S Marinom Miletićem, vjeroučiteljem koji predaje vjeronauk u sušačkoj hrvatskoj gimnaziji u Rijeci razgovarali smo o buri u dijelu javnosti koju je podigla njegova fotografija s Davorom Bernardićem i podjelama u društvu.
Gospodine Miletiću zbog objavljene fotografije s vama, čelnik SDP-a zaradio je kritike. Kako to komentirate?
Moram priznati da bi me te kritike čudile kada ne bi znao da se u pozadini igraju neke igre jer se 15 godina bavim humanitarnim radom i radim na ekumenskim projektima međureligijskog dijaloga i radi tih projekata sam bio i kod bivšeg šefa SDP-a Milanovića i jako puno puta i kod bivšeg predsjednika Josipovića. Isto tako, sad dolazim kod predsjednice Kolinde. Imam brdo fotografija s Obersnelom, Komadinom jer sam Riječanin, jer se stvari koje radim tiču osobito Rijeke i naše županije. I zato mi je bilo čudno radi čega sad takva frka kad sam se fotografirao i prije i s drugim istaknutim SDP-ovcima dok su bili u vrhu stranke i to nikom nije smetalo. Štoviše, bila im je fora jer kao vjeroučitelj svjedočim otvorenost i rado su sa mnom pili kave. Zato me začudilo što je fotografija s gospodinom Bernardićem izazvala toliko negodovanja kod dijela njegovih političkih kolega.
Rekli ste da znate što je u pozadini tog negodovanja?
U pozadini svega vjerojatno su unutarstranački ratovi i borba za prevlast i u tom smislu vidim i ovu priču.
I sami ste rekli da ste se fotografirali s Josipovićem, kao i s Milanovićem, Obersnelom, Komadinom, no to tada nije bilo sporno. Što se sad promijenilo, jesmo li u ratu pa se ne smiju fotografirati ljudi različitih svjetonazorskih stavova?
Zgrozile su me te kritike, prvenstveno ljudi iz Glavnog odbora SDP-a koji su bili vrlo kritički raspoloženi prema meni, da ne kažem difamacijski. Prvenstveno sam vjeroučitelj ali i isto tako 15 godina intenzivno radim na suživotu, organiziram ljetovanja za muslimane i pravoslavce iz Srebrenice, u svim sam ekumenskim odborima Rijeke i županije, imam je moj prijatelj, pastor i parosi. I nevjerojatno mi je da me dio medija kao Novi list u komentaru predstavio kao maltene nekog opskurnog lika koji organizira mise po školama, što je nonsens. Kad sam jučer namjerno digao na svojoj public stranici fotografije s Milanovićem, Josipovićem i Obersnelom komentari su u 90 % slučajeva bili pozitivni i oni govore da dolazi novo vrijeme, u kojem je građanima Hrvatske dosta više podjela i ideologija zbog kojih je nekima stalo da možemo samo piti kave s ljudima koji misle isto kao i mi.
Koliko u demokratskom društvu dolikuje građanima da nisu u stanju razgovarati s ljudima drugačijeg svjetonazora?
To je prestrašno. U Rijeci je nama to normalno. Žalosti me da oni koji se vole predstavljati javnosti kao naprednjaci, liberali nisu ni napredni, ni liberali jer čovjek koji je napredan u svojoj otvorenosti nikome ne bi zamjerio da s vjeroučiteljem pije kavu, pogotovo s vjeroučiteljem koji intenzivno radi na ekumenizmu i toleranciji. Bumerang koji su takvi ljudi bacili samo im se vratio u glavu jer su ljudi zgroženi takvim odnosom vrha dijela SDP-a. Možda je to tako trebalo biti da dođu druga vremena da se građani Hrvatske mogu družiti i piti kavu s kim žele.
Sporni ste kritičarima jer ste pobornik Hoda za život, prijatelj Željke Markić. Vjeronauk nije sporan zbog Vatikanskih ugovora i međunarodnih konvencija, no je li misama mjesto u školi?
Vodim nacionalnu organizaciju katoličkih skauta, u biskupiji Nove medije, godinu dana sam pisao za Novi list. Ako pišu da sam prijatelj Željke Markić mogu napisati da sam prijatelj Tihomira Oreškovića, nekih istaknutih HDZ-ovaca i SDP-ovaca. Ja samo radim svoj posao, jer se bavim projektima od društvene vrijednosti i morate surađivati s ljudima koji su u vašem okruženju. Imam prijatelje u svim porama hrvatskog društva. S Markić se nisam čuo godinu dana. Ako ste praktični katolik i ako odlučite hodati u Hodu za život i time pokazati koliko držite do važnosti nerođenog života vi ste automatski neprijatelj svima koji ne misle tako. To je meni strašno jer namjerno se radikalizira scena i valjda neki žive za trenutak da se potučemo na ulici. Jasno mi je da svi ne možemo isto misliti i da moramo imati različite stavove, ali bi trebali moći normalno razgovarati jedni s drugima i biti ljudi jedni prema drugima.
Niste odgovorili na pitanje o misama u školi...
Meni je ravnateljica doživjela moždani udar i umirala je i u Rijeci joj nisu mogli pomoći. Izrazito je poštujem i žena je bila vožena kolima Hitne pomoći u Zagreb, život joj je visio o koncu i što da radi vjeroučitelj nego da moli? Ja sam organizirao misu u 19 sati, a nama nastava završi u 14 sati, nije bilo tada škole i došli su klinci koji su htjeli i pazilo se da imaju suglasnost roditelja, ali ljude je to očito zasmetalo jer je došlo 300 gimnazijalaca. Prije toga, prije sedam godina imao sam jednu misu u školi i to tada nije bio problem.
To nije po bon-tonu zatucanih komunjara.