Zamislite situaciju da se za novog varaždinskog biskupa, čije se imenovanje čeka, nakon objave i uoči njegova ustoličenja dozna da je bio doušnik Udbe... Zacijelo se takvo što neće dogoditi, ali upravo takav slučaj s nesuđenim novim varšavskim nadbiskupom digao je na noge Vatikan i crkvene prelate u Poljskoj, ali uznemireni su i oni u drugim bivšim komunističkim zemljama. Jer lavina je pokrenuta, više se ne može biti siguran tko je bio, a tko nije bio doušnik komunističkih tajnih službi, što nikako ne dolikuje nijednom katoličkom svećeniku, a još manje biskupu preko kojega se prenosi apostolsko naslijeđe.
Možemo se složiti s time da mediji katkad pumpaju i više nego što treba, da oni koji su nekad vrbovali danas u javnost puštaju imena svojih doušnika kako bi naudili Crkvi, da se možda i fabriciraju novi dokumenti za tu svrhu, ali nitko ne može poreći da nije bilo svećenika i biskupa koji na ovaj ili onaj način nisu pokleknuli pod komunističkom čizmom. Činjenica je da nisu svi imali hrabrosti i snage oduprijeti se kao pokojni Karol Wojtyla i njemu slični, koji su čak i život dali u želji da sačuvaju svoje dostojanstvo.
Kako god bilo, i bez obzira na razloge zbog kojih je netko pokleknuo, Crkvi je ponajprije potrebna istina. Zahtijevajući od svih biskupskih konferencija ex-komunističkih zemalja da u svojim redovima provedu screening, očito je da Vatikan nimalo ne priželjkuje da mu se ponovi varšavski slučaj koji je teško narušio ugled poljske Crkve i podijelio je.
A Crkva u Hrvatskoj? U javnosti se već baratalo nekim imenima crkvenih ljudi koji su i na visokim pozicijama, a neki od njih demantirali su svaku svoju povezanost s Udbom. Ali da ima i nejasnih situacija, govori podatak da se već neko vrijeme u crkvenim krugovima spominju čak imena nekih aktualnih hrvatskih biskupa za koje se sumnja da su mogli imati kontakte s Udbom i da Vatikan s time nije bio upoznat pri njihovu imenovanju! Bilo to točno ili ne, Crkvi u Hrvatskoj u interesu je da, javno ili tajno, utvrdi pravu istinu i da spriječi moguće štetne posljedice. Dokumentacija postoji, ljudi su još živi koji su radili za Udbu, a i svatko tko je nečasno petljao s Udbom trebao bi povući potez prije nego što ga povuče netko drugi.
Crkva je najosjetljivija kad je riječ o njezinim posvećenim službenicima, posebice biskupima, pa će se sve odvijati daleko od očiju javnosti, osim ako netko nešto ne dojavi medijima. Crkva ne može nametnuti takvo čišćenje državi i društvu, ali ga može priželjkivati, kao što je to potvrdio i državni tajnik Svete Stolice Tarcisio Bertone. Ali zato svoje redove može provjetriti, ne toliko zbog drugih koliko zbog vlastite vjerodostojnosti i želje da se utvrdi prava istina kako ne bi bila podložna kojekakvim ucjenama, pritiscima, napadima, optužbama... Druga je stvar ima li domaći crkveni vrh odlučnosti za to i je li složan.
