Ivan Grubišić svakako se ubraja u poštene ljude, nije okaljan aferama niti vuče repove prošlosti. Ima Grubišić i svoju lošu stranu. Populist je, podilazi biračima, ne nudi nikakav program i nikakva rješenja. Jedina mu je mantra "poštenje".
Neću lagati, neću krasti i pravedno ću rasporediti novac. Sve je što biračima nudi (don) Ivan Grubišić, bivši svećenik i saborski zastupnik koji je poželio postati i župan splitsko-dalmatinski.
Očajni Hrvati
Taj 77-godišnjak u Sabor je ušao na parlamentarnim izborima 2011. godine, štoviše osvojio je dva mandata, a analitičari će reći da kao parlamentarac "pod milim Bogom nije ništa napravio".
Doduše, predložio je da sabornici u zgradi parlamenta dobiju prostoriju za molitvu i meditacije. Saborski izvjestitelji ne doživljavaju ga kao aktivnog zastupnika od puno riječi. Naprotiv, Grubišić novinske konferencije u Saboru saziva s odmakom od mjesec do mjesec i pol dana od događaja na koji reagira. Ima i dnevnu rutinu – mora, kako sam kaže, ubiti oko između 14 i 15 sati. Glasove birača na parlamentarnim izborima pokupio je govoreći ono što ljudi žele čuti pa je još kao svećenik (Crkva ga je naknadno razvlastila svećeničke dužnosti) govorio da vjeronauku nije mjesto u školi, da treba raskinuti ugovor sa Svetom Stolicom, da bi se svećenici morali moći ženiti itd. Unatoč svemu – lijepoj priči, ali slabom rezultatu, Grubišić je prema posljednjoj anketi Ipsos Pulsa treći najpopularniji političar u Hrvatskoj, s podrškom 58 posto građana.
Kako objasniti fenomen nezavisnog kandidata koji biračima zapravo ne nudi ništa i imidž isključivo gradi na priči o poštenju? Jesu li Hrvati toliko razočarani u političke stranke i političare i toliko očajni da im je jedino bitno vjerovati da su izabrali nekoga tko neće krasti, a zanemarivo je da pritom i ništa realno neće napraviti? Sam Grubišić smatra da je on sam sebi u 50-godišnjoj svećeničkoj karijeri napravio najbolju promidžbu bez promidžbe, držeći mise, javne tribine.
Kasno pali
Ne uzrujava se ni na primjedbe da u Saboru "pali sa zakašnjenjem", ne, on kaže da ne reagira na prvu nego kad dobro razmisli i kad se "stvari slegnu". I bude li izabran za župana, šali se, negdje će naći fotelju za popodnevni odmor, a ionako radi, uvjerava, 18 sati dnevno i nije mu problem potegnuti do ponoći.
– Meni ne trebaju koalicije niti podrška drugih stranaka. Najjači sam kad sam sam – rekao nam je Grubišić.
Politički analitičar Žarko Puhovski fenomen Grubišić objašnjava time da on živi od rastućeg prezira prema političarima.
– On kaže: Ja sam u Saboru, a nisam lopov. On dobiva glasove na činjenici da je ljudima dosta političara – objasnio je Puhovski, koji smatra da nezavisni kandidati imaju šanse na lokalnoj razini i lokalnim izborima, ali nacionalno baš ništa ne mogu napraviti.
Analitičar Višeslav Raos kaže da je Grubišić, kao i većina nezavisnih kandidata, populist.
– On podilazi ljudima, ističe da je drugačiji, a iza te priče nema nikakvog sadržaja – rekao je Raos. Grubišića ne smatra opasnim, ali zbog posvemašnje krize Raos se pribojava da bi mogli isplivati nezavisni kandidati s radikalnim rješenjima. On poručuje da će se ljudi vrlo brzo razočarati u Grubišića, ali nezavisne kandidate smatra dobrom konkurencijom strankama.
