U prometu će od danas biti nešto manje od 40 tisuća novih sudionika, prvašića koji su s početkom nove školske godine osim u školske klupe prvi put samostalno zakoračili i u prometnu džunglu. Prvašići do škole i nazad kući najčešće idu pješice i kao putnici u autima svojih roditelja. Nažalost, tako djeca najčešće i stradavaju. U prvih osam mjeseci ove godine u Hrvatskoj je u prometu stradalo 631 dijete, od čega ih je petero poginulo, 90 ih je teško ozlijeđeno, a 536 lakše. I nije utjeha to što je ove godine manje poginule djece, kao i one teško ozlijeđene, nego lani u istom razdoblju, jer svaki je izgubljeni život previše, pogotovo ako je dječji.
Djeca se nepropisno prevoze na prednjim sjedalima, sjede na stražnjim sjedalima nevezana ili se nalaze u lošim sjedalicama koja ne zadovoljavaju ni najosnovnije uvjete sigurnosti, ističu iz Ministarstva unutarnjih poslova. Djecu mlađu od 12 godina nerijetko odrasli, najčešće roditelji, prevoze na motociklima, četverociklima, osobnim prijevoznim sredstvima. Takav kaos izuzetno je opasan i teško je probaviti podatke MUP-a koji pokazuju koliko se djece svih uzrasta prevozi u vozilima s roditeljima, a da u današnje vrijeme velikog napretka pasivne sigurnosti u automobilima nisu vezana niti na bilo koji drugi način osigurana od mogućeg stradavanja.
Usporedimo li prošlu i ovu godinu, veće crne brojke vidimo kod lakše ozlijeđene djece koja su bila u ulogama vozača i putnika. Dakle, riječ je o djeci koja su ozlijeđena u autima odraslih, najčešće roditelja, s kojima bi trebala biti najsigurnija te o djeci ozlijeđenoj dok su upravljala nekim prometnim sredstvom. Električni romobili, iako već dokazano opasni u redovnom prometu, i dalje su popularni, pa velik dio tih crnih brojki otpada na njih, no ne treba zatvarati oči ni pred slučajevima kad maloljetnik (sa znanjem odraslih ili bez njega) sjedne za volan automobila za čije upravljanje nema ni godina, ni znanja, ni psihičke zrelosti. Tim je slučajevima korijen u ponašanju odraslih, kao što je uostalom i dječjem pretrčavanju ceste te jurnjavi biciklom među automobilima korijen u lošem ponašanju kojega su djeca vidjela od svojih roditelja. U osnovi, situacija je jednostavna – vidi li dijete da roditelj ne poštuje druge vozače i pješake, da ignorira crveno svjetlo na semaforu, da u autu ne veže sigurnosni pojas i da jednom rukom drži mobitel dok drugom balansira s volanom i mjenjačem, i dijete će prometne propise doživljavati kao nebitne. Ako može tata preko ceste 'kroz crveno', može i dijete. Ako može mama bez pojasa, što bi se dijete njime zamaralo. Najjednostavniji i najočitiji način da sutra svom djetetu u prometu spasite život jest da mu danas vlastitim primjerom pokažete da je važno voziti prikladnom brzinom, koristiti pojas, paliti svjetla, ne razgovarati mobitelom tijekom vožnje.
No, važno je podučiti dijete i da nisu svi vozači odgovorni, niti su uvijek svi u najboljoj formi za vožnju. Ima ih umornih, bolesnih, zabavljenih mobitelom, nažalost i pijanih. Podučite dijete da zebra i semafor jesu kraljevi prelaska preko ceste, ali ne bez da vozača koji im prilazi gledaju u oči. Tek kad s njim uspostave kontakt očima, znat će da ih je uočio. Tek kad vide da je automobil koji im prilazi počeo usporavati, znat će da mogu sigurno preko ceste. Lijepo je vjerovati ljudima, ali u prometu je djecu najkorisnije naučiti da ne vjeruju dok ne vide. To pravilo vrijedi i za odrasle, no djeca su najugroženiji sudionici prometa. Tome je više razloga: nižeg su rasta, što im onemogućuje dobru preglednost prometne situacije, a istovremeno su tako teže uočljivi vozačima, vidno polje im je ograničeno, slabije procjenjuju brzinu kojom se vozilo kreće te njegovu udaljenost. Nadalje, djeca se teško uspijevaju koncentrirati na zbivanja u prometu. Često reagiraju nenadano, impulzivno, zato što su zaigrani. Nemaju još u potpunosti razvijen osjećaj za procjenu opasnosti. Stoga im često treba ponavljati da za kretanje koriste samo nogostup – tamo gdje on postoji – potom da cestu prelaze samo preko obilježenog pješačkog prijelaza, odnosno da na mjestima gdje postoji semafor preko ceste prelaze samo na znak zelenog svjetla na semaforu. Važno im je napomenuti da obvezno provjere da ne nailazi neko vozilo i tek tada stupe na kolnik. Ako vozila neprekidno prolaze, neka pričekaju da se neko od njih zaustavi i da im vozač rukom pokaže da mogu sigurno prijeći cestu. Netko od vozača to će sigurno napraviti, netko od onih koji i inače pojačano paze u blizini škola. Vodite računa o tome da djeca ne znaju ili nedovoljno znaju prometne propise. Inače, podsjećaju iz MUP-a, u zonama svih osnovnih škola brzina kretanja vozila ograničena je na 40 km/h, a vozači trebaju poštivati ne samo znakove policajaca, nego i znakove pripadnika prometnih jedinica mladeži ili školskih prometnih jedinica. Nepropisno parkiranje u zonama škola također nije poželjno, a to je samo jedan od prekršaja na koje će tijekom rujna u blizini škola prometni policajci posebno obratiti pozornost, posebice u vrijeme početka i završetka nastave. U konačnici, roditeljima ne možemo dovoljno puta ponoviti ono najvažnije: vlastitim primjerom pokažite djetetu kako se treba ponašati u prometu; koliko god vam se žurilo, ne činite prometne prekršaje pred djetetom.
