Dvadeset policajaca, petnaest pripadnika ZNG-a te četiri člana civilne zaštite ubijeni su u napadu na Policijsku postaju u Dalju kod Osijeka u svitanje krvavog 1. kolovoza 1991. Selo je neprijatelj napadao iz tenkova, topova, s brodova. Da nitko za taj zločin još nije odgovarao, prisjete se preživjeli i obitelji žrtava na svaku obljetnicu, pa tako i danas.
- Podnijeli smo kaznenu prijavu protiv 150 osoba, imenom i prezimenom, još 1993. godine. Nitko još nije procesuiran. Djeca onih koji su sudjelovali u napadu rade danas u policiji, vojsci – ogorčen je Ivan Kovčalija, ratni zapovjednik daljske policije.
Dalj je prvi koji je, naveo je on, 40 dana držao neprijatelje “s one strane Dunava”. Susjedno je Bijelo Brdo blokirano još 15. lipnja, no u Dalju su radile pekarnice, trgovine, civilni je život tekao.
- Za to vrijeme, Osijek je mogao, trebao i jest se pripremio za obranu od krvavog neprijatelja. Isto se tako i Vukovar tri-četiri mjeseca branio dok se Hrvatska naoružavala. Svi koji su stradali u Dalju bili su dragovoljci, mogli su otići, ali nisu izbjegli sukob, nego su dali svoje živote u obrani. Treba reći istinu i staviti točku – poručio je Kovčalija, kojemu je osmero članova obitelji poginulo u ratu.
Na selo je iz Srbije preko erdutskog mosta krenula 51. motorizirana brigada JNA, a pridružili su im se i “teritorijalci”. Zapovjednik Enes Taso još je u srpnju, kako se navodi, naredio: „Zarobljavanja ne smije biti!“ Ono što je uslijedilo poznato je kao jedan od najtragičnijih dana u Domovinskom ratu. Meta nisu bili samo punktovi, „padalo“ je redom. Šestoricu gardista prisili su da se skinu goli i sjednu na klupu u hodniku škole te ih potom smaknuli iz mitraljeza.
>> Ratnim zločincima optuženim za silovanje smanjene zatvorske kazne
Sramota hrvatskih institucija je da zločinci i dalje šetaju Daljom, Vukovarom, a jad i bijeda tih institucija je da je njima i njihovoj djeci omogućen posao u policiji ili drugim institucijama. Sramotno i bijedno na kvadrat!