Francika Garapić, koja je ušla u 98. godinu, poginula je u požaru koji je u četvrtak oko pola pet ujutro zahvatio malenu obiteljsku kuću u Kožarskoj ulici u samom središtu Zagreba, nadomak Tkalčićevoj.
Imala zvono za uzbunu
Vatru je prouzročila, kaže, njezina snaha Božica, lampa preko koje je starica tijekom noći prebacila deku pa se ona zapalila.
Njezin sin 59-godišnji Ivan zvani Roko nije ju uspio spasiti.
– Mi spavamo u susjednoj sobi. Probudilo nas je zvono koje smo za baku stavili pokraj kreveta ako nešto treba da nas pozove. No, tu noć zvono se samo aktiviralo kad se vatra razmahala, no njoj nije bilo pomoći. Iz kupaonice sam davala Ivanu vodu, a on je na ulazu u sobu gasio vatru – ispričala je 53-godišnja Božica, koja je jučer nakon odlaska vatrogasaca imala pune ruke posla. Njezin nevjenčani suprug Ivan pri gašenju vatre zadobio je teške ozljede, opečene su mu noge i nalazi se na Odjelu za opekline u Klinici za traumatologiju.
– Rekli su da ima opekline trećeg stupnja. Meni nije bilo ništa jer sam bila u kupaonici i njemu dodavala vodu. Nismo mogli čekati vatrogasce, nego smo sami učinili što smo mogli – ispričala je Božica.
Radila u Nadi Dimić
Francika Garapić rodila se u Sloveniji, a kao mlada nastanila se u hrvatskoj metropoli. Dugo je radila u nekad uspješnoj tekstilnoj tvornici Nadi Dimić. Osim Ivana, druge djece nije imala.
A njezin sin, po struci električar, koji se trenutačno oporavlja u bolnici, već je, kazala je Božica, osam godina na burzi. S druge strane, imovinskopravni odnosi djelomično izgorjelog stana nisu riješeni što će biti dodatni problem koji će morati riješiti sudskim putem.
@@@@ IDU I DALJE BROJEVI @Sapientinus idu brojevi, da ali spadaju pod Medvedgradsku, to kaj ti pripovedaš to je nekad bilo prije nego se kraj atomskog skloništa ili tunela dala, zgrada civilne zaštite u bivšoj jugi. Več i onda tua tu nije bilo prolaza. Ostal je mali batrljak od cca 50 m i na sjevernoj strani završava sa tom nekakvom rampom. Osim toga dojdi sim ak nisi daleko pa si visa vi čoška Mikle pogleč kakva je veka ploča na zidu i piše na njoj MEDVEDGRADSKA ULICA. Sve u svemu taj dio ne postoji ni najednoj karti kao zapis Kožarske ulice i ona to več odavno nije još iz vremena gospona Fulira i njegovih bivših poznanica.