Ni u jednom razdoblju godine kao uoči i tijekom turističke sezone, kada svjedočimo nepreglednim kolonama stranih i domaćih turista na našim autocestama, u zračnim lukama i na trajektima, nismo tako svjesni prirodnih ljepota ove zemlje, ali i da je, nažalost, većini hrvatskih građana uživanje u njima ograničeno.
Iako su hrvatska obala i otoci, ti biseri Jadrana, nacionalno dobro svih hrvatskih građana, u stvarnosti su mnogi dovedeni u situaciju da mogu biti samo promatrači uživanja turista u nacionalnim ljepoticama ove mlade države. Zahvaljujući političkim i upravljačkim elitama ili za krajnje dobronamjernike lošoj sreći, četiri godine od ulaska u Europsku uniju većina građana ne samo da nije osjetila blagodati boljeg života, nego smo postali druga najnerazvijenija država u Uniji, odmah nakon Bugarske, i istodobno otkriće za stotine i stotine tisuća turista iz EU koji u Hrvatskoj ljeti pronalaze raj na zemlji. No, ta se vrata raja iz godine u godinu prosječnim građanima polako zatvaraju. Dok ih jednog dana ne dočeka ograda s natpisom “Zauzeto, zabranjen pristup hrvatskoj sirotinji”. A ta bi sirotinja, ako se stvari ne promijene nabolje, mogla postati velika većina nas. Ako već naši građani koji nisu baštinici nasljedstva predaka na obali mogu samo maštati da će jednom biti u jednakoj poziciji kao stranci da kupe nekretninu na Jadranu, ako već s plaćama taman toliko visokima da mogu držati glavu iznad vode mogu samo sanjati o godišnjem odmoru u hotelima na obali, onda su plaže posljednja linija obrane na koje im nitko ne smije zabranjivati pristup.
Kao što je za Večernji list rekao izv. prof. dr. sc. Frane Staničić s Katedre za upravno pravo zagrebačkoga Pravnog fakulteta, inače rođen i odrastao u Dalmaciji, javne plaže i plaže pod koncesijom ubrajaju se u pomorsko dobro, koje kao javno dobro imaju pravo koristiti svi hrvatski građani i na koje im nitko ne može zabraniti ulaz. Barem dok je na snazi postojeći Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. Žalosno je i da inspekcije zadužene za provedbu zakona i zaštitu interesa svih građana žmire na to da su mnogi hoteli i vlasnici vila na moru uzurpirali pomorsko dobro dopuštajući time da se Hrvatsku pretvara u koloniju domaćih i stranih bogataša. Sva relevantna znanstvena istraživanja, uključujući i posljednji Pilarov barometar hrvatskog društva, pokazuju što građani misle i koliko drže do nacionalnih dobara jer je, primjerice, 85,5% građana protiv privatizacije otoka, jednak postotak njih protiv privatizacije šuma, a 88,7% građana protiv privatizacije izvora voda.
Zato se mora poručiti domaćim i stranim uzurpatorima pomorskog dobra – ne dirajte i ne ograđujte hrvatske plaže! Ali i političarima da ne pretvaraju hrvatske građane, koji baštine pravo korištenja i raspolaganja nacionalnim dobrima, u sirotinju koja će biti samo promatrač kako u njima uživa manjina domaćih građana i stranci.
u Crikvenici se ulaz na gradsku plažu naplaćuje više od 20 godina, ne vidim da se itko bunio