Ove se godine obilježava 100. obljetnica otkako je Hrvatska službeno priznala islam, što je bio povod za razgovor s muftijom Islamske zajednice u Hrvatskoj i predsjednikom Mešihata dr. Azizom ef. Hasanovićem. Dakako, uz neizbježne aktualne teme vezane za status islama u Europi, ali i najnovija zbivanja oko istaknutog člana Islamske zajednice dr. Zlatka Hasanbegovića, ministra kulture.
– Hrvatska se, uz Austriju, jedina u Europi, ali i šire, može pohvaliti ovako velikim jubilejem. Cijelo stoljeće nizali su se razni događaji iz kojih smo svi učili, a nakon uspona i padova na kraju smo uspjeli pronaći mjeru u odnosima i pozicioniranju islama i Islamske zajednice u društvu što nam, smatram, svima može biti na ponos. Stoga smo pripremili šarolik program kako bismo sa svojim sugrađanima, ali i s cijenjenim gostima iz Europe i svijeta podijelili radost u svečanostima. Želja nam je pokazati svima kako se može zajedničkim radom i trudom te razumijevanjem postići mnogo na polju razvoja suživota, podržavajući različitosti koje nisu prepreka, već oplemenjujući faktor hrvatskog društva – kaže muftija Hasanović.
Obilježavanje je već počelo izlaskom knjige muftije Ševka ef. Omerbašića “Jadranski dragulji”?
Cijela će godina će biti obilježena programima, a započeli smo upravo promocijom knjige moga prethodnika muftije Ševka ef. Omerbašića „Jadranski dragulji“ u kojoj on ponajbolje opisuje doticaje ovih prostora i islama od davnina, a posebno izdvaja osobe koje su s ovih područja doprinijele razvoju islamske kulture i civilizacije. Ono što nas očekuje su manifestacije u svim gradovima u Hrvatskoj, a u Zagrebu ćemo imati koncert Zagrebačke filharmonije s Malikom Jandelijem pod nazivom „Koncert za toleranciju“ koji će biti svojevrsna uvertira u središnju proslavu. U muzeju Mimara od 20. travnja do 8. svibnja bit će izložba djela umjetnika muslimana koji su rođeni ili su živjeli i radili u Hrvatskoj, a 26. travnja organizira se okupljanje predstavnika muslimanskih zajednica u europskim zemljama i govorit će se o islamu u Europi, naslijeđu i budućnosti.
Središnja je proslava u HNK.
Na središnjoj proslavi u HNK 27. travnja bit će gosti iz cijeloga svijeta, pokrovitelj ovoga događaja je cijeli državni vrh – predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, Vlada Republike Hrvatske i Hrvatski sabor. Tu je svakako i Grad Zagreb. Svi navedeni davali su i daju nemjerljiv doprinos u razvoju kvalitetnih odnosa i pokazuju zavidan stupanj brige za vjerske zajednice, posebice manjinske. U Hrvatskom saboru bit će svečana sjednica gdje će se još jednom potvrditi visoki standardi koje je po ovom pitanju postavila Hrvatska još prije 100 godina.
Kako je biti muslimanom u Hrvatskoj?
Mi ističemo da je zakonski okvir kakav imamo u Hrvatskoj mjera za ispovijedanje vlastite vjere u punini. Niti kome smetate niti bilo tko što uskraćuje, a to je olakšavajuća okolnost koja daje sigurnost i zaštitu svima, posebice pripadnicima jedne manjinske zajednice. Naravno, ima i onih koji imaju loša iskustva, međutim valja istaknuti da se ne radi o sustavnoj pojavi, već prije o pojedinačnim slučajevima koje možete susresti uvijek i svugdje. Ništa nije idealno, ali za razliku od svih drugih zemalja, kod nas se može reći da biti muslimanom ne predstavlja ograničavajući faktor.
Često ističete Hrvatsku kao mogući model rješavanja muslimanskog pitanja u Europi?
Živimo u svijetu koji je pun negativnosti, a nekako sam dojma i da sve što je loše lakše pronalazi put do medija i prihvatljivije je ljudima za čuti. Nadalje, zemlje koje su male teritorijem i brojem stanovništva ne mogu se nositi s velikima po pitanju kapaciteta i produkcije raznih proizvoda, ali zato mogu biti velike u dostignućima razvoja ljudskih odnosa i mislim da je to jedan od segmenata gdje Hrvatska zaista ima što kvalitetno pokazati ne samo na europskoj nego i na globalnoj razini. S tim u vezi o hrvatskom modelu uređenja odnosa vjerskih zajednica i države te njihova pozicioniranja u društvu razgovarao sam s papom Franjom, veleposlanicima zemalja članica EU te u institucijama Europske unije, u State Departmentu i u Organizaciji za suradnju islamskih zemalja.
Što ste im rekli?
Kada sam govorio, isticao sam slobode, ali i odgovornosti predstavnika vjerskih zajednica te institucionalno uređenje kao ključ za prevenciju raznih neželjenih fenomena. Važno je istaknuti da su svi prihvatili inicijativu i da smo dobili podršku, a pokrenuti su i konkretni koraci da bi se nešto po ovom pitanju napravilo. Nisu samo muslimani kao manjina ugroženi već i kršćani i pripadnici drugih vjerskih zajednica, gdje su manjina, i to želimo promijeniti nudeći nešto što funkcionira u praksi. Mislim da po tomu postajemo prepoznatljivi kao pozitivan i svijetli primjer dobrog uređenja odnosa.
Koji su glavni problemi Europe s islamom?
Ne mogu se oteti dojmu da se islam u Europi i dandanas tretira kao nuspojava dolaska imigranata koja će proći s njihovim odlaskom. Nekako se niječe činjenica da muslimani u Europi žive stoljećima i nikada, zapravo, njihov status nije riješen. Manjina nikada nije mogla ugroziti većinu pa je stoga nejasno zašto se ne poduzimaju koraci koji će građanina jedne zemlje učiniti sretnim i zadovoljnim bez nekih odricanja ili posebnog privilegiranja. Problemi se ogledaju u činjenici da u europskim zemljama većinom nemate službenog predstavnika islamske zajednice.
Zašto?
Ne možete ga ni imati kad religija kao takva nije službeno priznata, a to sve zajedno otvara prostora da se građani muslimani organiziraju na način koji je sve, samo ne institucionalan. Da ne govorim koliko se tek javlja prostora za slobodna, pa i radikalna tumačenja ili činjenicu da u konačnici pojedine dijelove društva imate izolirane, jer se ne integriraju. Institucionalno uređena i priznata vjerska zajednica svojevrsna je poluga kojom održavate visoku razinu odgovornosti vjerskih predstavnika po pitanju tumačenja vjere, ali i jaka poluga u integraciji pripadnika te zajednice u društvo. Najbolji primjer tomu mislim da je Hrvatska i zato smatram da je naš model najuspješniji.
Hoće li veliki izbjeglički val produbiti te probleme?
Nažalost, naglasak je uvijek na onima koji prave probleme i tu se krije veliki potencijal za produbljenje problema ako se ne bude reagiralo odlučno i odmah. Ako je po procjeni 10.000 problematično od milijun migranata koji su ušli u Europu, gledano u postotcima – to je zanemarivo, ali uzimajući u obzir koliko jedan čovjek može napraviti štete, brojka je ogromna. Mnoge se pojave mogu spriječiti, jer muslimani koji su starosjedioci mogu novopridošlima najbolje ukazati na blagodati pozitivne integracije ako ona postoji. Inače manjina problematičnih kreira sliku o islamu i muslimanima na globalnoj razini, zato je tu velika uloga muslimana koji se istinski pridržavaju svoje vjere i koji vjeru razumiju na ispravan način da pokažu da to što se radi nema veze s vjerom, ali i da dobiju podršku svojih sugrađana koji nisu muslimani.
U Hrvatskoj niste dopustili da se razvije bilo kakav ekstremni pokret ili da dođe do nekog incidenta?
Veliki se napori ulažu desetljećima kako bi se očuvalo ispravno tumačenje vjere. Potrebno je mnogo mudrosti i zalaganja kako biste odgojili generacije vjernika koji će shvatiti svoju vjeru i zadaću da budu konstruktivni dio društva u kojemu žive. Stoga, kada čujem propitivanja potrebe vjeronauka, zamislim se zbog činjenice da nitko ne razmišlja ozbiljno kamo to vodi. Vidimo i sami da gdje nema institucionalnog uređenja i odgovornosti koja leži u istinitom i nepatvorenom, ideološki i politički neobojenom tumačenju vjere, imamo pojavu ekstrema i raznih zastranjivanja. Vjera je najsnažniji motivator i, ako dopustite da njeno tumačenje preuzmu nekompetentni ili ne daj Bože osobe zlih namjera, posljedice i šteta mogu biti nepopravljivi.
Izgleda kao da se BiH teže nosi s time? Poput vehabijskog pokreta i sl.
Činjenica je da se u BiH javilo tumačenje vjere koje u nekim segmentima odudara od tradicionalnog učenja koje je svojstveno muslimanima s naših prostora. Međutim, isto tako poduzimaju se konkretne radnje koje vodi Rijaset Islamske zajednice u BiH s ciljem usustavljivanja onih koji su ostali djelovati izvan Zajednice. Nije u redu krivnju prebacivati na Islamsku zajednicu jer mnogi ne znaju da postoje brojne opstrukcije da Islamska zajednica u BiH potpiše ugovor s državom koji bi joj omogućio mehanizme da se nosi s ovim pojavama. Islamska zajednica ulagala je i ulaže napore da se ovim pojavama stane u kraj, ali bez podrške države, tj. ugovora i jasnog zakonskog okvira doseg je u ovom polju vrlo limitiran. Možda nekomu i odgovara ovakva situacija kako bi mogao prebaciti odgovornost na Zajednicu iako ona sama trenutačno, kako rekoh, ima vrlo ograničene mogućnosti.
Zašto postoji stereotip da se uz islam veže fundamentalizam, isključivost, rigidnost...?
Sliku islama stvara do tri posto osoba koje se nazivaju muslimanima, a koje svojim radikalnim i često neutemeljenim tumačenjem vjere uzrokuju gubitke života i druge destrukcije. Zbog prođe njihovih djela u medijima i atraktivnosti, opet one negativne, ostalih 97 posto trpi posljedice što nije slučaj ni s jednom drugom religijom. Mislim da sve ljude treba imenovati pravim imenom, temeljem onoga što jesu i što svojim djelima pokazuju da jesu. Cijeli niz kuranskih ajeta zabranjuje ubojstvo, nalaže borbu samo u samoobrani, a ne invazivno ratovanje, ali što to vrijedi kada to ne možete čuti u medijima, već veću težinu ima onaj koji poziva na sve suprotno od onoga što piše u knjizi na koju se poziva.
Nedavno ste se distancirali od svega što se događa s ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem, koji je član Islamske zajednice, no dio Zajednice misli drukčije. Je li došlo do raskola?
Islamska zajednica u Hrvatskoj uređena je po jasno definiranim principima koje su obvezni uvažavati svi njeni članovi i zaposlenici. Temeljno je poslanje upućivati na dobro i odvraćati od zla i čuvati ispravno tumačenje vjere te promicati univerzalne vrijednosti. Sve ostalo, što zalazi u političke i ine sfere i što bi mogle dovesti do bojenja zajednice pripadnošću nekoj političkoj ili ideološkoj struji, nije predmetom bavljenja Islamske zajednice. Zato smo to morali naglasiti budući da je jedan od zaposlenika, izražavajući svoj stav, nesvjesno dao naslutiti da se Islamska zajednica u Hrvatskoj miješa u dnevnopolitička pitanja, što do sada nikad nije bio slučaj, a tako će biti i u budućnosti. Zato smo osjećali potrebu da hrvatskoj javnosti to damo do znanja. Moramo uvažavati činjenicu da članovi naše zajednice imaju različite političke i druge preferencije i da ih u konačnici ne zanima niti očekuju da im bilo tko od predstavnika naše zajednica sugerira komu će se prikloniti. Ostajemo neutralni, konstruktivni i integrativni čimbenici našeg društva, a o raskolu svakako nema govora. Svatko zna svoje mjesto i poziciju, a nakon svega, vjerski programi i dalje se realiziraju tj. bavimo se onim što nam je i poslanje.
>>Odnosi Vlade i Islamske zajednice u Hrvatskoj mogu poslužiti kao primjer ostalim članicama EU
>>'Okarakterizirati napade na Hasanbegovića kao islamofobne i antiislamske neutemeljeno je i štetno'
