Na europskim izborima, koji se u svih 28 zemalja EU održavaju od 22. do 25. svibnja, oko 400 milijuna Europljana ima priliku izabrati novi saziv Europskog parlamenta, jedine institucije EU čiji se članovi biraju izravno na izborima, ali prvi put građani imaju priliku utjecati i na izbor predsjednika Europske komisije.
Prvi put u povijesti
Rezultati izbora za Europski parlament prvi put u povijesti EU odredit će tko će voditi Komisiju, izvršno tijelo EU. Već zbog toga ovi su europski izbori važniji nego ijedni prije. Prvi se put, naime, izbori održavaju prema pravilima u Lisabonskom ugovoru koji nalaže da Parlament bira predsjednika Komisije, odnosno da Europsko vijeće, koje čine predsjednici vlada država članica, mora prilikom predlaganja kandidata za predsjednika Komisije uzeti u obzir rezultate izbora za Europski parlament. Europski parlament također igra ključnu ulogu u donošenju zakona Europske unije. Bez pristanka EP-a ne mogu biti prihvaćeni europski propisi koji se tiču unutarnjeg tržišta, poljoprivrede, prometa, zaštite potrošača, energije, zaštite okoliša, građanskih prava...
Bez pristanka EP-a Unija ne bi imala proračun pa se i kroz te ovlasti europski zastupnici brinu o građanima koji su ih birali. Redovita zakonodavna procedura, koja Europskom parlamentu i Vijeću EU, što nije isto što i Europsko vijeće jer u njemu sjede ministri, daje jednaku težinu u odlučivanju, izgleda ovako: Komisija podnosi prijedlog zakona EP-u, koji u prvom čitanju razmatra taj prijedlog te ga može prihvatiti ili izmijeniti, a zatim prijedlog ide na prvo čitanje u Vijeću EU (ili kraće - Vijeće). Vijeće može prihvatiti stav EP-a i zakon se smatra donesenim. Ili može izmijeniti stav EP-a te vratiti na drugo čitanje u Parlamentu. U drugom čitanju EP razmatra stav Vijeća. Ako ga odobri, zakon je donesen.
Zajednički tekst
Većina zakona usvaja se do ove faze. No, ako EP u drugom čitanju odbije stav Vijeća, postupak završava odbacivanjem zakona, a ako predloži amandmane, prijedlog se vraća Vijeću na drugo čitanje. Odbije li Vijeće u čitanju amandmane, saziva se Odbor za mirenje, sastavljen od jednakog broja zastupnika EP-a i predstavnika Vijeća, koji pokušava postići dogovor o zajedničkom tekstu. Ako ne uspiju, zakon se odbacuje, ali ako uspiju dogovoriti zajednički tekst, on se šalje na treće čitanje u EP i Vijeće. Tada se prijedlog konačno prihvaća ili ne prihvaća.
