Blještava svjetlost na kraju tunela, osjećaj izuzetne ugode i bestežinskog stanja, lebdenje nad vlastitim mrtvim tijelom, blagi zvukovi koji odzvanjaju u ušima... Sve su to opisi ljudi koji su reanimirani nakon kliničke smrti, ali ona ipak nemaju veze s odvajanjem duše od tijela. Tako barem tvrde američki znanstvenici sa Sveučilišta George Washington u SAD-u koji su napokon (?!) uspjeli utvrditi podrijetlo sjećanja s kojima se klinički umrle osobe vraćaju u život.
– Kada se usporava protok krvi u tijelu, mozak ostaje bez kisika i u jednome trenutku elektroni podivljaju. Mozak zbog nedostatka kisika “ispucava” svoje posljednje impulse prije reanimiranja, a oni pak pokreću lančanu reakciju i stvaraju slike koje zapravo ne postoje – kaže dr. Lakhmir Chawla. Prema provedenim pokusima, ova reakcija u mozgu traje između 30 sekundi i tri minute, a dožive je gotovo svi pacijenti koji padnu u kliničku smrt, no samo je se rijetki sjećaju.
Naučnik u hrvatskom znači šegrt! Nauči to ... A Bog, nadnaravni stvoritelj svega MORA postojati bilo kako da ga netko zamišlja - jer kako je inače svemir započeo, postao, postoji. A to jesmo li mi nastali evolucijom ili ne, sporedo je. Glavno pitanje na koje se mora odgovoriti sa Da, Bog postoji! je pitanje nastanka svega ... Mi smo svemirski otpad eksplozije neke zvijezde-Ili možda nismo, ali tu zvijezdu NETKO je morao prije toga stvoriti!