Sinišu Vargu, ravnatelja HZZO-a, zovu novim vladarom hrvatskog zdravstva. U intervjuu govori o tome što čeka pacijente i sustav nakon što je HZZO dobio velike ovlasti i samostalnost.
:: Više ste puta ponovili da se liste čekanja mogu riješiti. Kako i što je razlog da se u Hrvatskoj pojedine pretrage čekaju i godinu dana?
Liste čekanja upozoravaju na neracionalnost i nefleksibilnost sustava – umjesto da se ljude potiče da se naručuju tamo gdje mogu brže doći na red, uporno se forsira naručivanje u neki specifični odjel ili kod određenog doktora. Tako pacijenti generiraju liste čekanja. S druge strane, imamo bolnice koje namjerno rade duge liste čekanja.
:: Namjerno?
Da, namjerno, jer bolnice ne dopuštaju dovoljnu propusnost pacijenata kroz svoj sustav. Tako reduciraju broj ljudi koji dolaze na pretrage ili na zahvate i računaju da ako, primjerice, manje obavljaju neke skupe zahvate, trebaju manje opreme i implantanata te tako štede novac svojoj bolnici.
:: Dakle, za liste čekanja krivi su neodgovorni pacijenti i ravnatelji. Što će HZZO promijeniti u odnosu spram i jednih i drugih?
Ukinut ćemo avansno plaćanje bolnicama. Tako najbolje možemo štititi interes pacijenata. Danas imamo situaciju u kojoj pacijent čeka, recimo, operaciju koljena, bolnica danas dobije novac za nju, no ne obavi je, a pacijent čeka. To nije fer. Ubuduće, ako bolnica ne bude obavila tu operaciju, neće za nju dobiti ni novac. Novac će ići tamo gdje je pacijent dobio ono što mu treba.
Klinike su prenatrpane
:: Buduće razdoblje jest ono po izdvajanju HZZO-a iz državne riznice. Što bolnice tada još mogu očekivati od HZZO-a?
U bolnicama je najveći problem njihov prazan hod. Bolnice zbog svog ustroja, veličine i povijesnih načina financiranja ne mogu ispostaviti pacijentima usluge jer zbog velikih troškova neracionalnog hladnog pogona nemaju dovoljno novca za repromaterijal. Taj problem će se, nadam se, riješiti provedbom master-plana. Što se tiče pozicije HZZO-a prema bolnicama, sve je stvar razgovora i pregovora. Danas opće bolnice guraju pacijente prema kliničkim centrima. Kliničke su bolnice prenatrpane, raste lista čekanja i to je začarani krug. Naša je ideja dokinuti taj začarani krug. Donijet ćemo plan koji će biti individualno dogovoren sa svakom bolnicom i vjerujemo da će tako doći do smanjenja liste čekanja.
:: Odgovornost ravnatelja bit će puno veća, a njihov nerad sankcioniran, odnosno uspješan rad stimuliran. Kakve reakcije očekujete?
Očekujem da će biti ravnatelja ili sanacijskih upravitelja koji se tome raduju jer prvi put dobivaju mogućnost povećanja prihoda u slučaju boljeg rada. No, bit će i onih koji se neće snaći. Za ove druge bit će nužna odluka onih koji o tome odlučuju trebaju li i dalje ostati na pozicijama. Onaj tko se ne bude mogao snaći, morat će se promijeniti. Mi smo u 2014. godini, kolektivna odgovornost više ne postoji od 90-e, ustavom smo definirali da smo zemlja tržišne ekonomije. Ne možemo i dalje potiskivati izvrsnost, dopustiti da svi moraju imati jednako lošu plaću, jednako valorizirati dobar i loš rad. Imamo previše dokaza da se bolnicama ne upravlja onako kako moderan sustav traži.
:: Zašto su hrvatske bolnice i njihovi čelnici zaostali za tim modernim sustavom upravljanja?
Zato jer su bili uljuljani u sistem bez odgovornosti. Sustav u kojem smo isplaćivali novac za neisporučeni rad. U trokutu zdravstvenog sustava mi smo onaj dio koji upravlja financijskim tokovima. Kako će se pojedina uprava bolnice snaći u tome to je stvar vlasnika i bolnica.
:: Dobili smo dojam da su ravnatelji bolnica tek podobnici zaostali za vremenom. Opišite nam kako vi to konkretno vidite prosječnog hrvatskog ravnatelja bolnice?
Osobno odajem priznanje entuzijazmu, volji i hrabrosti onih koji predano obavljaju svoju dužnost, ali isto tako moram naglasiti da ih je previše koji nemaju nijedan dan edukacije iz barem osnova upravljanja. Treba jasno reći – ravnatelj bolnice koji ne poznaje osnovne alate upravljanja je zalutao. Ravnatelj mora biti menadžer, naravno može biti liječnik po vokaciji, ali dok je ravnatelj, mora se ponašati kao menadžer.
:: Dio je odgovornosti, rekli ste, na pacijentima. Kako to mislite?
Jedan su problem i neodgovorni pacijenti. Mnogo ih koristi krilaticu koja nije točna – ja na to imam ustavno pravo. To nije istina. Ustav definira da se zakonom definiraju prava na zdravstvenu zaštitu. Ono što je činjenica jest da je današnji zakon pisan s tendencijom da će proći ova kriza te da ćemo postići stanje blagostanja, a to se nije dogodilo. Potrebno je zato cijeli sustav malo spustiti na zemlju. Ima stvari koje se samo u Hrvatskoj financiraju. Sekundarna fizikalna terapija se u Sloveniji participira sa 90 posto. Dosta stomatoloških usluga također. A u Hrvatskoj je sve to besplatno, nije nas briga kakvi su trendovi i ponašamo se kao da smo puno bogatiji nego što zapravo jesmo.
:: Najavljujete li vi to ukidanje pojedinih zdravstvenih usluga koje su dosad bile besplatne?
To je nešto što danas definira Ministarstvo zdravlja, a hoće li nekim budućim propisima biti u njihovoj ili našoj ingerenciji, o tome poslije. Na nama je da danas provedemo zakon kakav jest, a on definira HZZO kao fond kojim se relativno samostalno upravlja. Financijski plan HZZO-a će se nakon izlaska iz riznice donositi dugoročno i na razini Upravnog vijeća Zavoda, a ne kao sada na razini ministra financija, njegova pomoćnika za državnu riznicu te ministra zdravlja jer se u tom slučaju sve kreće u sferama dnevne politike.
:: Koliko će novca biti na računu Zavoda?
Znamo projekcije. Trebamo dobiti barem koliko imamo danas, 20,6 milijardi kuna. Toliko se ljudi boje izlaska Zavoda iz riznice jer ga vide kao izlazak iz sigurnosti proračuna. No, gdje je sigurnost? Proračun je donesen 10. prosinca 2013. i do kraja ovog mjeseca ostajemo već u prvom rebalansu bez oko 600 milijuna. Očekuje se da će biti još dva-tri rebalansa i znamo da ćemo zbog tih odluka imati poslovne gubitke. Već sad znamo da nećemo imati dovoljno sredstava. U budućem sustavu morat ćemo se pokriti koliko je dug poplun. Prvo treba definirati novac, onda ćemo to rasporediti tijekom duljeg perioda. Ministarstvo zdravlja pritom mora jako dobro paziti da, ni mi ni bolnice, ne uskraćujemo prava pacijenata, to je velika odgovornost Ministarstva.
:: Ministarstvo zdravlja uskoro će prezentirati master-plan. Koliko ste uključeni u izradu tog dokumenta te što očekujete?
Očekuje se da će ovaj mjesec biti gotov i krenuti u javnu raspravu.
Definirano još u socijalizmu
:: Je li uvođenje smjenskog rada napravljeno naopako?
Ja to nisam rekao. Napravljeno je uvodno, probno, da se vidi kako će to možda ići.
:: Smjenski rad očito je nova razlika u vašem i mišljenju ministra zdravlja Rajka Ostojića. Kakav je vaš odnos?
Imamo korektan odnos, međutim taj odnos može biti puno bolji. Zato smo spremni preuzeti određene odgovornosti koje danas HZZO nema, a Ministarstvo je preopterećeno i kadrovski nedovoljno ekipirano da bi moglo adekvatno raditi te poslove. Uloga i ustroj Ministarstva definirana je još u socijalizmu. Prevelika je odgovornost stavljena na jednu instituciju koja za to nema organizacijsko administrativne kapacitete. HZZO je spreman rasteretiti Ministarstvo da se ono može baviti svojom glavnom funkcijom, a to je uspostava ravnoteže između tri glavna sudionika sustava.
:: Često s adrese HZZO-a i Ministarstva izlaze suprotne informacije. Promjena cijena dopunskog osiguranja, o kojem se vi i ministar niste složili, jedan je od primjera?
Marketinški stručnjaci kažu kako je to lukavo napravljeno jer su svi mediji uoči kampanje pisali o dopunskom osiguranju.
:: Teško je povjerovati da je riječ o dobro isplaniranom spinu, a ne nesnošljivosti?
To je stvar vaše percepcije.
:: Među posljednjim šumovima u komunikaciji jest pravilnik o listama čekanja. Najavili ste svoj vlastiti nakon što je Ministarstvo već objavilo da radi na njemu?
Ministarstvo nije donijelo pravilnik. Najavilo ga je, ali nije donijelo. Mi ćemo ili donijeti zaseban pravilnik ili će elementi tog pravilnika biti ugrađeni u ugovore s bolnicama. Svaka bolnica imat će definirano koliko će biti dopuštene liste čekanja.
:: I ovim potezom pokazujete svoju nadmoć ili nemoć vašeg nadređenog ministra?
Ja pokazujem svoju osobnu i profesionalnu frustraciju dugim trajanjem analitičke strane i odgodu primjene reformskih mjera. HZZO ima kapacitet i volju i znanje i iskustvo da može provesti reformske mjere odmah sada.
:: Osim listi čekanja i smjenskog rada, svakodnevica zdravstva jest i odlazak liječnika u inozemstvo. Očekuje li ih tamo bolji život doista?
Mnogi naši liječnici odlaze iz urbanih sredina Hrvatske da bi radili u ruralnim sredinama Europe. To im i nije neka sreća. Vrlo dobro plaćenih radnih mjesta ima i u ruralnim mjestima u Hrvatskoj, ali im to ne pada na pamet. Kad potroše sve na stan, hranu, više bi zaradio kao liječnik u domu zdravlja u Petrinji nego u Velikoj Britaniji. Zvali su me u švedsku vladu da im pomognem kako platiti liječnike po učinkovitosti. Ako smo prepoznati u svijetu kao stručnjaci, dajte nam šansu da u Hrvatskoj možemo to svoje znanje primijeniti.
Osnovni problem hrvatskog zdravstvenog sustava jest HZZO. Nikada ni jedna vlas nije pokušala ustanoviti koliko taj sustav troši sam na sebe. Nikada ni jedna vlast nije napavila projekciju koliko djelatnika i ostalih troškova može imati zdravstveni sustav lošestojeće zemlje s s 4.5 milijuna stanovnika. Dok se ovo ne napravi, nećemo imati dobar zdravstveni sustav ... Gospodine Varga ovakvi pokušaji zovu se u narodu "pretakanje iz šupljeg u prazno".