I na dan kada smo s novinarkom Slovenske televizije Mojcom Šetinc Pašek htjeli razgovarati o svemu što se događalo nakon što je nju i njezinu kolegicu Evgeniju Carl u ožujku 2016. godine tadašnji čelnik opozicije i današnji premijer Janez Janša nazvao “odsluženim prostitutkama”, na njezinu službenu adresu stiglo je prijeteće pismo, u kojem joj anonimni pošiljatelj vulgarno prijeti i poručuje da je “treba j... u glavu”.
Mojca Šetinc Pašek i Evgenija Carl bile su među prvim Janšinim metama na Twitteru, a u međuvremenu su takvi napadi i pokušaji diskreditacije na osobnoj razini u Sloveniji eskalirali, osobito posljednjih nekoliko mjeseci, nakon Janšina povratka na vlast. Međutim, slučaj napada na ugledne novinarke javnog televizijskog servisa ostaje jedinstven po naročitoj brutalnosti i bezobzirnosti.
Sve je počelo nakon što je na Slovenskoj televiziji objavljen prilog o vezama istaknutih čelnika Janšine Slovenske demokratske stranke (SDS) s ekstremističkim skupinama. Riječ je bila o Facebook grupi pod nazivom “Legija smrti”, koja je osnovana u znak sjećanja na jednu vojnu jedinicu koja je u Drugome svjetskom ratu surađivala s Talijanima. U grupu su bili uključeni zastupnik u parlamentu Branko Grims i Andreja Valič Zver, supruga Janšina europarlamentarca Milana Zvera i dugogodišnja čelnica Instituta za narodno pomirenje, što ga je osnovala Janšina prošla vlada.
Telefon pregorio od poziva
– Evgenija je pripremila posve normalan i uobičajen novinarski prilog o tome da postoji neka Facebook grupa i da su u njoj istaknuti članovi SDS-a, a u prilogu su uključeni i njihovi odgovori. Na uredničkom smo kolegiju od Evgenije zatražili da slučaj dobro provjeri i od svih aktera zatraži odgovore. S obzirom na to da je riječ bila o članovima ili pristašama SDS-a, kod kojih i blago kritično pitanje izaziva otpor i trenutačni “protunapad”, Evgenija je bila osobito strpljiva i čekala je odgovore više od tjedan dana. A odgovori su se, koliko se sjećam, uglavnom svodili na tvrdnje da su ih drugi uključili u tu Facebook grupu i da uopće ne znaju da su članovi pa sve do toga da kako se uopće netko usuđuje pitati ih o tome. Prilog je bio objavljen u Dnevniku u 19 sati. Ubrzo je stigao Janšin tvit. Kako ne pratim njegov profil na Twitteru, o tvitu su me obavijestili kolege. Telefon mi je zamalo pregorio od poziva. Deset sam ga puta pročitala i činilo mi se da to ne može biti istina i da je netko provalio u profil prvaka opozicije. Kao da sam u paralelnom svijetu. Halo?! Netko mi je upravo rekao da sam kurva! Meni, novinarki, majci dvoje djece? Ne, nemoguće – prisjeća se Evgenija Carl.
Predsjednik najveće slovenske stranke na Twitteru je objavio da “na nekoj Facebook stranici javne kuće nude jeftino usluge odsluženih prostitutki Evgenije C. i Mojce P. Š.”. “Jednu za 30 eura, drugu za 35 eura”, napisao je Janša uz hešteg “svodnik Milan” aludirajući vjerojatno na nekadašnjeg slovenskog predsjednika Milana Kučana, svog arhetipskog neprijatelja, kojem pripisuje golemu moć i utjecaj u slovenskoj politici.
I Mojca Šetinc Pašek ostala je šokirana, baš kao i njezini najbliži, sestre i majka. Njezin otac, dugogodišnji radijski novinar i urednik, bio je preneražen. Nije znala što reći i kako reagirati. U prvi mah nije znala može li uopće nastaviti raditi pitajući se je li zbog Janšina tvita “prljava”.
– Moj suprug Mile Šetinc Janšu poznaje od njegovih novinarskih i političkih početaka osamdesetih godina kada je Janši kao urednik Mladine objavljivao tekstove o JNA. S kauča je cijelu večer stoički pratio sve telefonijade i u jednom mi je trenutku rekao da su preda mnom dvije opcije: ili da slučaj ostavim na miru i prepustim se valu očekivanog bijesa, nakon čega će uslijediti žaljenje, ili da napravim hrabriji potez i s Evgenijom tužim Janšu. Odluku o tužbi donijela sam lako, baš kao i Evgenija – ispričala nam je oklevetana novinarka.
Evgenija podsjeća da je Janša do tada imao cijeli opus klevetničkih napada putem Twittera na novinarske kolege i naročito kolegice. Za savjet o tužbi obratile su se odvjetniku, a tužbu su im savjetovali i u novinarskom sindikatu na Slovenskoj televiziji. Cijelo su vrijeme imale potporu Društva novinara Slovenije, dok tadašnji direktor RTV Slovenija, primjerice, nije našao potrebnim ni nazvati ih, a kamoli osuditi Janšin tvit.
To se dogodilo tek nakon tjedan dana i to na pritisak javnosti, mlako i bez spominjanja Janše. Prvostupanjski sud osudio je Janšu, koji je novinarkama morao platiti odštetu od po šest tisuća eura, no Vrhovni sud prihvatio je Janšinu žalbu zaključivši da Janšine riječi treba shvatiti metaforički, tako da se slučaj seli pred Ustavni sud. Novinarski aktiv TV Slovenija ubrzo nakon Janšina tvita organizirao je prosvjed protiv upletanja u uredničku i novinarsku autonomiju, a na prosvjedu su dva nepozvana anonimca iza vodstva programskog vijeća razvila transparent s natpisom “Smrt janšizmu”.
Iako su se organizatori prosvjeda od toga distancirali, Janša je upravo tu provokaciju dvojice poslije iskoristio kako bi pred sudom tvrdio da upravo tužiteljice stoje iza zapisa kojim se traži njegova smrt.
Transparente sličnog natpisa “Smrt janšizmu, sloboda narodu” koji se ovih dana mogu vidjeti na protuvladinim prosvjedima u Sloveniji, Janša po istom modelu pokušava iskoristiti kako bi diskreditirao prosvjednike kao lijeve ekstremiste, a sebe prikazao kao žrtvu isključivosti i mržnje iako je, naravno, jasno da “janšizam” ne označava konkretnu osobu nego, kako ovih dana za POP TV objašnjava ugledna socijalna i kulturna antropologinja Vesna Vuk Godina, “poseban oblik totalitarnog političkog sustava”.
U takvom sustavu vlast vlada kako želi ne poštujući druge, a svatko tko ne šuti suočen je s represijom, navodi poznata slovenska antropologinja. Unatoč tužbi, Janšini napadi na ugledne novinarke ne samo da nisu prestali nego su se nastavili i pojačavali. Kako nam objašnjavaju, Janša svojim tvitom najprije označi metu i naznači da je trenutak za akciju, a onda Janšini “podanici” kreću u nemilosrdnu hajku brutalno se obračunavajući s osobama koje su kritične prema vladajućima bez obzira na to je li riječ o javnim osobama ili običnim građanima.
Mojca Šetinc Pašek i Evgenija Carl počele su dobivati uvredljiva i prijeteća pisma, kao i pisma s bijelim prahom (Evgenija je dobila četiri takva pisma, a Mojca dva), što onda znači i višesatno zatvaranje ulice u kojoj je sjedište javne televizije u Ljubljani te višesatnu karantenu za onoga na koga je pismo adresirano. Mojca Šetinc Pašek napominje da je Janša u vrijeme svoga skandaloznog tvita, 2016. godine, bio u opoziciji, ali da je i tada bio najutjecajniji i najmoćniji političar u Sloveniji. SDS je stranka koja nema samo najveće članstvo i najviše novca nego i najviše zaposlenih, koji se često bave neobičnim stvarima.
Kloaka bijesnih objava
– Kao što mi je jednom kazao nekoć istaknuti član Janšine stranke Miha Brejc, koji se u međuvremenu distancirao od Janše, na SDS treba gledati kao na poduzeće koje stalno treba svjež novac za svoje političke aktivnosti, projekte i, naravno, plaće zaposlenih. Ovo je jedina stranka u Sloveniji koja ima niz povezanih tvrtki, koje su u vlasništvu čak i istaknutih članova, zastupnika i dužnosnika SDS-a. Janša je pokrenuo i projekt osnivanja medija za koji je SDS organizirao donacije i kupnju dionica za članove SDS-a – objašnjava naša sugovornica, koju Janšini stranački mediji optužuju da potiče protuvladine prosvjede, koji su izbili nakon što su slovenski mediji počeli razotkrivati nepravilnosti tijekom nabave zaštitne i medicinske opreme u vrijeme pandemije koronavirusa.
Slovenija je zbog odluke premijera Janše da opremu nabavlja preko domaćih posrednika – iako je imala više ponuda iz Kine za izravnu nabavu – opremu preplatila, a profitirali su uglavnom poduzetnici povezani s vladajućim SDS-om. SDS-ov tjednik zatražio je otkaz za Mojcu Šetinc Pašek nakon što je ona u svojim prilozima upozorila kako je u sporne nabave upletena i potpredsjednica SDS-a Jelka Godec, a na sličan su se način Janšini novinari obrušili na sve koji su izvještavali o spornim potezima vlade.
– Riječ je o kloaki pobjesnjelih medijskih i tviterskih objava kojima je primarni cilj osobna diskreditacija i obračun s protivnicima. Za Janšu to nisu samo njegovi formalni politički protivnici, jer on smatra političkim protivnicima i obične građane ako su glasači drugih političkih opcija ili uopće ne idu na birališta, poput kulturnjaka, koje opisuje kao parazite i propalice. Biciklistički prosvjednici označeni su kao radikalni ljevičari i lijenčine koje žive od državnih subvencija, a onaj tko nosi crnu masku ili ima kapuljaču automatski je član “međunarodne terorističke organizacije Antifa”. Svi zajedno zbog prosvjednog slogana “Smrt janšizmu, sloboda narodu” ugrožavaju živote premijera i svih njegovih birača. Ukratko, svi koji za šefa SDS-a predstavljaju prijetnju njegovoj vlasti koja mu, po njegovoj interpretaciji, prirodno pripada s obzirom na to da je on najzaslužniji za samostalnu državu, izloženi su vrijeđanju i ponižavanju. Čini se da on mrzi sve koji mu se ne pokoravaju: kulturnjake, ekološke aktiviste, novinare, znanstvenike, koji su opasni jer misle svojom glavom, a u očima premijera predstavljaju društvenu devijaciju – objašnjava Evgenija Carl ističući kako je javni televizijski servis na osobitom udaru jer Janša javnu televiziju shvaća kao državnu televiziju, a ne kao javni servis, odnosno kao plijen vlasti, zbog čega je uvrijeđen svaki put kad javna televizija kritizira njegovu politiku.
Janša i njegovi suradnici svojim se objavama na Twitteru žestoko i uvredljivo obračunavaju sa svima koji ih kritiziraju, pa čak i s običnim građanima. Biciklističke prosvjednike Janša je poistovjetio s paravojnim skupinama, tzv. vardama. No, novinari su i dalje omiljena Janšina meta. Slovensko Ministarstvo vanjskih poslova nedavno je slovenske medije nazvalo “sljednicima komunističkog režima”. Zašto Janša ratuje s medijima?
Mojca Šetinc Pašek smatra kako je doslovce riječ o opsesiji. Janša ratuje s medijima još od početka devedesetih kada je bio ministar obrane u Demosovoj vladi. Nakon što je TV Slovenija tada prikazala zbrku na prvoj sjednici višestranačke slovenske skupštine, koju Demosovi zastupnici nisu znali voditi, Janša je poručio kako je riječ o labuđem pjevu javne televizije, podsjeća Šetinc Pašek i dodaje kako je upravo u vrijeme prve Janšine vlade usvojen zakon o javnoj televiziji, koji parlamentarnoj većini omogućava izbor programskog vijeća, koje potom bira vodstvo javne televizije.
– Kada je 2008. Janša ponovno završio u opoziciji i izgubio utjecaj na medije, odlučio je osnovati vlastiti medij. Najprije su za potrebe izborne kampanje izlazili besplatni magazini, a prije nekoliko godina pozvao je članove svoje stranke da kupe dionice u novoj stranačkoj televiziji nazvanoj Nova 24 TV. Viktor Orbán, njegov veliki prijatelj iz Mađarske, priskočio mu je upomoć u ovom projektu i osigurao mu financiranje putem svojih gospodarstvenika. Prema nekim izvorima, taj višemilijunski financijski tok trebao bi biti redovit ili bi se financijski resursi trebali ulijevati tjedno preko banke na račune mađarskih tvrtki, koje su u većinskom vlasništvu tvrtki koje emitiraju Novu 24 TV. Novac je navodno stizao na račune od listopada 2018. do prosinca 2019., što je pobudilo sumnju u moguće pranje novca, a time i kriminalističku istragu u vezi s financiranjem ovih medija povezanih sa SDS-om. Slovenski mediji pisali su o mađarskim milijunima koji su stigli u Sloveniju, a dio tog novca otišao je Orbánovim političkim prijateljima u Makedoniju. Osim policijske, o tome se vodi i parlamentarna istraga. Vodio ju je zastupnik SMC-a Jani Moderndorfer, koji se sada pridružio opozicijskom LMŠ-u, zbog čega je izgubio čelno mjesto u istražnoj komisiji, koju sada vodi jedan od zastupnika iz redova vladajuće stranke. Janšina vlada zamijenila je i sve vodeće kadrove u policiji, a jedan od razloga je prikrivanje kontroverzne višemilijunske financijske akrobacije s Mađarima. Sve to, naravno, znači da Janša sada također financijski ovisi o svom prijatelju Orbánu – ističe naša sugovornica.
Udbaška mafija i komunjare
Optužbe da Janša Sloveniju vodi u društvo autoritarnih režima i da je opasnost za demokraciju ne stižu samo od slovenske opozicije nego i od europskih i svjetskih medija, koji upozoravaju na demokratski deficit Janšine vlade i Janšin rat protiv “izdajnika”, “komunjara” i “udbaške mafije”, koji polarizira zemlju. Mojca Šetinc Pašek smatra da je Janša ekstreman političar, koji je bio ekstremist još kao mladi komunist, a onda je nakon brojnih političkih transformacija postupno prešao s lijeve na desnu stranu političkog spektra, a danas vodi ekstremno desnu populističku stranku.
– U javnoj komunikaciji Janša se najviše ugleda na svog velikog američkog idola Donalda Trumpa. U biti, Janša funkcionira kao mali provincijski Trump, a slijede ga njegovi lokalni klonovi. Međutim, problem podalpske Trumpove inačice je što ga Trump uopće nije primijetio – analizira Šetinc Pašek, dok Evgenija Carl dodaje kako Janša može postati opasnost za demokraciju, pogotovo ako uspije ostvariti takvu dominaciju u parlamentu kao njegov prijatelj Orbán.
– Ali mislim da mu neće uspjeti. Janša je predugo u slovenskoj politici i previše ga dobro poznajemo. Ovo što smo vidjeli u posljednja tri mjeseca govori samo za sebe, a dovoljno je da promatrač ima zdrav razum. Sadašnja vlada nije samo prijetnja demokraciji, ta se prijetnja već ostvaruje duboko i u svim društvenim podsustavima.
Aha, znači i u Sloveniji je državna televizija familijarno utočište "nepristranih" novinara koji dane provode razmišljajući kako nekoga povezati sa bilo čim ekstremnim.