Na Dan pobjede u zrak se vinulo pet MiG-ova 21. Na kraju tog dana Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu (HRZ i PZO) preostala su tri zrakoplova. Jedan od njih je školski dvosjed, tako da imamo tek dežurni par lovaca za zračni nadzor našeg neba. U Ukrajini se na remontu nalazi još pet aparata i nitko ne daje informaciju kada će stići u RH. Remont prolazi bez ikakva nadzora s naše strane, jer je u Ukrajini kaos. No, u trenutku dok se prošlog utorka pilot pukovnik Stanko Hrženjak krajnjim naporom uspio katapultirati iz gorućeg MiG-a 21, njegov šef, zapovjednik HRZ-a, brigadni general Dražen Ščuri primao je čestitke.
Prikrivanje problema
Na Dan pobjede, naime, aktivirana je odluka predsjednika RH Ive Josipovića kojom je Ščuri napredovao, postao je general bojnik i odlazi za zamjenika načelnika Glavnog stožera OS RH, generala Drage Lovrića. Čestitke je primao i brigadir Darko Pintarić iz Sektora za naoružanje, šef Službe za opremanje i modernizaciju, koji je stekao čin brigadnog generala. Ova dvojica časnika iz vojnog vrha promaknuta su na više funkcije i činove na prijedlog ministra obrane Ante Kotromanovića.
Tako se dogodilo da, u trenutku kada se raspala borbena eskadrila HRZ-a, dva visoka časnika budu nagrađena, što i jest apsurd. No, da MiG i nije eksplodirao, a drugi, friško remontirani povučen s letenja, postavlja se pitanje: Čime su to zaslužili promaknuća? HRZ je u kritično lošem stanju. Prije 13 i pol mjeseci na remont su otišli naši MiG-ovi, kao i dio transportnih helikoptera. Otišli su u Ukrajinu koja, prvo, nije članica NATO-a, a nalazila se na pragu građanskog rata već u trenutku ugovaranja posla. Nadalje, Ščuri, kao i cijeli vrh Ministarstva u cijelosti su zanemarili silna upozorenja da će s remontom u Zavodu u Odesi biti jako velikih problema. Dojučerašnji brigadir, a sada general D. Pintarić logističar je vojske, kojemu isto tako nisu zasmetala ta upozorenja. Jednom se pojavio na presici i nevoljko potvrdio da ćemo, zbog kašnjenja remonta, Ukrajincima odrediti penale. No, umjesto da se, kada je postalo razvidno da će HRZ ostati bez borbene eskadrile, donesu hitne odluke kojima će se kompenzirati problem – glavni posao vojnog i vrha Ministarstva obrane postao je kako od javnosti prikriti problem. No, ni to nije bio najveći problem. U HRZ-u su dobili zadatak pronaći tehničke osnove kako bi mogli produžiti resurse na jedinim preostalim MiG-ovima koji nisu otišli u Odesu, na već otpisanim 121 i 122, od kojih će se 121 par mjeseci poslije razletjeti pod nogama pukovnika Hrženjaka...
Pod stalnim pritiskom nadređenih, opravdanje za produljenje životnoga vijeka aviona pronađeno je u osnovi postojanja viška satnoga resursa aviona. Ruski proizvođač strogo propisuje životni vijek aviona po kalendarskom (godine) i satnom principu (sati naleta) te vrijedi pravilo koji resurs prije istekne, avion postaje neoperativan.
“Divlje” rješenje za br. 122
Proizvođač daje mogućnost produljenja životnoga vijeka aviona za određeno razdoblje, no to zahtijeva posebne tehnološke postupke i analizu stanja konstrukcije i agregata aviona te načina održavanja. Tek tada se avionu produljuje životni vijek na određeni rok uz propisivanje ograničenja radnih režima aviona. Kako u HRZ-u i ZTC-u ne postoje kapaciteti koji mogu ovo provesti, cijela je ova akcija bila osuđena na veliki rizik. HRZ-ovi ‘stručnjaci’ dosjetili su se kako bi 121-ici mogli produljiti vijek uporabe zbog postojanja rezerve u satnom resursu iako je kalendarski istekao u prosincu 2013. godine. ‘Cijeđenje’ resursa aviona do posljednjega sata odnosi se samo na zapadni koncept i tehnologiju (Condition Based Maintenance – CBM), nipošto na stari MiG.
Sljedeća stepenica koja nije prepoznala ovaj rizik jest Glavni stožer OS RH te naposljetku najodgovorniji – MORH-ovi Sektor za naoružanje i Samostalni sektor za vojni zračni promet. U Sektoru za naoružanje jednostavno su se pokorili usuglasivši se s HRZ-ovim prijedlozima, bez prepoznavanja i upozoravanja na tehničke manjkavosti i propuste. No to nije, kako smo vidjeli, priječilo da načelnik D. Pintarić napreduje. U Sektoru za vojni zračni promet glavnu riječ ima kontroverzni bojnik Josip Čović. On je ugradio zakonsku osnovu u Pravilnik o kontinuiranoj plovidbenosti i održavanju vojnih zrakoplova te tako stvorio osnovu za “divlje” produljivanje vijeka uporabe prastarih MiG-ova koji su potom čuvali naše nebo pola godine, a pokazalo se da su bili zapravo “leteći ljesovi”. Nitko od spomenutih i dalje ne nudi informaciju što je s preostalih pet MiG-ova koji su na remontu u Odesi.
Jesu li naši platili do sada dopremljene i preuzete aparate, jesu li zaračunali penale za kašnjenje? Kako to da se nakon remonta, ni nakon 30 letova, zrakoplov ne može smatrati sigurnim (br. 135) kad je uobičajeno da se remontirani avion “poštela” nakon četiri-pet probnih letova? Nevjerojatno je stoga da – umjesto da se pričeka kako će sve s avionima i helikopterima završiti, pa onda unaprijediti časnike ako su pridonijeli – Ščurija i Pintarića promiču a da nisu vidljivi nikakvi dobri rezultati. A “sektor” im se naočigled nacije raspada...
Žalosno i tragićno ko nam vodi u svim resursima domovinu.