Tomislav Karamarko pokušava politički preživjeti na sve moguće načine. U tom naumu, koji nema nikakvo uporište u borbi za opće dobro, spreman je učiniti baš sve. Čak i to da svojom neronovskom politikom dovede na vlast Zorana Milanovića. Sve je to spreman učiniti jer ne može kadrovirati u tajnim službama, policiji i Državnom odvjetništvu.
Dojam je u javnosti da Karamarko želi kontrolirati represivni aparat isključivo zato što želi zaštiti neke svoje prijatelje, političke partnere i velike stranačke donatore koji imaju ozbiljne probleme s hrvatskim zakonima. U te prijatelje može se ubrojiti i ozloglašeni Ivo Sanader s kojim se Karamarko, navodno samo zato što je fino odgojen, tako srdačno rukovao u Sheratonu. Poveznica između Karamarka i Sanadera je Jozo Petrović koji je veliki prijatelj bivšeg premijera, ali i veliki mecena obitelji Karamarko.
Nevjerojatno je da HDZ pruža tako slab otpor čovjeku koji neće samo trajno diskreditirati Tuđmanovu stranku nego i napraviti nepopravljivu štetu hrvatskoj desnici. Pritom ne mislim samo na stranačku politiku nego i na konzervativnu ideju koja je tradicionalno snažna u hrvatskom društvu. Kao što Sanaderovi ministri nisu ni zucnuli dok je on činio kaznena djela i krčmio Hrvatsku, tako i sada HDZ-ovi ministri drže ljestve Karamarku dok izručuje vlast “komunjarama”. Sanaderovi ministri kasnije su se branili da ništa nisu znali. Nešto slično će govoriti i Karamarkovi ministri kada njihov vođa bude detroniziran. A Karamarkova politička sudbina sve je samo ne ružičasta. Njegov HDZ nema program. Vlast shvaća kao plijen s kojim može raditi što hoće. Svojom kukavičkom šutnjom saborski zastupnici HDZ-a svjesno ruše ugled svoje stranke. Slušaju svog vođu, koji ih vodi u propast, dok ih uopće nije briga što o njihovim potezima misle građani.
HDZ ima odano biračko tijelo, ali ta lojalnost se opasno topi. Ako HDZ ne bude osluškivao bilo svojeg vjernog biračkog tijela, onda će ti birači početi tražiti alternativu. Čini se da su to shvatili ugledni HDZ-ovi europarlamentarci koji su svoje kolege u Saboru pozvali na pobunu protiv Karamarka. Karamarko je donekle mogao braniti svoju poziciju dok ga je uglavnom kritizirala lijeva politička i društvena scena. U ovom trenutku najžešće kritike Karamarka dolaze s desnice. Gotovo da nema uglednijeg konzervativnog intelektualca i kolumnista koji podupire Karamarkovu politiku. Slično je i na nevladinoj konzervativnoj sceni. Karamarkov HDZ više ne podržava ni Crkva jer su uvjereni da Božo Petrov i Tihomir Orešković bolje utjelovljuju kršćanske vrijednosti.
Ako za nekoliko mjeseci na vlast dođe Zoran Milanović, HDZ-ovi saborski zastupnici neće moći reći da nisu znali da će se to dogoditi. Za povratak “komunjara” neće biti samo kriv “Neron” Tomislav Karamarko čiju politiku tako slijepo podržavaju. Krivi će biti i oni.
