"Mogu li na WC?", najčešće je pitanje koje učenici postavljaju svojim nastavnicima u svim osnovnim školama u Hrvatskoj. Isto je i u OŠ Vrpolje, no razlika je u tomu što djeca ovdje nemaju običnu zahodsku školjku, već stare i dotrajale čučavce.
Ključ u rupi
– Meni je jednom prilikom iz džepa ispao ključ od kuće i upao u čučavac. Nisam znao što da radim, ne mogu ga tražiti u toj ružnoj rupi – kazao je Ivan, jedan od pučkoškolaca.
Glavna školska zgrada sagrađena je davne 1938. godine i nikada se nije obnavljala. Drveni podovi i krov odavno su dotrajali, a 120 učenika nastavu pohađa u još tri pomoćne zgrade.
– Prvi i drugi razred smješteni su u privatnoj kući, koju je Grad otkupio za potrebe škole. Mala dvorana je pak u dućanu bivše Šibenke, kabinet nam prokišnjava tako da je u njemu zapravo skladište, a još se grijemo na loživo ulje. Tko se danas još tako grije? Sve u svemu, današnji prostori nisu za upotrebu i pitanje je vremena kada će se sve urušiti – kazala je Marija Konjevoda, ravnateljica škole.
U šibenskoj gradskoj upravi tvrde da su informirani o stanju u toj školi te da čine sve što je u njihovoj moći.
Pedagoški neprihvatljivo
– Sve što je rečeno stoji, Grad svake godine izdvaja mnogo novca za krpanje škole paviljonskoga tipa. Zgrade su derutne i pedagoški neprihvatljive. Ove godine proračunom smo osigurali 100 tisuća kuna za izradu idejnog projekta za novu školu. A graditi bismo je počeli čim završimo školu na Meterizama – kazao je Petar Baranović, dogradonačelnik Šibenika.
