Predsjednik Josipović uskoro će Saboru predložiti kandidata za predsjednika Vrhovnog suda (VS), a to uz neke uvjete (pravosudni ispit i staž od 15 ili 20 godina) može biti i osoba koja nikad nije sudila – pravosudni dužnosnik, odvjetnik, javni bilježnik ili profesor pa i ugledni pravnik! Predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu Ivanu Turudiću nije samo to neprihvatljivo.
Kako Josipović bira?
– Ozbiljnije se bira pučkog pravobranitelja nego predsjednika VS-a, čiji je izbor podnormiran. Zato je već bilo prijedloga da se donese Zakon o Vrhovnom sudu. Čitav niz spornih situacija nije riješen, od ograničenja mandata koji je ograničen za sve predsjednike sudova, ali ne i za predsjednika VS-a. Iako i demokratska praksa to može riješiti. Zatim, nije propisano kako predsjednik države izabire kandidata, zove li ga na konzultacije ili mu se zainteresirani javljaju. Što ako opća sjednica Vrhovnog suda ne podrži prijedlog predsjednika države? Kakva bi se poruka time poslala Saboru!? – pita se sudac Turudić. I predsjednik Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa ističe da mišljenje Opće sjednice VS-a o kandidatu nije obvezujuće.
– Za razliku od Slovenije, koja ima gotovo identičnu proceduru, ali gdje negativno mišljenje sprečava imenovanje – kaže Sessa i dodaje kako predsjednik RH jedino mora voditi računa o tome da osoba koju predlaže ispunjava opće i posebne uvjete za izbor suca. Sudac Sessa nalazi ustavnopravni problem u tomu što osobu koja nije sudac VS-a, a Sabor je izabere za predsjednika, Državno sudbeno vijeće dužno je izabrati za vrhovnog suca.
– Nedopustivo je da se tako sudac imenuje odlukom vrha izvršne i zakonodavne vlasti. Za 20 godina čitavo jedno vijeće VS-a moglo bi biti sastavljeno od osoba s političkom, a ne stručnom potvrdom – tumači Sessa.
Zar 40 sudaca ne valja!?
Zar se među 40 vrhovnih sudaca ne može pronaći kandidat (do izbora Branka Hrvatina, predsjednici su dolazili izvan sudačkih redova)?, pitamo prof. dr. Sanju Barić, predstojnicu Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Rijeci.
– Čini mi se nepotrebnim širenje baze osoba koje mogu ući u uži izbor za predsjednika VS-a. Smatram neprihvatljivim da to bude osoba koja baš nikada nije sudila. Premda je kroz praksu moguće izmijeniti loša rješenja, tako da se u zakonskim okvirima inzistira na višim kriterijima. Loše je i što se u praksi relativiziraju odredbe o iskustvu na pravnim poslovima, kao pri izboru pučkog pravobranitelja ili sudaca Ustavnog suda gdje se zahtjev od 15 godina tumači doslovno pa se biraju osobe koje imaju samo 15 godina iskustva ili koji mjesec više. Čak i ako su propisi takvi kakvi jesu, praksa to treba korigirati, osobito pri izboru predsjednika VS-a, koji je po funkciji i predsjednik Državnog izbornog povjerenstva. Poznavajući predsjednika države dr. Ivu Josipovića, pretpostavljam da će pokazati zrelost te da će pri predlaganju inzistirati na višim kriterijima od minimalnih – drži dr. Barić.
O nametanju neugodne formalnosti DSV-u, kaže:
– Ta je formalnost logična posljedica prvotne logičke pogreške. Riječ je, i po Ustavu, o političkom imenovanju, ali nikako nije trebalo širiti mogući krug osoba na osobe koje nisu suci. Što se DSV-a tiče, ako je rješenje takvo kakvo jest, onda je u Ustavu trebalo predvidjeti i sudjelovanje DSV-a u postupku imenovanja predsjednika VS-a – ističe dr. Barić. O ograničenju reizbora kaže: – Ovlasti predsjednika VS-a nisu političke, autoritarne, već je to uglavnom profesionalna uloga pa to nije nužno propisivati, ali bilo bi preporučljivo zbog logike sustava i kulture ponašanja.
O prijedlogu HDSSB-a za ograničavanje reizbora državnog odvjetnika RH, kaže: – Tu ima puno više logike za ograničenje nego za predsjednika VS-a.
>>Mrčela: Zbog manjih plaća sudaca veća je opasnost od korupcije
