Zoran Janković ponovno je gradonačelnik Ljubljane – osvojivši nevjerojatnih 65 posto glasova. No u jednostatnom razgovoru, koji sam vodio s njim na novom nogometnom stadionu u Stožicama, nije pokazivao znakove euforije koju političari teško susprežu nakon uvjerljiva trijumfa. Više mi je djelovao kao novopečeni skromni biskup koji nakon imenovanja pokazuje još veću poniznost. Janković je djetinjstvo proveo u selu Saraonici kod Smederava, a onda se sa 12 godina s ocem Srbinom i majkom Slovenkom preselio u Ljubljanu. Ugodan je sugovornik. Odlično je spojio "srpsku" neposrednost i "slovensku" decentnost, što su prepoznali i Ljubljančani.
Jeste li očekivali ovako uvjerljivu pobjedu?
– Jesam.
Zašto vas Ljubljančani tako vole?
– (zadovoljan smiješak) Mislim da je osnovni razlog u dosadašnjem radu. Prije četiri godina išli smo na izbore po principu biznis plana, s jasnim ciljevima kad, što i kako. Ljudi su nas pratili i podržavali. Moje je uvjerenje, još iz vremena dok sam bio direktor Mercatora, da ljude ne možeš praviti budalama jer znaju što je dobro, a što nije. Nismo sve završili što smo rekli, ali da se radi puno, to ne može nitko poreći. Mislim da je ljubljanska gradska uprava najbolja u državi, a i šire.
Dobili ste 65 posto glasova, što je nevjerojatan rezultat. Kako uspijevate u tome ostati "normalni" i da ne postanete bahati?
– Kod mene nema bahatosti. Mislim da se na duži rok ne možeš pretvarati. Ili jesi, ili nisi. Ne možeš u mjesec dana kampanje zaigrati neku novu igru. Ljudima je bitno što sam radio protekle četiri godine, što sam radio u Mercatoru, rukometu...
Je li teže biti uspješan gospodarstvenik ili uspješan političar?
– Nema razlike.
Smatra se da je u gospodarstvu sve dopušteno što nije protuzakonito, dok se u politici mora voditi računa i o moralu.
– Onaj tko želi biti dobar u gospodarstvu mora imati visoka moralna načela. Onaj tko nema osjećaj, ne može biti dobar ni u čemu. Možeš završiti školu za menadžera, ali ako nemaš u sebi osjećajni element, onda nemaš šanse. Mislim da se čovjek ne može mijenjati.
Ali političar se može prilagođavati.
– Niste me razumjeli, ja ne govorim o političaru nego o vođi. Nešto dobijemo rođenjem. To je definitivno.
Kada ste s 12 godina došli u Ljubljanu, jeste li imali problema. Jesu li vas zvali "južnjakom"?
– Tad smo bili svi Bosanci. Danas mladi kažu "čefur".
Dakle morali ste proći kroz bolnu inicijaciju?
– Nema to uopće veze s Ljubljanom. Jednostavno si došao u novu i nepoznatu sredinu. Nisam znao jezik. Djeca nemaju diplomatskih manira i vrlo su direktna. Ta škola je možda srž moga života. Vjerujem da treba poštivati razliku i živjeti skupa. Ne asimilirati.
Je li Ljubljana za vašega mandata postala snošljivija prema manjinskim grupama?
– Mislim da smo dali jedan mali poticaj tome da Ljubljana postane grad tolerancije. Posije 40 godina mi smo ovdje velikom većinom prihvatili gradnju džamije, a parada ponosa prođe gotovo bez incidenta. Iako sam ateist, imam odlične odnose sa svim crkvama u Ljubljani.
Proteklih 20 godina slovensko gospodarstvo je bilo dosta zatvoreno?
– Mislim da imate pogrešan dojam. To su nam govorile i delegacije sa Zapada, ali to nije točno.
Je li tajna vašeg uspjeha i u tome što ne podcjenjujete druge, što nije uvijek bilo slučaj sa slovenskom politikom?
Recite mi ime barem jednog političara da znam o kome govorite. Kad je bio referendum o granici s Hrvatskom, ja sam ga podupro. I to javno. Da nije bilo glasova Ljubljane, sporazum ne bi prošao. Kad su me pitali radim li to zbog slovenske Vlade, rekao sam da griješe jer sam to učinio zbog susjeda. Ne možete sa susjedom živjeti stalno u svađi.
A kakav odnos imate s Janezom Janšom?
– S Janšom nemam odnosa. Nećemo ga nikada ni imati. Mislim da je Janša napravio najveću štetu slovenskom gospodarstvu. One je u četiri godine uništio direktorsku branšu. Pod svaku cijenu je mijenjao stare direktore kako bi postavio svoje. A mi nemamo dovoljno dobrih direktora da ih mijenjamo svake četiri godine. Direktor se stvara godinama i godinama.
Vaš sukob s Janšom nije smo politički nego i osobni.
– Kada je bio predsjednik Vlade bio sam kod Janše s drugim gradonačelnicima. Tada sam mu rekao kako nije važno volimo li se nas dvojica ili ne. Važno je da država i glavni grad surađuju. Ne razumijem Janšinu paranoju. Ja sam za povjerenje, a ne za paranoju.
Na lokalnim izborima dobar uspjeh polučili su bogati kandidati. Je li to novi trend?
– Kada čovjek sam sa sobom raščisti što mu treba u životu, onda ga nitko ne može kupiti. Nemam jahte, ne idem na golf, jedino svako godine tjedan dana odem u Dubrovnik.
Kako se onda rekreirate?
– Trčim kroz šumu.
Vašu pobjedu zasjenio je sukob vašeg sina Jure s novinarom dnevnika Finance. Novinar Financa tvrdi da mu je vaš sin prijetio smrću.
– Oni uopće nisu u sukobu. Javno sam se ispričao i rekao da sam protiv svake netrpeljivosti. Nakon toga, jedan očevidac mi je poslao mail u kojem tvrdi da novinar laže. Kad sam tu večer vidio sina i tog novinara Financa, znao sam de neće biti dobro. Sina sam pozvao da uđe u prostoriju, a novinaru rekao da nije pozvan na našu zabavu. To je priča koja će se opet vući četiri godine. Znam da su Finance u zadnjih godinu dana radile konstrukcije o meni, a to ću i na sudu dokazati.
Vjerojatno vaš sin nije ozbiljno mislio, ali nije ugodno kad sin moćnog gradonačelnika izgovori nešto tako. Jeste li sinu očitali lekciju?
– On je došao k meni drugi dan. Tu večer sam rekao novinaru da ga pusti na miru jer je malo popio. Potom sam tog novinara našao ispred jednog drugog lokala, u kojemu je bila jedna druga stranka, s nosom na prozoru. Imate li djecu?
Imam.
– Vi ste javna osoba. Mediji imaju pravo nešto tražiti od vas, ali vaša djeca imaju pravo na intimu. Kažu – lako je Jankovićevim sinovima. Nisam siguran da je lako.
Finance je pisao kako ste pogodovali sinovima pri kupnji nekog zemljišta.
– Zato ćemo to raščistiti na sudu.
Kad smo već kod korupcije, moram vas nešto pitati i o Hrvatskoj. Dobro poznajete Hrvatsku?
– Da, relativno.
Je li vas iznenadila količina korupcijskih afera?
– Ne. Došlo je valjda vrijeme da se plaćaju računi. Ja sam s Hrvatskom puno radio, ali nas nitko nije tražio da nešto damo.
Ako je indeks korupcije u Hrvatske deset, kako biste ocijenili stupanj korupcije u Sloveniji?
- Dva, tri. Ne znam da u Sloveniji uopće ima korupcije. Stvarno. Imam 57 godina, bio sam u tvrtkii koja je bila najveći kupac u cijeloj regiji, a u osam godina sam samo smijenio jednog direktora kad su mi rekli da prima mito.
Kakav je vaš odnos s predsjednikom Vlade Borisom Pahorom. Pripadate istoj lijevoj političkoj opciji.
– Da, ali ja sam veći pobornik saveza boraca i partizana nego on.
Pahor je sramežljiv oko te podrške?
– Ili je možda širi. On je definitivno političar, a ja nisam.
To vas pitam jer se sve češće spominje da želite biti premijer.
– Gdje ste to čuli?
Pročitao sam u nekim slovenskim medijima.
– To su priče bez veze (smijeh).
Kako ocjenjujete odnose između premijera Pahora i J. Kosor?
– Fenomen. To je ono kad se ljudi nađu.
Znači bitan je i taj osobni "dodir"?
– Bez toga ne može. Jednostavno se razumiju. Što god drugi pričali, oni su napravili ono što u posljednjih 15 godina nitko nije napravio.
Je li vam Pahor ikad ispričao neku anegdotu sa susreta s Jadrankom Kosor?
– Bilo bi neprikladno da ga pitam i da mi on priča o tome. Oni su našli taj svoj kontakt. Takvog odnosa nema u Europi.
S kojim ste Hrvatima u kontaktu?
Strašno poštujem Antu Vlahovića i cijelu obitelj Todorić. Tedeschi je kolega vrijedan poštovanja. Cijenio sam Darka Marinca. Ne znam što se s njim dogodilo.
Kakav ste dojam stekli o Bandiću?
On je radnik. Puno je učinio za Zagreb.
Bandić je govorio da "jako puno dela", a sada vidim da i vi imate slične plakate.
Da. Moj plakat je bez slike.
Jeste li tako uspješni jer ste pokupili najbolje od slovenskog i srpskog menataliteta?
Nema toga da ćete biti takvi ako imate 30 posto jedne krvi, 30 posto druge i 40 posto treće. To je bez veze. Ima jedna druga teorija. Čovjek mora imate nešto rođeno u sebi za vođu. Moji tata i mama su bili obični radnici i morao sam se izboriti za svaku stepenicu. Naučiš se od rane mladosti raditi i boriti.
Vaše prezime nekada pišu sa č a nekada s ć.
Ostavio sam meko ć zbog tate. Ja sam meko ć, a ne zamjeram onima koji ga pišu s č,
Družite li se još s bivšim predsjednikom Slovenije Milanom Kučanom?
Apsolutno.
Je li on vaš politički otac?
Predsjednika Milana Kučana jako poštujem, ali mi smo karakterom potpuno drukčiji ljudi. Milan Kučan je jedna velika širina, ima puno političkog znanja, čovjek koji, kao i ja, voli ljude.
O odnosima Između Hrvatske i Slovenije
"One priče nemoj kupovati slovensku robu i nemoj ići na hrvatsko more. Nemojte to. Zato je sporazum koji su napravili Jadranka Kosor i Borut Pahor nešto fantastično
O Ulasku u politiku i odnosu s građanima
"Do prije pet godina nisam razmišljao o politici. Moraš čovjeka poštivati bez obzira je li on čisti tepihe ili je predsjednik države. Moram reći da imam strašno dobar odnos s građanima
O berluskonizaciji Slovenije
"Pitam vas po čemu sam ja Berlusconi? Nemam novine, nisam siguran da me mediji uopće vole. Mi imamo analitičare koji ne mogu preboljeti što je na izborima ponovno izgubila desna opcija
ne cudi ni mene..vi bar nemate chetnika za predsjednika!