"Tomislav Karamarko je politički mrtvac", "Kako je Tomislav Karamarko postao bivši", "Karamarkov poraz je civilizacijski iskorak" – neki su od obilja naslova kojima se poslije izbora pokapa predsjednik HDZ-a. Riječ je uglavnom o zlobi i zluradosti istih autora i medija koji Karamarka godinama sotoniziraju. Ali, treba li relativnom izbornom pobjedniku pripisati te "poraze"?
Jedan me čitatelj zamolio da usporedim izbore iz 2011. s ovogodišnjim. Dakle, HDZ-ova je koalicija 2011. godine osvojila 47, a SDP-ova 80 zastupničkih mjesta u Saboru, što će reći da je SDP sada slabiji za 24, a HDZ bolji za 12 mandata! Kakav je poraz doći do tog rezultata iz ništavila u kojem su stranku ostavili Sanader i J. Kosor!? I kakva je to pobjeda lijevih o kojoj govori Milanović kad su osvojili gotovo trećinu mandata manje nego 2011.!? Ako je točno ono što su neki kolege izračunali, Most je HDZ-u "oteo" sedam mandata više nego SDP-u, pa je neuspjeh koalicije Hrvatska raste još izrazitiji! Da nije bilo toga "otimanja", SDP bi imao 15 zastupnika manje od HDZ-a.
Po svemu, Karamarko je pobjednik i u suradnji s Mostom zaslužuje biti mandatar nove vlade. Ali nevjerojatna je količina nastojanja u javnosti da se Most priključi Milanovićevim gubitnicima. Širi se nepojmljiva tvrdnja da je među biračima Mosta najviše onih koji su nekada glasovali za manje stranke (a gdje su zastupnici tih stranaka!?) te da je trostruko više onih koji su 2011. glasovali za kukurikavce nego za HDZ. Koja neistina! Dovoljno je samo pogledati koliko se za koga glasovalo u izrazito katoličkim, konzervativnim sredinama, u kojima SDP uvijek dobiva tek pokoji postotak. Sad je u tim sredinama HDZ izgubio otprilike onoliko glasova koliko ih je Most dobio, a vjerojatno je slično i drugdje. Prvih dana poslije izbora pisalo se i govorilo kako je nemoguće da Domoljubna koalicija dobije većinu u Saboru, a pošto je taj početni posao odrađen i pošto je objavljena vijest o susretu Prgometa i Milanovića Mostu iza leđa, donekle je splasnulo navijanje za lijeve.
Osvrnemo li se na povijest parlamentarnih izbora u samostalnoj Hrvatskoj, vidjet ćemo da je SDP pobijedio samo dvaput i oba puta ne zahvaljujući sebi, nego stjecaju okolnosti koji mu je išao na ruku. Godine 2000. pobijedio je zahvaljujući neshvatljivoj odluci Dražena Budiše, koji je ušao u koaliciju krvnika i žrtve, u koaliciju s Račanom koji je uspon u komunističkoj politici počeo takoreći na dan Budišina uhićenja. Isti taj Račan, koji je gazeći po palim hrvatskim domoljubima pravio karijeru, a Budiša mu 2000. dao nacionalni legitimitet, uzniku iz Stare Gradiške dat će nogu u stražnjicu. Da nije bilo tog protuprirodnog saveza komunističkog represivca i domoljubnog stradalnika, hrvatska bi politika od Tuđmanove smrti do danas posve drukčije izgledala. A SDP ne bi pobijedio ni na izborima 2000. godine niti ikad poslije. U prvom je svom mandatu Ivo Sanader napravio dovoljno nepodopština (sjetimo se samo hajke na Gotovinu, zagovora ljevičara u povodu nekih sporova, srozavanja gospodarstva, zagovora "lijevog" pravopisa, nastavka rasprodaje nacionalnih bogatstava, stvaranja kulta ličnosti...) da ga se glatko skine s trona 2007., ali SDP nije uspio.
Kao i u prvom i u drugom je mandatu Sanader sustavno (tko hoće možemo dodati – i namjerno) radio za SDP, i time što je nastavio ljevičariti, loše voditi zemlju u kojoj je gospodarstvo tonulo, a vanjski dug rastao, što je dvije godine prije kraja mandata podnio ostavku i pogotovo time što se ikona modernog konzervativizma, kako su ga predstavljali lijevi novinari, pretvorila na kraju u – kriminalnog bjegunca iz svoje zemlje i od njezinih zakona. Tomislav Karamarko je iz ponora u koji ga je Sanader gurnuo izvukao HDZ, napravio najbolji gospodarski program te, ponavljam, SDP-u smanjio broj mandata sa 80 na 56, a HDZ-u povećao sa 47 na 59. Po svemu, opet ponavljam, on je pravi pobjednik izbora i samo on zaslužuje da s Mostom formira novu vladu.
Neće valjda Most ponoviti kobnu Budišinu zabludu!
>>Most objavio reformske zahtjeve za lokalnu i javnu upravu
Ne postoji relativni pobjednik, postoji samo onaj tko skupi 76 potpisa za formiranje vlade. Činjenica je da je Karamarko ostvario slab rezultat jer se nakon pobjede na europarlamentarnim i predsjedničkim izborima očekivala jasna i čista pobjeda na izborima za Sabor, ali to je izostalo. Dobrim dijelom i zbog očajne kampanje i nesuvislih nastupa Karamarka, kao i zbog krojenja izbornih lista na ruku svoje struje, a ne na način da se uključe najsposobniji. Naravno, Ivkošićeve fantazije postaju sve autističnije, uključujući i one nebulozne analize da je MOST uzeo glasove samo HDZ-u i to tako da je proučio rezultate na izborima u Zmijavcima. Pitanje je samo otkud ovolika količina nekritičnosti prema Karamarku, koji ima sve preduvjete da ga se zapamti kao velikog igrača za male utakmice uz (kako bi rekao Raspudić) promašeni zicer u zadnjoj minuti.