Što je nepoštenje, a što zloupotreba, koje vrste korupcije postoje, što dužnosnici smiju primiti kao dar, a što nikako ne smiju – na ta se pitanja odgovori skrivaju u Antikorupcijskom priručniku za državne i lokalne dužnosnike koji je lani objavilo Ministarstvo pravosuđa. Prema Priručniku, nepoštenje je na djelu kada službenici traže ili prime novčane naknade na temelju lažnih izjava. Primjer je zloupotrebe, pak, ekstravagantno uređenje službenih prostorija. Suprotno uvriježenom mišljenju, korupcijom se, ističe se, češće stječe nematerijalna korist nego novac, što je „vrlo teško egzaktno mjeriti, a još teže pronaći i dokazati“.
Dvije su vrste korupcije – politička i administrativna. „Politička korupcija uništava volju političara da se bave problemom korupcije, narušava povjerenje i legitimitet u vladu i politiku općenito, političke odluke čini netransparentnima, podriva mehanizme političke odgovornosti i često dovodi do autoritarizma. Rješenje problema nalazi se u institucionalizaciji mehanizma javne kontrole i u 'ometanju' neformalne prakse“, navodi se u toj teoriji.
Administrativna korupcija najčešća je u obrazovanju, zdravstvu i komunalnim uslugama. „Administrativna korupcija se ponekad naziva 'sitnom', 'svakodnevnom', 'rutinskom' i 'korupcijom na razini ulice', ali ti pojmovi daju pogrešne konotacije jer ona može biti ogromna u gospodarskom smislu i široko rasprostranjena u društvenom smislu“, upozorava se u Priručniku.
Vodič je to od 45 stranica, pitko pisanih, na kojima se dužnosnicima govori što je to uopće korupcija, upoznaje ih sa zakonodavnim okvirom, ističe važnost prevencije, a promovira, među ostalim, jačanje etičke infrastrukture, ali i uspostavu mehanizma zaštite „zviždača“.
– Što će meni priručnik o elementarnim stvarima? Ili jesi ili nisi, ili imaš moralna pravila ili nemaš. Nećeš lopova obratiti ako mu daš priručnik u kojem piše da ne bude lopov. Sve proizlazi iz moralnih načela. Netko postane dužnosnik s 40 ili 50 godina, hoće li ga priručnik učiti ono što su trebali roditelji u djetinjstvu? Ne treba mi, niti mislim da se može nešto na taj način mijenjati kod ljudi. Kad govorimo o kriminalu, vjerujem da je svima jasno što je čija dužnost i izlaze li u 'sivu zonu' – komentira nam jedan lokalni dužnosnik.
Galerija: Procijenite sami: Kovačević je za ovu vikendicu naveo da vrijedi 60 tisuća kuna
Po Priručniku, razina korupcije može se dovesti u vezu s kulturom, mentalitetom i tradicijom pojedinog društva, jer se društva obično razlikuju u razumijevanju i razlikovanju javnih od privatnih interesa. No, postoje mišljenja i da je određena moralom. „To upućuje na uzroke korupcije na osobnoj razini. Korupcija je, dakle, sklona pojaviti se tamo gdje se ukaže 'povoljna prilika', gdje nema mehanizma kontrole ni rizika te gdje ne postoje standardi osobnog integriteta i profesionalne etike. Na institucionalnoj razini, pak, korupcija se javlja u situacijama u kojima se odluke koje se odnose na vrijednosti ili materijalna dobra donose bez uvida javnosti i bez odgovornosti onoga koji odlučuje. S druge strane, korupcijske rizike generiraju i kompleksni i dugotrajni postupci koje građani moraju prolaziti da bi ostvarili neka svoja prava ili dobili neku uslugu od javne uprave“, naglašava se u Priručniku.
– Učinkovita borba protiv korupcije ne počinje priručnikom, nego voljom da se ona pokrene. Posljednjih dana svjedočimo upravo tome. Koliko god je građanima teško gledati afere koje 'isplivavaju', toliko je bitno da se one prokažu i da njihovi akteri za njih adekvatno odgovaraju. Fokus javnosti je s razlogom na korupciji jer nju uistinu treba jednom zauvijek duboko iskorijeniti. Hoće li Antikorupcijski priručnik pomoći u suzbijanju korupcije? Ako i hoće, to je zanemariv postotak jer osjećaj za pravdu, poštenje i služenje vlastitom narodu počinje od kućnog odgoja. Čast izuzetcima, kojih uistinu ima i u hrvatskoj politici, a za one koji razmišljaju o tome da položaj koji imaju u politici i društvu iskoriste za stvaranje vlastite koristi, upravo je prokazivanje javnosti i žestoko kažnjavanje ako počine koruptivne radnje učinkovitije od bilo kojeg priručnika. Ni najblaži oblik korupcije nije i ne smije biti društveno prihvatljiv. Kada to osvijestimo, možemo očekivati pozitivne pomake – kaže nam, pak, drugi lokalni dužnosnik.
Više od pet stranica posvećeno je javnoj dostupnosti informacija. No, nasumičnim odabirom i pregledom po internetskim stranicama općina i gradova diljem Hrvatske postaje jasno kako na mnogima od njih nije navedeno ni ime ni kontakt načelnika, a kamoli da su objavljeni proračuni. Manji je, pak, dio posvećen Javnoj nabavi iako je istaknuto kako je to „aktivnost države koja je najviše podložna korupciji“.
– Da, najveći je problem javna nabava, zakon je popravljan, ali i dalje nije dobar. Stručni ljudi trebaju biti u povjerenstvima, i država ima problema kad raspiše natječaj, a kako onda neće male jedinice. Ne uzimam za ozbiljno taj Priručnik, ali evo, pogledat ću ga – zaključuje treći dužnosnik.
Napomenimo i da su naši sugovornici iz različitih političkih opcija.
Naglasci iz priručnika
* Korupcija potiče nejednakost i siromaštvo. Značajna je prijetnja za sigurnost i stabilnost države i društva.
* Korupcija nastaje kad postoji prilika (bez kontrole ili rizika), a nema osobnih etičkih normi/profesionalnog integriteta, tj. „samokontrole“ osobe koja se nađe u toj prilici.
* Sukob interesa nije kažnjiv, jer je riječ o životnoj situaciji u kojoj se može naći svaki dužnosnik i koja se može pravovremeno prepoznati i spriječiti, a ako nastane, i razriješiti. Sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti važan je politički i društveni prioritet.
* Nepoštenje – zakoni ili politike namjerno su prekršeni kako bi osobe ostvarile korist.
VIDEO Trgovina grobovima na Mirogoju: Glavni osumnjičeni u aferi Janaf sebi je preko veze osigurao mjesto u Aleji zaslužnih građana!
Nama je osnovni problem država, javna služba, zakonodavstvo, birokracija i prenormiranost. Ukratko država... I sada se pokušava nešto ispraviti daljnjim ulaskom države u gospodarstvo (el. računi, statistike, ...), rastom javne službe, novim zakonima, novim propisima i daljnjim normiranjem tržišta. Smiješno... I dalje se provodi ista politika koja se provodila zadnjih 20-tak godina i koja nas je i dovela na samo dno EU-a... A korupcija? Ako je država preko 70% svega i ako jedini veliki poslovi dolaze od države, normalno da korupcija cvate. I drugdje su ljudi korumpirano, ali je država 30% ili manje, pa to nije toliko prisutno u društvu, no kod nas je država (i paradržava) sve... Nikakvi pravilnici, zakoni i norme neće pomoći. NIšta. Jedino što može pomoći je smanjenje države, da se makne od tamo gdje ne treba, da pusti ljude i tržište da prodiše...