Najprije se začuo snažan udarac, a tek iza njega kočenje i škripa automobilskih guma. David Kotarski (33) koji je u četvrtak u 21.05 sati jurio debelo iznad ograničenja Karlovačkom cestom u novozagrebačkom Blatu uopće nije vidio sedmogodišnju Gretu Matošević koja je prelazila cestu na obilježenom pješačkom prijelazu prije nego se u nju zabio svojim crnim BMW-om krapinskih registarskih oznaka. Djevojčica je tek stigla ispustiti kratak vrisak prije nego se njezin život zauvijek ugasio.
Susjed pohitao po liječnicu
– Uzeo mi je dijete, uzeo mi je život cijeli. Neće proći tako lako. Ja sam stajao na zebri, jedan je dojurio od gore. Stao sam tu i rekao: ‘Čekajte, cure, vidite kako ovaj juri’ i stali smo. I zavoj je, nepregledno je, a po zvuku ne čujem nikoga. Kažem: ‘Možemo’ i moja Greta je krenula. I ovaj je dojurio, koja je to brzina bila, vidite da nema tragova kočenja, nema ničega – kazao je novinarima dan nakon tragedije otac preminule djevojčice Vladimir Matošević.
Napomenuo je i da mu trenutačno nije ni do čega, ali da se odlučio kratko obratiti medijima kako bi sve nadležne upozorio da je prometnica na kojoj je njegova kćerkica izgubila život izuzetno opasna te da je potrebno na nju što prije postaviti ležeće policajce kako bi se smanjila mogućnost da se ovakva tragedija ponovi. Prema službenom policijskom izvješću, David Kotarski imao je 0,34 promila alkohola u krvi u trenutku kad je naletio na djevojčicu, a Karlovačkom cestom vozio je u smjeru juga.
– Curice su išle s tatom iz njihove kuće koja se nalazi ni dvadeset metara od mjesta na kojem se dogodila nesreća baciti smeće u kontejnere na glavnoj ulici. Gretin tata prvi joj je priskočio u pomoć, a u minutu ili dvije oko njih su se skupili već gotovo svi susjedi iz okolnih kuća, a dotrčala je iz kuće i Gretina majka. Iako je, na žalost, bilo vidljivo da curica uopće ne diše, jedan od susjeda pohitao je po liječnicu koja stanuje u blizini kako bi djetetu pokušala pomoći dok ne dođe hitna, svi smo, blago rečeno, bili u šoku – prepričava jedan od stanovnika Blata.
Dok se sve to odigravalo, David Kotarski je, kako su to kasnije neki opisali, stajao pokraj svog automobila “nepomično poput betonskog stupa i piljio u tijelo djevojčice”. Dok su drugi pokušavali koliko-toliko smiriti Gretine roditelje, on nije prozborio gotovo ni riječi, izgledalo je kao da jedva čeka da se pojavi policija i privede ga. Nesumnjivo je da je ova nesreća rezultat obijesne vožnje, ali isto tako činjenica je da je taj dio ceste na kojem je malena Greta izgubila život teško pregledan te s jedne strane neosvijetljen, a kad se to spoji s podatkom i da je jako frekventan, jer onuda preko dana zna proći i 700 vozila u satu, gotovo je čudo da se i prije nije dogodila ovakva teška tragedija.
Zadnja nesreća prije ove na istom raskrižju zabilježena je 22. veljače ove godine kada su se sudarila dva automobila. Lokalci za sve krive nedostatak ležećih policajaca koji su uklonjeni prije deset godina kada se cesta posljednji put obnavljala, a zanimljivo je kako deset godina traje i borba da ih se ponovno postavi. Ipak, da se sve može kad se hoće, pokazalo se već danas popodne kada su radnici u samo nekoliko sati u blizini mjesta na kojem je Greta stradala postavili uspornike pa je tako procedura koja je trajala godinama riješena u samo jedan dan. Djelatnici Zagrebačkih cesta u poslijepodnevnim satima stigli su na mjesto nesreće i počeli s podizanjem uspornika u oba prometna traka. Žalosno je što su ih počeli postavljati tek nakon što se tragedija dogodila, govori Marijana Muškovac, majka dvojice sinova koja je slala dopise Gradu Zagrebu u ime roditelja učenika koji svakodnevno prelaze Karlovačku cestu kako bi došli do stanice gdje stoji školski autobus.
– Djeca znaju čekati na pješačkom prijelazu po nekoliko minuta kako bi prešli, a automobili ni da bi usporili. Uopće ne reagiraju na njih, samo voze bez zaustavljanja. I to uvijek velikom brzinom, cesta je postala pista – kaže Marijana Muškovac i dodaje da su se obratili i policiji kako bi došli u kontrolu brzine.
Ne može svuda biti “ležeći”
– Sustavno se tražilo da se ponovno postave, a unazad nekoliko mjeseci ponovno smo intenzivirali upite prema Gradu. Javljali su nam se i stanovnici koji su zahtijevali uspornike, no bilo je i onih koji ih nisu željeli pod vlastitim prozorom jer svakim udarcem kuće podrhtavaju i fasade pucaju – govori predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Blato Davor Tomaško.
O problemu prebrze Karlovačke raspravljali su i na sjednicama vijeća, apelirali su i na građane da šalju svoje zahtjeve, čak su prikupili i dvjesto potpisa da bi se postavilo uspornike, no od pročelnika Gradskog ureda za promet Dinka Bilića dobili su odgovor u kojem je tek detaljno opisan proces vezan uz postavljanje uspornika prometa na traženih pet lokacija na trasi Karlovačke dugoj 2,5 kilometara, koliko administrativno potpada pod njihov teritorij. Procedura je, naime, takva da najprije zahtjev za uspornicima mjesni odbor šalje u gradsku četvrt pod koju spada, u ovom slučaju riječ je o GČ-u Novi Zagreb – zapad, a potom ga vijećnici GČ-a prosljeđuju u Ured za mjesnu samoupravu. Oni ga, pak, šalju u Gradski ured za promet i izgradnju grada, a oni nakon izlaska na teren i stručne procjene stanja prijedlog postave upućuju prema MUP-u, PU zagrebačkoj i Službi za sigurnost cestovnog prometa kako bi se osigurali zakonski uvjeti za donošenje rješenja o postavljanju. Komisija stručnjaka iz Grada bila je nedavno na terenu, dodaje predsjednik GČ-a Novi Zagreb – zapad Jadranko Baturić te su, s ciljem povećanja prometne sigurnosti prije nešto više od mjesec dana postavili znakove za ograničenje brzine na 40 km/h, one kojima se upozorava na klizav kolnik, a i “isfrezali” su asfalt.
– U Zagrebu postoji 10 tisuća pješačkih prijelaza i ne može se kod svakog postaviti “ležeći policajac”. I da je bio postavljen kod spornog prijelaza u Blatu, ne znamo bi li se izbjegla tragedija. Potrebne su drastičnije kazne za vozače – kaže Baturić.
Umjesto da prozivaju zakonodavce i represivni sustav, biseri traže da se po prometnicama stavljaju nekave nakupine asfalta i neravnine. Onda ovi koji bi to drugačije trebali riješti narede da na kombi natrpaju jedan kubik asfalta i lopatama natrpaju na ceste. Posli odu u restoran na večeru i smiju se ovim biserima kako su ih jednostavno utišali, a oni mogu dalje po starom, bez brige i pameti. Sad ja ne mogu i ostalih 95 % vozača normalno voziti nego moram razbijati auto, lomiti karter i drdati kao po nekoj zabiti. Za takve bezidejne bisere treba maknuti asfalt i ostaviti makadam.