Dva najistaknutija balkanska nogometna moćnika u kratkom su vremenu zamijenili uloge. Zdravko Mamić našao se iza rešetaka točno tri mjeseca nakon što je Steauin vlasnik George Becali pušten iz zatvora. To nije jedina poveznica između dvojice vršnjaka (55 godina).
Obojica su rođeni kasnih pedesetih u znaku Raka. Obojica su (ili se barem predstavljaju) kao korpulentni desničari i vjernici. Nije čudno što su Rumunji proglasili Mamića "Becali al croatiilor" (hrvatski Becali). Za još veću sličnost Mamiću nedostaju pravomoćna zatvorska osuda i politička karijera, koju je uostalom najavio uoči privođenja.
"Gigi" Becali uvjetno je pušten iz zatvora odsluživši 22 mjeseca zbog malverzacija sa zemljištem, pokušaja namještanja utakmice i otmice. Ni u zatvoru nije ispuštao Steauu iz vida te je sudjelovao u svim važnim odlukama vezanim za momčad koja je osvojila tri uzastopna prvenstva i nastupala u Ligi prvaka.
Hagi: Becali me ponižavao
Nekad glavni nevaljalac europskog nogometa tvrdi da se u zatvoru temeljito popravio. Zadivio je članove Odbora za prijevremeni otpust primjernim ponašanjem, napisao tri knjige i dobrovoljno radio u Nogometnoj akademiji Gheorgea Hagija. Među zagovornicima njegova puštanja bili su i pravoslavni svećenici iz samostana na grčkom brdu Athosu.
– Promijenio sam se. Sad sam nov čovjek. U zatvoru sam pronašao Boga. Prisjećam se kakav sam bio prije i sram me je. Neću više raditi to što sam radio prije – obećao je. A prije zatvora bio je doista jako, jako loš. Najmanji je problem u tome što je smijenio 24 trenera. Hagi, najveći Steauin igrač u povijesti, zažalio je što je vodio Becalijev klub.
– Petljanjem u moj posao mučio me je i ponižavao iz sekunde u sekundu – priznao je.
Becali je stekao užasan ugled nebrojenim vulgarnim ispadima u medijima, prema kojima se Mamićevi istupi doimaju kao dječja emisija. Rijetko je propuštao priliku izraziti netrpeljivost prema homoseksualcima, ženama, Romima, Mađarima, crncima i političkim protivnicima – “komunistima”.
Izabran je za rumunjskog homofoba godine 2006. jer je ponudio financiranje referenduma protiv homoseksualnosti. Zabranio je da se na Steauinu stadionu puštaju pjesme Queena jer je Freddie Mercury bio gay. Nazvao je Lady Gagu sotonom tijekom njezine turneje po Rumunjskoj.
Izvalio je da žene služe samo za rađanje i da nemaju svrhe kad postanu neplodne. Predsjednika Rapida, Dinua Gheorghea nazvao je “prljavim pederom i debelom svinjom”, poručivši da će “stjerati tog Ciganina natrag u majčinu utrobu”.
Ni sukoba s pravosuđem nije manjkalo. Dokazano mu je da je 1998. na prijevaru zamijenio dvije parcele s ministarstvom obrane: ministarstvo je dobilo malo vrijedan, a Becali skupocjen komad, koji je poslije prodao investitorima uz ogroman profit.
Milijun i pol za bombone
Njegov je suradnik 2008. uhićen u Cluju sa 1,5 milijuna eura u torbi. Upitan čemu je služio taj silan novac, Becali je odgovorio, “za kupnju bombona.” Pravosuđe je zaključilo da su euri bili namijenjeni sucima koji su trebali oštetiti CFR Cluj i pomoći Steaui da osvoji naslov.
Godinu poslije opet je uhićen jer je s četvoricom tjelohranitelja zarobio dvojicu tipova koji su mu ukrali Mercedes Maybach i natjerao ih da potpišu priznanje. Tijekom naguravanja, jedan je od kradljivaca upucan u nogu. Za tri je spomenuta djela dobio zajedničku kaznu od 3,5 godine zatvora.
Unatoč silnim skandalima i prijestupima, sin časnika zloglasne nacističke Željezne garde ostvario je zapaženu političku karijeru. Odradio je puni mandat u Europskom parlamentu i šest mjeseci služio kao zastupnik u Rumunjskom parlamentu.
Kao i Mamić među Boysima, Becali je omražen među ultrasima Steaue. Navijačka organizacija Peluza SUD bojkotira Steauine utakmice i zalaže se za osnivanje novog, paralelnog kluba pod okriljem rumunjske vojske, koja je raskinula sve spone s klubom koji je desetljećima sponzorirala.
“Ovo nije Steaua. Becali ne predstavlja klub koji volimo i želimo da vojska pokrene novi klub, s kojim bismo se mi poistovjetili”, poručio je vođa Peluze, Alexandru Tofan, u intervjuu Goal.comu.
Tapie pao "zbog politike"
Nogometna povijest bilježi brojne posrnule nogometne vladare. Slično Mamiću i Becaliju, i Marseilleov je predsjednik, socijalist Bernard Tapie, tvrdio da mu je optužbe “smjestila politika”. Njegovo se carstvo počelo raspadati 1993., nekoliko dana nakon što je Marseille s Alenom Bokšićem osvojio Ligu prvaka i peto uzastopno francusko prvenstvo.
Igrač Valenciennesa Jean-Jacques Glassmann otkrio je policiji da je Marseille kupio utakmicu protiv njegove momčadi da osigura naslov i mirno dočeka eurofinale protiv Milana. Krim-policija je pročešljala cijelo poslovanje u Tapijevoj eri i otkrila golemi crni fond
kojim je Marseille kupovao najbolje igrače. Tapie je osuđen na dvije godine zbog utaje poreza, davanja mita i drugih djela, ali je pušten nakon šest mjeseci.
Jesús Gil, vlasnik i predsjednik Atlética između 1987. i 2000., u početku je karijere bio građevinski poduzetnik. Njegova je kompanija šlampavo izgradila jedan restoran pa se krov urušio i usmrtio 57 gostiju.
Za to je 1969. osuđen na četiri godine zatvora, no za dvije i pol godine ga je pomilovao diktator Francisco Franco. Opet se obogatio i ušao u nogomet i politiku, no nije se popravio. Kao gradonačelnik Marbelle preusmjeravao je gradski novac u Atlético pa je na prijelazu stoljeća proveo još neko vrijeme u zatvoru prije nego što je umro 2004.
Najslavniji je posrnuli nogometni boss bivši Bayernov predsjednik Uli Höness, koji je u proljeće 2014. osuđen na dvije godine zatvora zbog utaje 27 milijuna poreza na prihod od burzovnih špekulacija. Pravosuđe mu nije oprostilo grijeh unatoč izuzetnim igračkim i menadžerskim zaslugama u Bayernu i reprezentaciji.
Najveći pali nogometni moćnik svih vremena nije Europljanin, nego Južnoamerikanac. Zloglasni Pablo Escobar, vodeći narkobos svog doba, financirao je Atlético Nacional iz Medellina i pomogao mu da 1989. osvoji Copa Libertadores kao prvi kolumbijski klub.
Ostao je umiješan u nogomet dok 1991. nije prihvatio ponudu tužitelja da se preda i dobije samo pet godina luksuznog zatvora, umjesto doživotne robije. Kad su ga vlasti naumile preseliti u običan zatvor, pobjegao je i dugo izmicao potjeri, dok 2. prosinca 1993. nije pronađen i upucan u obračunu s policijom.
Grobar pomilovao zvezdaša
Poklonici nogometa s područja bivše Jugoslavije bili su zapanjeni kad je u veljači 2008. u Beogradu uhapšen legendarni Dragan Džajić. Nekad sjajno lijevo krilo Zvezde i reprezentacije te Zvezdin predsjednik iz vremena osvajanja Kupa prvaka bio je optužen da je prisvajao sredstva od transfera nekoliko igrača, uključujući Nemanje Vidića. Suđenje je počelo 2011., no u studenom 2012. srpski ga je predsjednik Tomislav Nikolić zvani “Toma Grobar” amnestirao od svih optužbi. Dok je Džaja, danas Zvezdin počasni predsjednik, zaštićen od daljnjeg progona, generalni direktor crveno-bijelih Zvezdan Terzić i dalje je na optuženičkoj klupi. Bivši predsjednik NS Srbije 2008. je osumnjičen za prisvajanje dijela prihoda od transfera triju igrača OFK Beograda.
Terzić se dvije i pol godine skrivao u inozemstvu, vjerojatno u Crnoj Gori, dok se krajem 2010. nije vratio da se suoči s pravdom. Višegodišnje, nekoliko puta prekidano suđenje nije ga omelo da dobije visoku funkciju u najpopularnijem srpskom klubu.
>> Zdravko Mamić je godinama dozivao svoju nesreću i ona mu je napokon došla
Neovisno o ovom liku, sport nije moguće voditi bez kršenja § - i da ne bi bilo zabune, tako je bilo u exSFRJ (stariji će se sjetiti pokušaja samoubojstva blagajnika Hajduka kad ga je drvo spasilo da ne otkliže autom u ponor) i tako je i danas, u Hrvatskoj. I uokolo po tzv. regiji... Na jednoj strani se puk i političari vole "puhati" uokolo sa sportskim dosezima i hodočastiti na sportske velike događaje - a na drugoj strani igrači i treneri traže gotovinu, netto, narukvica kako bi rekli estradnjaci, niks porez i ostala davanja. A gotovine nikad dosta i kad porez bi otcapario dio - od transfera ne bi bilo ništa. I nema tako pisanih zakona da bi omogućili protok gotovine koji treba sportskim kadrovima, neki se presele u Monaco, neki izbjegavaju porez itd. Bilo toga i bit će! Sjetimo se transfera onog mladog košarkaša, nade naše košarke, kad je uletio vlasnik zaštitarske agencije - i "nahrdao" jer se a) pokazao gotovinom b) napravio ugovor koji se može tumačiti kao lihvarski ili što god se službeno "ocijeni". A da njega tada nije bilo. otišao bi nepovratno u tuđinu taj košarkaš ili bi propao... Zakon je prvenstveno za krim. djela, ne za sport - koliko to god teško priznati onima koji od njega žive i gaču "zakon, zakon, zakon". I Švedska je pravna država, i to kakva, pa od Borga naovamo sportaši emigriraju u Monako ili druge porezne oaze da izbjegnu poreznike iz domaćeg dvorišta...