Prije no što je ugašena, manje poznata društvena mreža Parler, omiljena među američkim desničarima, vatrenim pristašama Donalda Trumpa i teoretičarima zavjere raznih boja i vrsta, bila je mjesto na kojemu je 4,8 milijuna ljudi vidjelo potpuno izmišljenu vijest da je papa Franjo uhićen na temelju 80 točaka optužnice za dječju pornografiju, krijumčarenje ljudima, incest, posjedovanje droge i prijevaru. Što se to dogodilo svijetu općenito – i običnom, konzervativnom, bogobojaznom američkom katoliku specifično – da je u stanju jednog dana povjerovati u takvu očito lažnu vijest (a da se ne zapita, recimo: “Pa dobro, da je papa zaista uhićen, zar bi zaista tu vijest objavio samo neki opskurni kanadski web-portal, a ne sve svjetske agencije, novine i TV kuće s dopisnicima iz Vatikana?”)? Jednog, dakle, dana povjerovati u takvu ludost, a drugoga dana tako uvjereno tvrditi da odbijanje velikih internetskih platformi da pružaju infrastrukturu za širenje takvih lažnih vijesti predstavlja napad na njegova prava i slobodu govora?
To je kao da čovjek slučajno ugazi u pseći izmet na ulici, zastane da ga prouči i okusi, i onda se toliko očara tim iskustvom da postane zagovaratelj ideje da bi takvo što trebalo biti na svakom koraku na pločnicima; i da su se vlasnici pasa i službe, koje to čiste, urotile protiv njegova prava da stupa, kuša i uživa u jednoj tako bizarnoj opsesiji. Detalj o lažnoj vjestici o papi samo dočarava u kakvim nenormalnim vremenima živimo. To “novo nenormalno”, taj fenomen masovnog “pušenja” laži na internetu koje potom formiraju ili učvršćuju politička uvjerenja građana koji ih čitaju, pojavilo se na mjestu gdje su se susrela dva zasebna trenda. Prvo, društvene mreže čije nastajanje nitko nije regulirao, pa su radile što hoće i kako hoće (često, to nisu ni radili ljudi, nego algoritam, koji su ljudi stvorili da dalje sam stvara pravila). Drugo, trend pretvaranja jednog prezaduženog i prevarantski raspoloženog newyorškog milijardera u političara i državnika prve demagoške kategorije, kojeg će njegovi birači sve više početi doživljavati kao vođu kulta. Na mjestu susreta ta dva trenda procvao je taj fenomen o kojem govorimo.
O Trumpu je sve već odavno napisano i rečeno. U jednoj kolumni iz travnja 2017., naslovljenoj “Trumpova nepodnošljiva lakoća laganja”, pisali smo kako ona laž, koja je pratila Trumpovu predsjedničku inauguraciju, nije nimalo bezazlena, niti je bila cilj sama po sebi, nego je služila utiranju puta za konstantno laganje u koje će njegovi simpatizeri sve više i više vjerovati: “Trumpovi birači koji odaberu vjerovati da je broj ljudi na inauguraciji mnogostruko veći nego što to prikazuju fotografije vjerojatno će tijekom Trumpova mandata slijepo vjerovati svakoj tvrdnji svog predsjednika, pogotovo u primjerima koji nisu tako brutalno jednostavni i u kojima s druge strane ne postoje fotografski dokazi da Trump ne govori istinu”, pisali smo tada. Je li onda čudno da mu sada vjeruju u laž o ukradenim izborima, čak i nakon što je ta laž opovrgnuta ili odbačena na svakoj sudskoj i zakonodavnoj instanci na kojoj ju je Trump pokušao progurati? Nije čudno. Trumpovi fanovi ostaju MAGA-fanovi (Make America Great Again), čak i kad se i iz aviona vidi da su jednostavno naMAGArčeni.
Što reći o ovom drugom trendu, društvenim mrežama koje su nastale u uvjetima nedovoljne reguliranosti područja koje osvajaju i koje su stasale do takve snage i moći da suspendiraju i jednog američkog predsjednika (ma kakav on bio, dobar, loš ili zao)? Netko je još prije nekoliko godina dao dobru usporedbu: društvene mreže su praktički izgradile čitave nove gradove, megalopolise u kojima se ljudi okupljaju, druže i komuniciraju danju i noću, ali ono što pritom nisu izgradile je ekvivalent komunalne službe koja bi bila zadužena za čišćenje tih gradova koji, kao i svi gradovi u fizičkom svijetu, proizvode puno smeća, buke i drugih vrsta onečišćenja. Internetski giganti, koji su izgradili te virtualne gradove, nisu se bavili tim drugim sitnicama jer im nitko nije rekao da se moraju baviti. Njima samima nikad nije bilo bitno tko odnosi smeće iz tih virtualnih gradova, nego samo i isključivo tko donosi profit. Posljednjih nekoliko godina, to se počelo mijenjati. Najprije osvješćivati kao problem, a potom i mijenjati. Pitanje je samo mijenja li se to dovoljno brzo. Hoće li pravila, koja vrijede u fizičkom, stvarnom svijetu, početi vrijediti i u virtualnom? Ili će izobličena ponašanja iz “online” svijeta promijeniti bonton koji vrijede “online”?.
>> VIDEO Na inauguraciji Joe Bidena pit će se vino iz Hrvatske!
Namagarcen je americki narod jer je na izborima pokraden. Namagarcena je i americka demokracija koja je postala predmetom posprdanja diljem svijeta. Ali neki u Hrvatskoj , tipa Lovre zadovoljno trljaju ruke.