Svaki narod ima vlast kakvu je zaslužio, a hrvatski građani imaju SDP i HDZ. Imaju ljevicu, koja je sada najavljene reforme Vlade nazvala sramotnima jer idu na uštrb građana i radnika, a to je ona ista ljevica koja je dok je bila na vlasti 2003. i 2014. izmjenama Zakona o radu omogućila takvu fleksibilizaciju radnih odnosa i bujanje rada na određeno nakon kojih je riječi "dostojanstvo rada i radnika" bolje ne spominjati. Hrvatski građani imaju i desnicu koja je naricala u predizbornoj kampanji nad sudbinom zemlje u kojoj se rađa sve manje djece i iz koje se iseljavaju mladi, obećavala bolji život građanima, a čim je došla na vlast prvo je posegnula u džep – djece. Nije zapravo kriva Domoljubna koalicija nego Svjetska banka koja je preporučila da se godišnje može uštedjeti 195 milijuna kuna – gdje drugdje nego na dječjem doplatku.
A kako političari ni ne znaju što je dječji doplatak jer im prihodi po članu obitelji višestruko puta prelaze maksimalni cenzus od 1600 kuna, naravno, da su se složili da se prvo imovinski cenzus primijeni na dječjem doplatku. Pa, neće valjda prvo krenuti oporezivati nekretnine i osjetiti na vlastitoj koži kako je to plaćati porez na vikendice, apartmane i stanove koje rentaju, a tek onda se obračunavati s manjinom onih koji skrivaju prihode i čijoj djeci doplatak nije nužan, ako se već ne ubrajamo u zemlje u kojima se dječji doplatak smatra univerzalnim pravom sve djece.
U tome da je porez na nekretnine nepravedan za građane, pa ga se zato i stalno prolongira za neka druga vremena, složni su i lijevi i desni. Živjela rentijerska ekonomija u Hrvatskoj i siroti vlasnici milijunskih nekretnina koje treba zaštititi, za razliku od djece koja su se razmazila doplatkom u visini jednog para tenisica. Ni radnici ne shvaćaju da je rad do 67. godine za njihovo dobro jer su ionako potrošeni i osiromašeni i čak i da ih se ranije umirovi ionako nemaju ni novaca, ni energije za putovanja po svijetu kao njihovi vršnjaci zapadnjaci. A mlade, kojima je država širom otvorila vrata da odu u svijet i snađu se, ako već ovdje nisu zadovoljni što rade na određeno ili nikako i što ne mogu doći do krova nad glavom i zasnovati obitelj, nitko više ni ne spominje. Poslužili su kao kulisa na predizbornim skupovima i sada je vrijeme da siđu s pozornice.
SDP je opet, kaže bivši premijer, spreman za vlast. Nema razloga da mu ne vjerujemo jer su se prošli put kad su preuzeli vlast pripremali punih osam godina i svi smo svjedočili kako je to izgledalo, a sada nakon manje od pola godine otkako su sišli s vlasti, naravno, još su spremniji jer im se od vladanja nisu ni ohladile stolice. Zato treba što prije raspisati nove izbore. Zbog nove vrtnje u krug. Da opet slušamo obećanja o boljem životu, o vraćanju dostojanstva radnicima, umirovljenicima, obiteljima i o mladima koji su budućnost ove zemlje. I da opet nakon što prođu izbori imamo na vlasti iste ljude. I isti obrazac vladanja.
Ne propada ova zemlja zbog crvenih i crnih nego zato što su ljevica i desnica u vladanju kao sijamski blizanci. A narod nema izbora dok most pod njegovim koracima propada. Ili je sam kriv što nema izbora? Nije li pokojni akademik Ivan Supek naveo: "Moramo se pomiriti s tim da će političari biti pretežno osrednje inteligencije i poštenja, a natprosječnih pohlepa za vlašću, slavom i novcem. A smijemo li njima, i samo njima, prepustiti sudbinu svojih država i cijelog planeta?"
>> Ni 25.000 kuna neće zaustaviti 'bijelu kugu'
