dana pod šatorom tražili samo razgovor i pažnju kad svi dobro pamtimo ultimativni zahtjev za smjenom ministra branitelja i njegovih suradnika? Zar nije laž da su životi prosvjednika na Markovu trgu bili ugroženi kad smo svi vidjeli i čuli da je policiji bila naređena krajnja obazrivost? Zar nije bila laž da na onom "skupu zajedništva" 2. svibnja na Trgu bana Jelačića neće biti nikakvih političkih poruka kada je upravo tamo Đuro Glogoški održao prijeteći govor upućen trenutnoj vlasti najavljujući opsadu Markova trga? Zar nije bila laž da prosvjednici iz Savske 28. svibnja na Markov trg dolaze samo zato da bi podržali zahtjeve radnika Imunološkog zavoda kada su im oni poslužili samo kao izlika i živi štit za nezakonitu opsadu tog istog trga i za neprilično pretvaranje crkve u svratište?
Može li jedan svećenik, učitelj ili liječnik biti pedofil i zlostavljač? Može li neki bankar biti razbojnik? O, zar mogu lagati odlikovani hrvatski branitelji i stopostotni ratni vojni invalidi, nositelji visokih činova vojske i policije koji su svoje svečane odore zaslužili i zadužili u ratu? Nažalost, neki mogu. Silno je važno da svakome bude jasno kako ovo nisu retorička pitanja, nego pitanja na koje treba izreći jasan odgovor. U protivnom samo glumimo da se razumijemo i riječ dijalog pretvaramo u otrcani opanak.
>> Milanović: Nadam se da vjerujete da ćemo vam pomoći – evo ruka!
>> Prosvjednički šator, radi budućnosti, mora postati prošlost
Pofuku je propao pride u Splitu, pa je besan. Nego, Pofuk, može li ministar branitelja biti podrumaš i kukavica koji bi bježao u Kanadu da ne mora raditi svoj posao za plaćicu od 30.000 kuna?