“Doviđenja u Hrvatskoj!“ - bila je to rečenica, po mnogima povijesna, koju je, 4. lipnja, 2003., okupljenim hodočasnicima, na općoj audijenciji u Vatikanu, izgovorio Papa Ivan Pavao II.. Za svoje jubilarno, stoto, apostolsko putovanje u inozemstvo izabrao je upravo Hrvatsku te je već sljedećeg dana nogom kročio na tlo Lijepe Naše, započevši svoj treći, najduži i sadržajima najbogatiji, pastoralni pohod po Hrvatskoj, koji je trajao od 5. do 9. lipnja.
Podsjetimo, kao "hodočasnik pomirenja" Papa Ivan Pavao II. došao je prvi put u našu zemlju 10. rujna 1994., samo dvije godine nakon što je, 13. siječnja 1992., Sveta Stolica priznala Hrvatsku. Bio je to prvi, službeni posjet jednog Pape Hrvatskoj. „Mir na Balkanu nije utopija, štoviše, on se nameće kao perspektiva povijesnog realizma“, rekao je tada Papa na euharistijskom slavlju na zagrebačkom Hipodromu, pred gotovo milijun ljudi.
U svom drugom pohodu, koji je uslijedio nakon 4 godine, u Hrvatskoj je boravio od 2. do 4. listopada 1998., Papa je u hrvatskom nacionalnom marijanskom svetištu, Mariji Bistrici, blaženim proglasio Alojzija Stepinca.
Treći pohod Pape Poljaka Hrvatskoj započeo je govorom na svečanosti dočeka, u zračnoj luci na Krku. Uslijedili su pohodi Dubrovačkoj biskupiji, Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji te Riječkoj nadbiskupiji i metropoliji i Zadarskoj nadbiskupiji. Vidno oduševljen, o svom je trećem pohodu Hrvatskoj Papa pričao vjernicima iz čitavog svijeta.
Evo što im je, o svojim još svježim dojmovima iz Hrvatske, rekao na općoj audijenciji u Vatikanu, 11. lipnja 2003.:
Isprobajte arhivu Večernjeg lista
Na stranici https://arhiva.vecernji.hr/ nalazi se najveća digitalna arhiva izdanja dnevnih novina u Hrvatskoj, ali i u regiji. Pretplatite se danas i dobivate uvid u više od 60 godina hrvatske povijesti.
“Prva etapa bio je stari i slavni grad Dubrovnik, Ondje sam slavio svetu misu za vrijeme koje je bila proglašena blaženom velika kći Crkve u hrvatskoj zemlji, sestra Marija od Propetog Petković. Kao žena herojske želje da služiti Bogu u najsiromašnijoj braći, utemeljila je sestre Kćeri milosrđa trećeg reda sv. Franje da bi, djelima duhovnog i tjelesnog milosrđa, promicala poznavanje Božje ljubavi. U svjetlu toga divnog lika uputio sam posebnu poruku hrvatskim ženama, koje sam potaknuo da pruže Crkvi i društvu svoj duhovni i moralni doprinos. Zatražio sam, na posebni način, od zavjetovanih žena da budu rječiti znak Božje prisutnosti u znaku ljubavi među ljudima. Sutradan u Osijeku, na krajnjemu sjeveroistočnom dijelu zemlje, u biskupiji Đakovačkoj i srijemskoj, imao sam zadovoljstvo predsjedati svečanim zaključenjem druge biskupijske sinode i komemorirati 150. obljetnicu utemeljenja Zagrebačke crkvene pokrajine. U Đakovu sam se mogao nakratko zaustaviti u lijepoj katedrali, gdje sam pozdravio bogoslove i njihove profesore zajedno s velikom skupinom redovnica.
U nedjelju, 8. lipnja, na blagdan Duhova, u Rijeci, za vrijeme svete mise zazvao sam obnovljeno izlijevanje darova Duha Svetoga na kršćanske obitelji Hrvatske i svijeta. Htio sam ih tako sve staviti pod posebnu zaštitu svete Obitelji iz Nazareta. Učinilo mi se, osim toga, korisnim da naglasim prvotnu društvenu vrijednost ustanove obitelji, tražeći za nju povlaštenu pozornost i konkretne mjere koje će podupirati njezino zasnivanje, razvoj i postojanost. Poslije podne sam se uputio u trsatsko svetište, koje se nalazi na jednom od brežuljaka grada Rijeke da bih se duhom pridružio hodočasnicima koji ondje časte Majku Božju. Zapravo, prema jednoj pobožnoj tradiciji, na tome se je mjestu zaustavila nazaretska kuća prije nego je stigla u Loreto.
POVEZANI ČLANCI:
Posljednja etapa mojega putovanja bio je Zadar u Dalmaciji, grad bogat poviješću. U sjeni katedrale Svete Anastazije, srijemske mučenice, slavio sam šesti čas na blagdan Blažene Djevice Marije Majke Crkve. Taj marijanski blagdan, koji se nastavlja na svetkovinu Duhova, dao nam je ponovno doživjeti ozračje dvorane Posljednje večere. Kao i tada, također danas Marija nastavlja biti prisutna u crkvenoj zajednici: to je ponizna i nenametljiva prisutnost, no prisutnost koja potiče na molitvu i život po Duhu; to je kontemplativna prisutnost, kadra dozvati u svijest pastirâ i vjernikâ prvenstvo nutarnjeg života, slušanja i prianjanja uz Božju riječ, nužni uvjet za uvjerljivi i djelotvorni evanđeoski navještaj.
Draga braćo i sestre! I tijekom ovog putovanja mogao sam utvrditi koliko je kršćanstvo pridonijelo umjetničkom, kulturalnom, ali ponajprije duhovnom i moralnom razvoju Hrvatske i njezinog naroda. Na tom će čvrstom temelju dragi hrvatski narod moći sada, na početku trećeg tisućljeća, nastaviti izgrađivati svoju povezanost i stabilnost, kako bi se skladno integrirao u zajednicu europskih naroda. Neka Bog nastavi blagoslivljati i štititi Hrvatsku! Ona će uvijek imati povlašteno mjesto u mojoj ljubavi i u mojoj molitvi”, poručio je Papa Ivan Pavao II.
O trećem posjetu Pape Hrvatskoj, prije dva desetljeća, detaljno smo i opširno pisali, prateći objektivima gotovo svaki njegov korak, a brojne su njegove riječi, misli i poruke, ostale sačuvane u člancima pohranjenim u Večernjakovoj arhivi.
Sveti Ivane Pavle moli za nas!