Što tražiš od nas, naša Raspeta i Uskrsla Ljubavi? Svakako ne u prvom redu obredne čine ili postupke koji ne zadiru u naš život. Ti tražiš naše Srce! Što vrijede naši postovi, naša milostinja i naše molitve bez predanja sebe samih? Zar mi nešto vrijedi činima očitovati svoje kajanje i svoju ljubav bez Srca i Ljubavi? Ne, nisu dovoljni vanjski čini pokore. Ne, nije dovoljno posipanje glave pepelom i naučeno ponavljati iz godine u godinu: "Spomeni se, čovječe, da si prah i u prah ćeš se pretvoriti" ili "Obrati se i vjeruj Evanđelju." Što mi vrijede svi religiozni i društveni "performansi" bez iskrenog vapaja za Jedinom Ljubavi, Jedinim Životom i Smislom, Jedinom Nadom, Radosti i Ispunjenjem?
Nisu li riječi naše Raspete Ljubavi: "Ljubav mi je mila a ne žrtve!" Nije li rekao: "Kad dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom!"; "Kad moliš, ne budi kao licemjer!"; "Kad postiš, ne pokazuj se ljudima da svi vide!"
Uvijek se u vrijeme korizme, koja započinje Pepelnicom, naslušamo riječi "pokora". Ali, kome danas ta riječ istinski nešto znači. I ne samo to, događa se suprotno. Riječ "pokora" dobila je negativno značenje i izgubila svoj prvotni smisao Obraćenja Srca.
Iscrpljeni od fraza
Danas, kad su ljudi iscrpljeni od svih mogućih frazeologija koje dolaze iz svih struktura ovoga društva, danas kad osjećamo na svojoj koži posljedice takve metodologije institucija (izdaje, laži, manipulacije, lopovluka, korupcije, licemjerstva, farizejštine...), ne prolazi više nikakva pokornička praksa koja se svodi na izvanjski formalizam. Toga nam je svima dosta!
Potpuno se izgubio smisao pokore, jer se tako često prikazivalo pokoru poradi pokore, a ne poradi Ljubavi za Čovjeka i Boga. Kako nam je svima silno potreban novi oblik obraćenja koje se mora zbiti u ljudskim Srcima. Onaj oblik obraćenja koji otvara naše zatomljene dubine Duše i stvara prohodnost između Boga i Ljudi. Obraćenje koje nas Oslobađa i od nas samih, od svih strahova koji vladaju među nama, od svih okova formalizma, površnosti i demonstracija frustracija.
Novo Srce nam treba svima, Srce za druge, Srce koje konačno učini da se ljudi prepoznaju, a ne samo upoznaju. Daj nam, Ljubavi, Čisto Srce, Srce Iskreno prema sebi i drugima, Srce Otvoreno i spremno da Voli te tako dotaknemo Srce Raspete Ljubavi i Stvoriteljevo Milosrđe.
Bez takvog Srca običan se Čovjek s pravom pita: gdje se to danas izgubilo Svjedočanstvo Vjere? Gdje su nestali svjedoci? Ispod kojih ste stolova, "švedskih" ili "okruglih", postavili Svjetlo da ga više nitko ne vidi? Sjedeći za tim stolovima, kakvi god bili, što vidite ako Svjetla nema? Vi, koji kao nešto odlučujete, kako se sporazumijevate? Koja logika dogovora vrijedi tamo gdje se dobro ne vidi? Al', na sve to vi kažete da ste se dogovorili, stvorili konsenzus, uime solidarnosti, uime dobra za ovaj narod, pojedinca ili svoga vlastitoga?
Kažete da služite ovome narodu, okupljajući se oko tih stolova, osvijetljeni nekim drugim svjetlom koje vam više paše očima te se sjene lakše skriju, zaboravljate da Prava Svjetlost nije podlegla napasti jedino hrane, časti i vlasti, dok taj isti narod, kojem kao služite, to ne zaboravlja.
Zatočenici funkcija
Vi ste, zapravo, slijepci i zatočenici svojih funkcija i prošlosti. Sputani i spriječeni jedni od drugih uime tobožnje "solidarnosti" postali ste sjene koje se zadovoljavaju mrvicama lažnoga mira. Navikli na strah svoje nedosljednosti, farizejštine i licemjerja, nemate više Riječ za obična Čovjeka. Nama običnim ljudima je vas žao, u vama nema Slobode i Života. Dok se propinjete po granama suhoga drveta, ulizujući se i podilazeći jedni drugima, i ne slutite da primajući svoju nagradu gubite budućnost.
Daleko su od vas stavovi svetoga Pavla koji se tako hrabro odriče lažne sigurnosti zakona, daleko je od vas jednostavnost u služenju i autoritet Srca Dobroga Oca, daleko je od vaših srca Svjetlo Raspete Ljubavi spremno da se razda za svakog Čovjeka, ali na žalost i ta spoznaja je daleko od vas.
Vi ste samo činovničke sjene iza debelih zidova i kapija, dok je Pravo Svjetlo s ove strane Ljudskih Sudbina!
A bili su ti dobri dok su \"narod\" slali i placali im tvoje tecajeve... A da je Crkva PRVA podlegla napasti casti i vlasti...JE. Kako si ono ukrasavate Kaptolsku biskupiju? O P A L O M? Opalilo vas dao Bog po glavi.