Prije desetak dana Nepal je pogodio katastrofalan potres magnitude 6,9 po Richteru, dubine hipocentra samo oko 2 km. Nakon tog glavnog udara, dogodilo se još nekoliko desetaka naknadnih čije su magnitude bile 3,5 – 6,7. Epicentri potresa nalazili su se u seizmotektonski aktivnom mediteransko-transazijskom seizmičkom pojasu. Taj pojas na području Nepala nalazi se između indijske i južnoazijske ploče, koje su se prije oko 50 milijuna godina sudarile i pritom se indijska ploča podvukla pod azijski kontinent.
Bila je to najveća i najjača tektonska kolizija iz koje je izrastao najveći planinski lanac na svijetu – Himalaja s najvišim vrhom na svijetu Mount Everestom. To je područje i danas tektonski vrlo aktivno jer se Mount Everest podiže nekoliko milimetara do nekoliko centimetara godišnje, no njegov rast sprečavaju procesi erozije. Istodobno se kreće u smjeru sjevera oko 6 cm/god. Budući da se Nepal nalazi u zoni interkontinentalne kolizije, koja je i u današnje vrijeme aktivna, ne iznenađuje pojava jačih potresa u tom području. Sve ovo objasnio nam je dr. sc. Marinko Oluić, autor knjige “Potresi – uzroci nastanka i posljedice s posebnim osvrtom na Hrvatsku i susjedna područja”. Ovo izdanje započet će strašnom činjenicom: u posljednjih desetak godina potresi su širom svijeta odnijeli gotovo milijun ljudskih života.
Cijeli članak pročitajte u izdanju Večernjeg lista od ponedjeljka ili prelistajte e-izdanje Večernjeg lista
Teorija je teorija, a praksa, praksa. Ne postoji tehnologija koja bi ranije upozorila na potres, ali neke ga životinje osjete barem par sati prije.