Ništa više ne može popraviti katastrofalne posljedice suše koja je u Hrvatskoj drugu godinu zaredom obrala većinu uroda. Prema prvim procjenama, štete na kukuruzu, soji, suncokretu, vinovoj lozi, maslinama i ostalim voćarskim te povrtlarskim kulturama iznose gotovo 1,5 milijardi kuna. No ni tu nije kraj mukama kojima je u znatnoj mjeri doprinijelo nepostojanje nacionalne strategije poljoprivredne proizvodnje i nikad dovršena strategija navodnjavanja koja nas s mizernih 18.000 hektara (ni 0,5% ukupnih obradivih površina) stavlja na začelje Europe, daleko iza Albanije! Nakon elementarne nepogode koju je proglasilo više od polovice županija – a nadovezala se na velike travanjske štete od leda – poljoprivrednici će, tvrde stručnjaci, smanjene prinose imati i idućih godina, možda i desetljeća ne pokrenu li se investicije radi pokretanja procesa navodnjavanja.
Oči ministra uprte u EU
Upitna je i jesenska sjetva. No, prema izjavama ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, RH nema novca i usmjerena je prema novcu EU fondova, riječ je o čak 3,5 milijardi eura od 2013., na koje će se usmjeriti znatan dio projekata za navodnjavanje.
– Takve izjave ministra jednostavno su apsurdne. Trenutačna situacija u poljoprivredi već sada je jednaka ratnim godinama i u ovoj bismo situaciji već trebali imati čak 50-60% navodnjavanih obradivih površina. No kako to postići kad svih ovih godina nemamo ni poljoprivrednu strategiju – kaže čelnik Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić. I dok pri Jakovininu ministarstvu procjenjuju kako vrlo visoku i visoku pogodnost za navodnjavanje u nas ima čak 484.026 ha poljoprivrednih površina, od usvajanja Nacionalnog projekta navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem (NAPNAV) 2005. do kraja 2010. realizirano je 18.000 umjesto 35.000 ha i potrošeno 587 mil. kuna, pa nitko ne vjeruje u nove brojke o 65.000 ha do 2020.
Nemoguća misija
Kako bi i vjerovali, kada bivši i sadašnji ministri te čelnici voda, šuma i drugih ustanova i dalje obilaze i čude se zemljama poput Izraela koji uz pomoć navodnjavanja kap po kap ostvaruje prinose iznad europskoga prosjeka te pozamašan suficit u izvozu, dok naši poljoprivrednici, koji se kod domaćih banaka ne mogu ni osigurati od suše, gledaju u nebo unatoč nepresušnoj Savi, Dravi i Dunavu. Rijetki primjeri poput PIK-a Vinkovci, koji na tisuću hektara uz pomoć navodnjavanja ima izvanredne prinose u proizvodnji povrća, dokaz su kako smo uz malo više pameti prošlih desetljeća danas mogli imati raj na zemlji umjesto “debelog” vanjskotrgovinskog deficita. No zbog pogrešno postavljene i nedorečene zakonske regulative i preskupe administrativne procedure, u nas je čak i navodnjavanje, kad je o privatnim projektima riječ, gotovo nemoguća misija.
ma da tako je, rolomat/tifon, nedaj bože da su preporučili obične cijevi...vudri po roli od 10 soma eura...