Mladen Jurković iz brodskoga prigradskog naselja Podvinja već 23 godine bavi se ručnom izradom tambura. Kako sam kaže, odmalena je volio “čačkati” po trzalačkim instrumentima, a voditelj tamburaškog orkestra u kojemu je tada svirao Mihael Ferić nagovorio ga je da mu to postane i životni poziv.
Priznat diljem svijeta
Otkako je prije pet godina otvorio glazbalarski obrt, na bisernice, brač, bugariju ili berde napravljene u njegovoj radionici još nikada se nitko nije požalio. Kriza i recesija ostavile su traga na financijskoj bilanci njegova obrta, pa je morao otpustiti jedinog zaposlenog radnika. Međutim, narudžbe za Mladenove tambure, u nešto manjem broju, i danas stižu iz svih krajeva Europe, čak i Amerike i Kanade.
– Od ovog se posla ne može živjeti otmjeno niti prebogato, ali jednim normalnim životom da. Nisam iznenađen narudžbama iz drugih zemalja. Mi glazbenici često komuniciramo na internetskim forumima i, ako se napravi nešto dobro i kvalitetno, glas o tomu brzo se pronese na drugi kraj svijeta – kaže Jurković i dodaje kako kvalitetne tambure nema bez vrhunskog materijala.
Drvo mora biti znalački odabrano, dobro spremljeno i osušeno, a ništa manje važne nisu ni znanja i spoznaje onoga tko gradi instrument. Kada se sve spoji s graditeljevom neizmjernom ljubavlju prema poslu, prvorazredni proizvod ne može izostati.
– U mojoj se radionici ne može kupiti gotova tambura, radim isključivo po narudžbama. Lista čekanja je prilično duga pa kupci čekaju i do šest mjeseci. Ponekad ljudi drugdje kupe instrument lošije kvalitete pa ga donesu kod mene na popravak, no ja im ne želim govoriti da su trebali kupiti kod mene. Roditeljima koji prvi puta kupuju tamburu za dijete ne preporučujem skupi instrument nego onaj koji će tehnički zadovoljiti to početno razdoblje od godinu ili dvije. Postane li dijete u međuvremenu dobar svirač, mora se i uložiti – dodaje Mladen.
Propustio zlatno doba
Zlatno doba prodaje tambura vezano je uz Domovinski rat i devedesete, no Jurković ga je propustio jer tad nije imao materijalnih uvjeta za otvaranje radionice. Ipak, ne strahuje za budućnost svog posla, jer potreba za visokokvalitetnim instrumentima uvijek će, kaže, postojati.
– Svaki kraj ima tamburu karakterističnu za određeno podneblje pa tako zvuk koji se svira u Brodu nije isti kao onaj u Đakovu ili Županji, a o Zagorju i Međimurju da se i ne govori. Važno je da se drugim sredinama ne nameće zvuk koji im ne pripada – zaključuje majstor.
Hrvatska je u \"pretvorbi vlasništva\" izgubila Muzičku nakladu dd, tvrtku koja je desetljećima proizvodila glazbene instrumente, imala vlastitu tiskaru i nakladništvo, te prodavaonice u centru Zagreba.Uz pomoć tadašnje potpredsjednice Fonda za privatizaciju Marije Turudić, vlasništva Muzičke naklade domogao se je izvjesni g.Žnidaršić, koji je likvidirao tvrtku i na mjestu nekadaqšnje proizvodnje (Goljak) sagredio je urbane vile. Inače, tamburice proizvedene na Goljaku pronose i danas zvukove hrvatske glazbe u mnogim domovima Amerike, Kanade i Australije.