Prodala sam nekoliko ogrlica i osigurala si hranu za danas, no sutra već moram u Pučku kuhinju pa se možemo naći kod Caritasa – kazala je Osječanka Andrijana Kasapović dok smo dogovarali mjesto sastanka. Djevojka od samo 27 godina koju je tumor na mozgu – od kojeg je oboljela 2001. – zaustavio u završetku fakulteta pred nas je izložila neugodnu stvarnost.
– Nemam što kriti. Trebam pomoć jer nemam što jesti. Zapravo, tražim posao. Mogla bih raditi uredski posao jer su mi ostale posljedice od tumora. Pamćenje mi je slabo, imam disleksiju i disgrafiju, brzo se umaram, koncentracija mi je mala i fizički se ponekad osjećam loše. Mogla bih se nečim kreativnim baviti jer izrađujem plastični nakit koji prodajem – iskreno priznaje djevojka koja je, iako je život nije mazio, završila Isusovačku klasičnu gimnaziju te sve četiri godine studija na Poljoprivrednom fakultetu po starom sustavu. Bila je i stipendistica Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.
– Prije nekoliko godina izborila sam se za gradski stan, no kako više nemam pravo na stipendiju, a ne nalazim posla, nisam mogla plaćati račune. Iskopčali su mi struju i sad živim sa sestrama u unajmljenom stanu u Višnjevcu. I one nemaju dovoljno pa mi ne mogu pomoći – kaže Andrijana koja je dvije godine mlađim sestrama bila velika potpora u životu. Kao male ih je ostavila majka, bile su potom u udomiteljskoj obitelji i onda im je, kaže, stigao spas u obliku dječjeg doma u Ladimirevcima, gdje su odrasle.
– Pitala sam za posao u svojoj gimnaziji, na fakultetu, u gradu i u županiji, srela sam i biskupa, no ljudi su pomalo nemoćni i odgovora zasad nema. Pomoglo bi mi i da dođem do mora, ogrlice bi se tamo bolje prodavale – razmišlja. Dobri ljudi koji žele pomoći Andrijanu mogu dobiti na broj mobitela 092/121-9581.
