Volom koji je on ispekao brk su omastili i nekadašnji hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, i bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko. Zube u sočno meso iz njegove pečenjare “zario” je i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Podulji je popis onih koji su jeli volove, bikove ili junice pečene “pod palicom” Željka Strilića, ugostitelja iz Stare Jošave nadomak Orahovice. Pekao je on juneće grdosije od Vukovara pa sve do Dubrovnika. Jedan je od, nesumnjivo, najboljih “majstora za volove” u Hrvatskoj.
– Najgladniji nam je smazao kilogram i pol mesa, odjednom! Je li mu pozlilo, to ne znam, ali brzo je otišao kući – smješka se Željko.
Pita li ga se u čemu je njegova tajna, ispucat će – u ludosti. Jer, da bi nahranio gladna usta, javnosti poznata ili nepoznata, posao je to koji traje i do 26 sati.
Kad ga preuzmu iz klaonice, vola stavljaju na ražanj, učvršćuju i natapaju začinima.
– Ne solimo ga na tradicionalan način, već ubrizgavamo salamuru. Za june od 500 do 550 kilograma, što je najčešća težina koju pečem, trebamo 15 do 20 litara salamure i u njoj stoji pet do sedam sati u hladnjači – započinje naš sugovornik. Da bismo ga samo postavili na ražanj i začinili, četiri čovjeka imaju što raditi dva sata, pa i dulje.
Pet metara drva za vola
Na govedo od pola tona izliju i isipaju, u prosjeku, deset kilograma soli, 12 litara ulja, 6 kilograma Vegete. Dodaju i lovorov list te “mrvicu” ljute i slatke mljevene paprike.
– Volom od oko pola tone nahranimo 500 do 600 ljudi.
Na teren stižu usred noći i postavljaju životinju na pečenjaru.
– Vatru palimo obično u 2 sata iza ponoći, odnosno pet do sedam sati prije rezanja. Kada prvi sloj, od sedam, osam centimetara, bude pečen, režemo ga i to meso stavljamo u tepsije na vatru, kako bismo ga još pola sata do sat dodatno omekšali. U istom se umaku, inače, kasnije kuhaju krumpiri. Režemo sloj po sloj, ponavlja se to tri do četiri puta, a od rezanja prvoga do posljednjeg sloja prođe sedam sati. Da bi cijeli vol ili bik bio pečen, okrećemo ga na vatri, dakle, 12 do 13 sati – opisuje.
Koliko je volova ispekao u 25 godina “staža”, ni sam ne zna – brojku 100 odavno je premašio. Položio je, sigurno, i nemalenu šumu drva.
– Najbolji su grab i bukva, a potrošimo četiri do pet metara drva, što za vola, što za završavanje voletine u tepsijama i kuhanje krumpira – navodi.
Ogule i po 450 kilograma krumpira. Toliko ih se pojelo, primjerice, kada su za Hvidru pekli dvije junice u Zagrebu, na sportskim igrama invalida Domovinskog rata u listopadu 2015. godine. Nahranili su tada 1300 duša. Svi se krumpiri gule ručno jer se temeljitije očiste i veća je iskoristivost, a za ovu zagrebačku feštu taj je posao odradilo pet žena.
– U pola pečenja iznenada nas je tada posjetio gradonačelnik Milan Bandić. Jeo je i on, oduševio se ručkom. Obećao nam je i pokoji posao pečenja vola, dosad nije ispunio obećanje, ali možda hoće – šali se on.
Nema zgode i prilike za koje Željka nisu zvali da peče volove. Najčešće se, zapravo, pojašnjava nam, peče junica od pola tone, čije je meso i najkvalitetnije, a kada treba nahraniti više od 600 gostiju, onda na ražanj stavljaju bika jer je on, u većoj kilaži, manje mastan. No, u narodu je uvriježeno za sve to reći: “Okrenuli smo vola”. Što je mlađe meso, to je ukusnije.
– Pekli smo lani u zagrebačkoj Gornjoj Kustošiji vola za okladu staru čak 12 godina. Dva prijatelja kladila su se hoće li Hrvatska do 2010. godine imati nuklearku. Doduše, ulog je bio manja životinja, no prošlo je dosta vremena, a netko iz njihova društva vidio me dok sam u Voćinu pekao vola pa su se dosjetili da ga i njima ispečem. Ne znam ni tko je izgubio, ni tko je dobio tu okladu, ali su jedno i pol selo nahranili – prisjeća se ovaj 61-godišnjak.
Uz meso s njegova ražnja okončavale su se sjetve, slavile se momačke večeri, ženilo se.
– Pekao sam nedavno u Cabuni vola od 350 kilograma, kojeg je majka obećala sinu kad se bude ženio, ali za ručak dan poslije svadbe. Okupilo se sutradan 200-tinjak prijatelja.
Mast je sa sočnog mesa curila i na Srđu, za 20. obljetnicu oslobađanja Dubrovnika, gdje ga je angažirala Hvidra. Obišao je jadransku obalu uzduž i poprijeko, od Umaga preko Zadra i Vira do krajnjeg juga. Pripremali su gozbu, tako, i u Kaštelima, za Hvidru Splitsko-dalmatinske županije, na središnjoj proslavi Dana domovinske zahvalnosti. Komad mesa odrezan je tada i za generale Antu Gotovinu i Mladena Markača.
Bivši potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko jeo je njegove specijalitete u Pleternici, za premijera Andreja Plenkovića još nije pripremao ručak, a volio bi ispeći vola, priznaje, i za hrvatsku predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović. Predsjednika Mesića, rodom iz obližnje mu Orahovice, nahranio je, pak, više nego jednom.
– Pripremao sam sva pečenja, kad god je dolazio u naš kraj u svoja dva mandata – otkriva.
Njegova gostionica i restoran u Staroj Jošavi ne nose slučajno ime “Sport”. Navijao je on za hrvatske nogometaše ljetos uživo na ruskim tribinama, u dvobojima s Nigerijom, Rusijom i Engleskom.
– Nakon polufinalne pobjede, izgrlio sam se i isplakao s HTV-ovim voditeljem Franom Ridjanom, a sav u ekstazi, Frano se našalio da idemo peći vola na moskovskom Crvenom trgu, jer ćemo biti prvaci svijeta – prepričava.
Posla ima i ljeti i zimi, i po suncu, snijegu, kiši – u siječnju tradicionalno peče dva vola u Feričancima za Vincekovo. Čeka ga za koji dan proslava 50 godina župe u Kuzmici, gdje stiže i požeški biskup. Oko stola će se okupiti gotovo 1200 vjernika.
Nikada, pak, neće zaboraviti pečenje u Vrbanji, Dan državnosti tada se još uvijek slavio 30. svibnja.
– Vol je bio velik, oko 22 sata smo ga počeli peći, u dva sata iza ponoći nam je puknuo ražanj. Nije vol pao u vatru, uspjeli smo ga podići na stol. Tražili smo usred noći po selu aparaturu za varenje i zavarili ga. Nastavili smo peći i u 6 sati puknuo je ponovno, i to na drugom mjestu. Opet smo ga zavarili, sve isto kao i prvi put. Igrao se nogometni turnir, prve su porcije trebale biti na stolu u 10, kasnili smo sat vremena. Ljudi su jeli i nešto prije 11 sati, ostao je bio još jedan sloj za rezanje, vidio sam da će opet puknuti. Zaustavio sam sve i izrezao preostalo meso.
Ako zabrljam, svi su gladni
Legao sam kasnije popodne u hlad na neki karton, sav bijedan i jadan. Prišao mi je poduzetnik iz Drenovaca i tražio da i njemu pečem vola. Rekao sam mu: “Prijatelju, zoveš me da ti pečem vola, a meni je ražanj dvaput puknuo.” Za treće pucanje nisam se usudio ni priznati. Odgovorio mi je kako on, iz onoga što je jeo, ne vidi da sam imao problema. Nekoliko tjedana kasnije, s ispravnom aparaturom pekli smo i kod njega – prisjeća se.
Željko ne može, naravno, sam odraditi toliki posao. Jedna ekipa priprema vola, radi noćnu smjenu, pa ju zamijeni druga i nastavi dok sve meso ne bude u tanjurima. Ukupno je to pet-šest ljudi u tih 24 do 26 sati.
– Preozbiljno shvaćam svoj posao pa ne mogu dopustiti da se ugrozi pečenje. Krvav je to posao i stresan, jer će svi ostati gladni ako ja zakažem. Ali srećom, dosad nikad nismo zbrljali, nitko nije ostao praznog želuca – ponosan je on.
Pogledajte video: Obitelj pretraživala rijeku pa se šokirali kada su vidjeli što su izvukli iz vode
neka ispeče vola za pučku kuhinju, to bi bila vijest i za njega